HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – NADE NAŠE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana i novoga radnoga tjedna. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, miran san, jučerašnji dan, susret s Gospodinom u njegovoj Riječi te sakramentu njegove ljubavi.
Sjetimo se da je veliki papa Benedikt napisao svoju apostolsku pobudnicu nakon godine Euharistije – Sacramentum caritatis – Sakrament ljubavi. Toliko nas je ljubio da je dao samoga sebe za nas, i ostavio nam sebe pod prilikama kruha i vina da budemo JEDNO S NJIM. To je smisao kršćanskoga života – ići za Gospodinom, slijediti ga ustopice kako nam je toliko puta rekao. I nositi svoj križ kako nam je ostavio primjer.
Izmolimo svoje uobičajene molitve, zaštitimo se od Zla i Napasnika, izručimo se Gospodinu, moleći svoje posvetne molitve. I molitve zaštite. Jučer smo govorili nešto o onim nezakonitim biskupskim ređenjima u Švicarskoj, o posluhu. Posluh i poniznost temeljne su pretpostavke za svet život.
Adam nije poslušao i navukao je na svijet grijeh, sjetimo se one scene kad je Samuel došao pred Šaula i prigovorio mu da nisu učinili ono što je Gospodin naredio. I rekao mu da je posluh vrjedniji od bilo kakve žrtve i prinosnice. Pa i u svagdanjem životu, gdje nema posluha, vlada nered, kaos. I u orkestru vlada harmonija i svi slušaju dirigenta. Pa tako i u svakoj igri. Ovih dana i u nogometu. Kad bi svatko igrao i plesao po svome, ne bi bilo reda a i nikakva uspjeha.
Gospodin je utemeljio Crkvu na Petru – na jednoj osobi, a ne na proglasu, ideji, filozofiji. I Petar je bio svjestan svoje uloge koju mu je Gospodin namijenio, pa i na Jeruzalemskom saboru oko god. 50. On ima glavnu riječ makar nije najbolji ni najpametniji.
Zaharija, Matej i Krist koji poziva umorna srca
Jučer smo ispustili iz zrenika onaj odlomak iz Matejeva Evanđelja koji je jedan od najdivnijih u Novom zavjetu. Isus veliča Oca koji se objavljuje malenima i neznatnima. Slavi ga. A isto tako i ono čitanje iz proroka Zaharije znakovito je. Porazno za sve kraljeve i moćnike ovoga svijeta.
Isus nam nudi jedan od najprivlačnijih i najutješnijih portreta, slika našega Boga u cijelom Svetom pismu. Isus nam otkriva Boga. Susrećemo kod Zaharije Kralja kakva nema, Mesiju kakva nema ni u jednom svjetovnom osvajaču i Gospodina čija se najveća snaga otkriva kroz blagost, krotkost.
Foto: Wikimedia Commons
Slušamo proroka kako pretkazuje: „Evo, tvoj kralj dolazi k tebi; pravedan je i pravičan, ponizan i jaše na magaretu.” Slušamo svetog Pavla kako nas podsjeća da više ne pripadamo vlasti tijela, već oslobađajućoj moći Duha Svetoga. Iznad svega, slušamo glas samoga Krista koji poziva svako umorno srce: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Te riječi govore s izvanrednom svježinom našemu vremenu jer je naše doba iscrpljeno.
Živimo u kulturi koja je tehnološki napredna, ekonomski ambiciozna i globalno povezana, a opet mnogi ljudi nikada se nisu osjećali osamljenije ni opterećenije.
Tjeskoba i anksioznost postali su gotovo normala. Depresija je postala raširena. Obitelji se bore pod financijskim pritiscima. Mladi se boje za budućnost. Stariji se boje usamljenosti i samoće staračkoga doma. Mnogi nose skrivene tuge koje nitko drugi ne zna. Čak se i vjerni kršćani ponekad osjećaju preplavljeni odgovornostima, razočaranjima i upornom borbom protiv zla u sebi i oko sebe. U takav svijet Krist prvo ne nudi program ili strategiju. On nudi sebe. “Dođite k meni.”
Kralj na magaretu – ispunjenje Zaharijina proroštva
Pogledajmo najprije divnu sliku koju je donio prorok Zaharija. Izrael je poznavao mnoge kraljeve. Neki su bili vjerni; mnogi nisu. Okolni narodi slavili su vojnu snagu, slavili pobjedničke vojske i mjerili veličinu osvajanjima. Pa ipak, Zaharija proriče nešto zapanjujuće.
