Najstariji simbol grada Rijeke i svečana zastava grada Rijeke
Na mjestu nekadašnjeg antičkog naselja Tarsatica u srednjem je vijeku nikao novi grad – Sv. Vid na Rijeci. Latinski Flumen Sancti Viti, a njemački Sankt Veit am Pflaum. Sv. Vid se nije nalazio samo u imenu grada, već i u najstarijem simbolu grada Rijeke, njegovom grbu koji se nalazio na službenim pečatima grada. Prvi ih je opisao i donio njihove reprodukcije Riccardo Gigante („Lo stemma del Comune di Fiume”, Rivista Fiume, VII, Fiume 1929.) prema nalazima Attilia Depolija, te Giuseppea Viezzolija.
Na dva je primjera Vid prikazan u kotlu kojemu se s obje strane nalazi po jedan stojeći ljudski lik, a oko pečata se nalazi tekst SIGILLVM CIVITATIS FLVMINlS S. VITI. Tako je prikazan na dokumentima iz 1536. i 1538. godine koje je sastavio pisar Vilim Flandrijski, a koji su se u vrijeme objave nalazili u gradskom muzeju. Na drugom primjeru Sv. Vid je prikazan kao stojeći lik s modelom grada u ruci, što je od srednjeg vijeka uobičajena konvencija kako su prikazivani zaštitnici gradova.
Kao stojeći lik zaštitnika grada s modelom grada u ruci, sačuvan je na patricijskom zvonu te stendarcu (komunalnom stupu za zastavu) kojeg je 1509. godine, nakon mletačkog uništenja grada, dao podignuti car Maksimilijan Habsburški, koji je Rijeci nekoliko godina kasnije dao još jednu čast, proglasivši ju svojim najvjernijim gradom (civitas fidelissima). Tri primjerka pečata iz godina 1375-1391, 1443. i 1562. objavio je Ladislao de Lászloczky. Na njima je Sv. Vid također prikazan u kotlu.
Sveti Vid i povijesni grb grada Rijeke
Sv. Vid je bio simbol grada do godine 1659. kada je Rijeci grbovnicu izdao Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva i ugarsko-hrvatski kralj. U Leopoldovom grbu dvoglavi je habsburški carski orao neznatno modificiran. Heraldički je uobičajeno da svaka od orlovih glava gleda na suprotnu stranu simbolizirajući budnost. No, Leopold obje glave usmjeruje na jednu stranu, na istok, dajući do znanja Riječanima da im sa zapada, iz pravca nasljednih habsburških zemalja tj. od samog cara Leopolda ne prijeti nikakva opasnost.
U Leopoldovom shvaćanju on i Riječani dijele istog neprijatelja koji dolazi s istoka. A to su Bakar, koji je tada Rijeci najveći trgovački takmac, te Zrinski kao najveći hrvatski magnat, kojega je Leopold i obezglavio nekoliko godina kasnije u Bečkom Novom mestu. Tako da u ovom simbolu možemo naslutiti antihrvatske elemente.
No još je veći antihrvatski simbol zastava usvojena 1870. godine, riječka trobojnica čije su boje (tamni karmin, zlatnožuta boja i ultramarin) navodno izvedene iz boja Leopoldove grbovnice. Da se ne zaboravi, sastavni dio zastave iz ove godine bili su gradski zaštitnici Sv. Vid i Modesto koji su okruživali dvoglavog orla. Tadašnji gradonačelnik Verneda navodi da ih se ne može izbaciti iz komunalne zastave zbog javnog mnijenja i duge upotrebe. No iako ih tada odnarođeni municipij nije izbacio, oni se na današnjoj službenoj i svečanoj zastavi Grada Rijeke ne nalaze.
Političke okolnosti i Lista za Rijeku
Takozvana svečana zastava Grada Rijeke usvojena je Odlukom o dopunama Odluke o grbu Grada Rijeke, donesenom 27. svibnja 2020. godine. Inicijativu za vraćanje povijesne riječke zastave pokrenula je politička stranka Lista za Rijeku. Navedena je odluka donesena u vrlo sumnjivim okolnostima političke trgovine kada je tadašnja riječka vlast, zbog usvajanja odluke o dizanju kredita za obnovu broda Galeb, trebala glasove oporbe, koju je pronašla u vijećnicima Liste za Rijeku.
