HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – GOSPODINA I GOSPODARA NAD SVIME! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je – dan posvećen svetomu Anti i ovaj dan mnogi poste u čast svetomu Anti i obavljaju svoje pobožnosti. Mi smo ovdje usmjereni prema obljetnici Marijinih ukazanja koja traju već 45 godina, od lipnja 1981.
Zahvalimo Gospodinu za ovo lijepo jutro, vedro, svježe; još nema vrućine, ali se poslijepodne penje i više od 35 stupnjeva. Tako da i u ispovjedaonici biva vruće. Hvala Gospodinu za sve koji dolaze skinuti sa sebe terete prošlosti.
Mnogi biraju upravo Međugorje, mnogi se penju po ovoj vrućini na Brdo ukazanja i Križevac te u znoju svoga lica i umoru od penjanja ispituju svoju prošlost, žele skinuti sve što ih opterećuje. Nema toga osim Boga, osim Isusa Krista, tko može skinuti s čovjekove duše i srca terete prošlosti. I terete grijeha i životnih promašaja.
Zahvalimo Gospodinu za taj divni dar, zahvalimo i za svećenike koji stoje na raspolaganju vjernicima i pokornicima, odnosno pokajnicima. I molimo da slijede glas svoje savjesti ubuduće, da se klone grijeha i zla.
Ovisnost o pornografiji
Utješno je i pozitivno što upravo mnogi mladi – pa i mnogi mladići – dolaze često na ispovijed jer osjećaju kako ih grijeh pritišće. Naši nas grijesi i prijestupi taru – ti ih pomiruješ – pjeva već psalmist.
Uzmimo u ruke Bibliju, molimo psalme koji su najdivnije, nadahnute molitve. I zašto biti ovisnik o pornografiji – kad čovjek, gledajući pornografiju, s jedne strane prlja dušu i tijelo, a s druge strane plaća grijeh, širi grijeh svijetom! Toga mnogi nisu svjesni. Gledajući pornografiju na internetu širi se grijeh, širi se zlo. A vele da je budžet tih pornografskih stranica kojih stotinu milijardi dolara!
Kako samo Sotona uživa kad ga slijedimo! Nemojmo se trovati – srce i maštu – jer na koncu konca to je čisto obezvrjeđivanje, skrnavljenje čovjeka i njegova dostojanstva. Ono što je i u Božjim očima sveto i služi životu, postaje robom koju konzumiramo.
Što je spomenik kreposti?
Slavili smo jučer dvojicu velikana i mučenika savjesti – svetoga Thomasa Morea i svetoga Johna Fishera, možda najpoznatije engleske svetce i mučenike. Mučenike savjesti. Rekli su kralju Henriku VIII., koji je kao na tekućoj vrpci svoje žene posmicao jer mu nisu rodile muškoga nasljednika, a i onu koja mu je rodila kraljicu Elizabetu dao je ubiti.
Elizabeta za svoga dugoga kraljevanja bila zatornik Katoličke Crkve u Engleskoj kako bi osigurala svoju moć protiv katolika i Pape. I dok govorimo o njima dvojici, na um mi pada starozavjetni mučenik savjesti iz Druge knjige Makabejaca – šesto poglavlje, o uglednom pismoznancu Eleazaru. Nagovarali su ga na otpad, nagovarali su ga da jede svinjsko meso, što nije htio ni pod koju cijenu. Pa čak su mu govorili, donijet ćemo ti pravo meso, a ne svinjsko, samo se pretvaraj – hini – da jedeš ovo što se nudi. Ni tada nije htio. Ni pod koju cijenu.
Podvrgnut je mučenju i ubijen. Ali je na kraju ostavio divno svjedočanstvo: Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: »Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu.«
I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti. Slično je bilo i sa svetim Polikarpom – biskupom i mučenikom iz Smirne, g. 156. – kad su ga nagovarali da se odrekne vjere u Krista. On je sam odvratio: Osamdeset i šest godina služim Kristu i nikada mi ništa nažao nije učinio. Pa kako da prezrem tolikoga Kralja! I spaljen je na lomači.
Jasan znak!