Obećani Kralj ne dolazi na pobjedničkom ratnom konju, nego na skromnom magaretu. Dolazi bez oklopa. Dolazi bez oružja. Njegovo kraljevstvo se ne uspostavlja uništavanjem neprijatelja, već njihovim pomirenjem. Bog izjavljuje da će sam uništiti, ukloniti bojna kola, ratne konje i bojni luk. Mir, a ne nasilje, postaje odlika Mesijine vladavine.
Ispunjenje toga proročanstva jedna je od najljepših scena u Evanđelju. Kad Isus na Cvjetnicu ulazi u Jeruzalem prije svoje muke, namjerno odabire magare. Želi da svi prepoznaju da se Zaharijino proročanstvo ispunjava. Pa ipak, oni koji su ga gledali i dalje su ga krivo shvaćali. Mnogi su očekivali političko oslobođenje od Rimljana. Mnogi su željeli vojskovođu, poput Jude Makabejca.
Mnogi su željeli kralja koji će silom poraziti Rim. Umjesto toga, dobili su Kralja koji će pobijediti grijeh i zlo žrtvujući se na križu. Koliko često činimo istu grješku? Zamišljamo da bi Bog trebao djelovati prema našim očekivanjima i nadanjima.
Pitamo se zašto ne nadvladava zlo neodoljivim prikazima moći. Čudimo se zašto se dobrota čini ranjivom, dok zloća često trijumfira. Gledamo to već petu godinu u Ukrajini.
Pa ipak, Bog uvijek i iznova otkriva da se njegove najveće pobjede postižu poniznošću, strpljenjem i žrtvenom ljubavlju. Križ se činio kao poraz, ali postao je najveća pobjeda u povijesti. Prazan grob otkrio je da je ljubav jača od smrti i mržnje, milosrđe jače od osvete, a život jači od smrti. Kristovo kraljevstvo izazov je svakoj ljudskoj ambiciji.
Naš svijet se divi utjecaju, bogatstvu, prestižu i uspjehu. Prepuno je tzv. celebrities. Društvo nas potiče da se penjemo gore, više, stječemo više i postajemo važniji od drugih.
Društveni mediji mame ljude da stvaraju impresivne slike o sebi. Karijere mogu postati natjecanje za priznanje. Čak i unutar Crkve ponekad mogu postojati otajne želje za statusom i utjecajem. Pa ipak, Isus dosljedno preokreće naše shvaćanje veličine. Uči da tko god želi biti prvi, mora postati sluga svima. Kralj kraljeva pere noge svojim učenicima. Gospodin slave nosi krunu od trnja. Sudac svemira dopušta da ga sude i da ga grješni ljudi osude na smrt.
Kršćanska poniznost i sveta Marija Goretti
Poniznost se često krivo shvaća. Neki zamišljaju poniznost kao loše mišljenje o sebi ili poricanje vlastitih darova. Kršćanska poniznost je nešto sasvim drugo. Poniznost znači prepoznati da svaki dobar dar dolazi od Boga. Znači prihvatiti svoju ovisnost o Bogu. Znači ni pretjerivati ni umanjivati sebe.
Poniznost nas oslobađa iscrpljujuće potrebe da se stalno dokazujemo pred drugima jer naš identitet čvrsto počiva u tome što smo voljena djeca Božja. Ta se poniznost ponovno pojavljuje u Evanđelju kada Isus hvali Oca što je otkrio tajne Kraljevstva ne prvenstveno mudrima i učenima, već maloj djeci. Isus ne osuđuje obrazovanje ili znanost.
Kroz kršćansku povijest Crkva je njegovala učenje, osnivala sveučilišta i poticala intelektualnu izvrsnost. Umjesto toga, Isus suprotstavlja dva različita stava. Postoji mudrost koja postaje ponosna, samodostatna i zatvorena prema Bogu. Postoji i jednostavnost srca koja ostaje otvorena, puna povjerenja i prijamljiva.
Foto: Wikimedia commons
Crkva se danas sjeća svete Marije Goretti – djevice i mučenice, koja je radije žrtvovala svoj život, nego svoju čistoću i nevinost od strane nasilnika. Izbodena je nožem, a njezin je ubojica osuđen na doživotni zatvor. Ona mu se u tamnici ukazala i oprostila mu grijeh. Za njezine kanonizacije u Rimu 1950. njezina majka bila je nazočna, ali i njezin ubojica.
Hvala Gospodinu za takav primjer obrane nevinosti i djevojačke časti u vremenu pornokracije koja je ušla na velika vrata u sve naše kuće preko digitalnih medija i aparata. Neka nam Gospodin podari nevinu mladost! Da zna cijeniti svoje dostojanstvo te svoje zvanje. Svaki je grijeh nalik na vožnju ‘kroz crveno’. Naplata će doći jednom, u ovom ili onom obliku. Svaki se grijeh kažnjava, to je zakonitost koja vlada u svemiru.