Dobivši potporu za navedeni kredit, Gradsko vijeće je usvojilo prijedloge Liste za Rijeku, među kojima je uz vraćanje riječke trobojnice i odluka o preimenovanju Muzejskog trga u trg Ricarda Zanelle, talijanskog autonomaša i hrvatomrzitelja, čovjeka zaslužnog za aneksiju Rijeke Italiji.
Ova odluka je u suprotnosti sa zakonskim aktima i donesenim rješenjima Ministarstva uprave. Mišljenje Povjerenstva za davanje mišljenja u postupku odobravanja grba i zastave od 19. listopada 1998. godine bilo je negativno jer je zastavu istih boja tada (kao i sada) koristila iredentistička udruga slobodne riječke općine u izbjeglištvu. Smatramo da je navedena udruga i dalje iredentistička, bez obzira na promijenjenu retoriku.
Isto Povjerenstvo je rješenjem od 7. lipnja 2018. godine odbilo zahtjev Grada Rijeke za povratkom povijesne trobojnice kao službene zastave. No, riječki su autonomaši bili uporni te su iskamčili potporu dr. sc. Željka Heimera, koji je u izdanju Udruge Slobodna država Rijeka objavio knjigu »Zastave Rijeke«, dajući povijesni okvir za opravdanje navedene inicijative.
Svečana zastava grada Rijeke kao politička travestija
Konačno je Lista za Rijeku uspjela zaobići zakone Republike Hrvatske promijenivši Statut Grada Rijeke gdje je u članku 13a ubacila mogućnost nekakve svečane zastave. Sukladno odluci, svečana zastava bi bila stalno istaknuta na stendarcu na Trgu Riječke rezolucije, u Gradskoj vijećnici i u Uredu gradonačelnika.
Ova odluka nije samo izrugivanje zakonima Republike Hrvatske, već je i politička travestija da se na trgu koji se naziva po Riječkoj rezoluciji (najvažnijem dokumentu politike Novog smjera) nalazi autonomaški i iredentistički simbol. Trebalo bi zabraniti isticanje ove zastave u dane blagdana Republike Hrvatske jer je čitavo vrijeme svoga postojanja ova zastava bila suprotstavljena Hrvatskoj i Hrvatima.
U vrijeme tzv. Corpusa separatuma, dok je ova zastava bila u upotrebi, zabranjivana je hrvatska trobojnica. Isti onaj Zanella inicirao je sukob sa dalmatinskim i češkim sokolašima 1906. godine, koji je prerastao u masovne tučnjave i ranjavanje Hrvata, među kojima je bio i Jakov Supilo. Tom prilikom je sokolašima oteta hrvatska trobojnica. Slični sukobi događali su se i oko kuće Erazma Barčića, kao i u epizodi s pukovnijom Jelačićevaca pred kraj Prvog svjetskog rata.
Ponižavanje simbola i povratak tradiciji
Ne mogu ne primijetiti da je Rijeka mjesto na kojem se hrvatska zastava nastavila ponižavati i nakon osamostaljenja Hrvatske, pod krinkom umjetničkih praksi (Janez Janša 2010., Oliver Frljić 2015.).
Dok se raspravljalo o tome treba li vratiti nad orla krunu, nitko nije postavio važnije pitanje vraćanja na grb i zastavu zaštitnika Grada Rijeke, najstarijih riječkih simbola. I ne samo da se Sv. Vid treba vratiti na povijesni riječki grb i zastavu, treba se vratiti i u riječku toponomastiku:
- Trgu Grivica vratiti povijesno ime Sv. Vida.
- Trgu Riječke rezolucije vratiti staro ime Sv. Jeronima, po svecu koji je ponos i dika svih Hrvata.
Simboli nisu bezazleni. Usvojena svečana zastava nije simbol svih Riječana, a najmanje Hrvata koji su u ovom gradu u većini. Anakroni simboli autonomaštva ne mogu biti simboli grada u ovome opsegu i u ovoj državi. Ali Sv. Vid može, kao i stihovi iz njemu sastavljene molitve: štiti naše mjesto i sve njegove mještane, kako bi vjerni kršćanskoj tradiciji i nadalje živjeli vjeru svojih predaka.
Dr. sc. Željko Bistrović
Tekst je izvorno objavljen u „PopCop-u“ glasilu policijske kapelanije “Sveti Vid” PU P-G.
Više tekstova iz glasila PopCap:
Što se zapravo zbilo 33. u Jeruzalemu? (1.dio)
Što se zapravo zbilo 33. u Jeruzalemu? -2.dio
Što se zapravo zbilo 33. u Jeruzalemu? (3.dio) – Causae mortis