Jučer je – na spomen dvojice mučenika – dao ostavku engleski premijer. Dan Starmerove ostavke je blagdan svetog Thomasa Morea i svetog Johna Fishera. More i Fisher bili su dva iznimno hrabra katolika koji su dali svoje živote suprotstavljajući se državi zbog primata katoličke savjesti i jedinstva Crkve. Teškoća s kojom se suočavamo jest da je, poput šesnaestog stoljeća, država ponovno postala preambiciozna.
Sada nije riječ o dinastičkoj sigurnosti velške mafijaške obitelji zvane Tudori. Radi se, kao što je oduvijek bilo, o primatu savjesti i konkurentskih sustava vrijednosti koji određuju što ljudska bića jesu. O Thomasu M. snimljen je film Čovjek za sva vremena i sva doba!
Spremnost na žrtvu
Čovjek se divi toj veličini i nepokolebljivosti. Umrijeti za svoju savjest i integritet jedna je od najvažnijih stvari do kojih čovjek ikada može doći. Ako si morao živjeti i umrijeti za svoju savjest protiv države, činio si plemenitu stvar – nešto što je davalo cjelovitost tvom životu koji je tekao naprijed-natrag kroz vrijeme. Sve što je More učinio, ili nije učinio, bilo je opravdano njegovom spremnošću da se žrtvuje.
Foto: Wikimedia commons
More je bio intelektualno pronicljiv čovjek s reputacijom koja se protezala diljem Europe; ali zapravo je bio čovjek iz naroda. Njegov djed bio je pekar u Londonu. Slučajno je njegov otac postao odvjetnik, penjući se na društvenoj hijerarhiji, a i sam je postao odvjetnik i ozbiljan intelektualac. Veoma školovan renesansni čovjek i učenjak. Napisao je djelo Utopija – doslovno “Nigdje” – kako bi satirizirao ideju da ljudska bića ikada mogu stvoriti savršeno društvo.
Država nije Bog!
Moramo nastaviti Moreovu tradiciju ismijavanja i satiriziranja idiotske ideje da država može učiniti ljude boljima i poboljšati njihovo ponašanje. Ideja koja postoji posebno posljednjih dvjesto godina, iako je More iskusio raniju verziju, jest da oni koji vode državu i imaju političku moć vjeruju da napadajući simptome ljudskog propadanja mogu ispraviti ljude obrazovanjem, uvjeravanjem i resursima. Oni simptome zamjenjuju s uzrokom.
Na kraju, kada ljudi ne surađuju s državom i kada ih država ne uspije ‘ispraviti’, onda umjesto toga bivaju kažnjeni. Prvo ih država kazni novčanom kaznom, zatim ih zatvore, a na kraju ih pogube. To je bila priča o marksizmu u dvadesetom stoljeću. Jednoj neuspjeloj utopiji i fantaziji.
Telefonska linija Bog – ja
Doista ne postoji ‘nigdje’ gdje država može preobraziti ljude kao što to čini Bog. Sveti Thomas More umro je slijedeći naloge svoje savjesti. Nije htio dati zavjet odanosti kralju i dopustiti kralju da sebe vidi kao alternativu papi. Henrik VIII. bio je, zapravo, antipapa.
Thomas Moreovo uvjerenje u odanost legitimnom papi bilo je od najveće važnosti. Papa predstavlja, kao jamac, slobodu ljudske savjesti. Ljudska savjest je dar od Boga.
Katolici vjeruju da smo stvoreni na sliku Božju, a Bog nam je dao savjest kao neku vrstu ‘telefonske linije’ kako bismo mogli ostati u kontaktu s Njim, i On s nama, kako bi nas mogao usmjeriti da promijenimo svoje ponašanje kada ono krene po zlu; dok nas postupno vodi u Nebo, spašene i izliječene Kristovom žrtvom na križu i u procesu promjene ljubavlju, oprostom i našom kršćanskom vizijom.
Imate dolje presliku kratkoga čitanja od svetoga Grgura Niškoga o Isusu Kristu i njegovim nazivima kod jednoga Pavla! Vrijedi pročitati! Blagoslovljen vam dan!
Oglasio se mladić koji je na karnevalu u Danskoj zaustavio ismijavanje Isusa
