HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – PASTIRA OVACA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je, posvećen napose svetomu Anti, ali je uvijek u fokusu, žarištu naših misli Gospodin i Njegova Majka. Svi sveti smjeraju prema Isusu i Mariji.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, dosta svježe, temperatura je vani oko dvadeset stupnjeva, čuje se pjev pijetlova, ptica poj je zamuknuo, vjerojatno su se mladi izlegli pa treba oko njih brinuti. Izmolimo svoje posvetne molitve, uobičajene. Veliki znak križa kojim odgonimo nečiste sile od nas, Vjerovanje, Pozdrav anđeoski kao zahvala što je Marija postala Majkom Božjom, što je Bog postao čovjekom, spustio se na ovu zemlju – među svoja stvorenja. Nikada ne možemo dovoljno zahvaliti za tu milost. Bog je blizu.
Slušali smo i slušamo Isusa kako veliča Oca nebeskoga koji je objavio svoju slavu malenima, djeci. Da, upravo je to Isus – prijatelj i pomoćnik, lijek i liječnik. Takva ćemo susresti i danas u misnom čitanju. Ovih dana Amerika je slavila svoj dan neovisnosti – 250 godina od Deklaracije kojom se trinaest država odcijepilo od engleske Monarhije i proglasilo neovisnost. I kao ta deklaracija leži u povojima Amerike.
Ja bih se usudio tvrditi da KRIŽ leži u kolijevci Amerike, jer istodobno dok su ovi na Istoku proglašavali neovisnost, u Kaliforniji su franjevci, a napose sv. Junípero Serra, podizali misijske postaje u kojima su naviještali Radosnu vijest Indijancima. Dolje od San Diega pa gore do San Francisca franjevci su ustanovili 21 (!) misijsku postaju i upravo su završne postaje podignute 1776. u San Franciscu – u kome su 1945. proglašeni i Ujedinjeni Narodi.
Sveti Junípero Serra – apostol Kalifornije
Godine 1776., dok je Američka revolucija počinjala na istoku, u Kaliforniji se rađao drugi dio budućih Sjedinjenih Država. Najveća država na svijetu oblikovala se – a u istom trenutku, velika država Kalifornija već je bila u procesu osnivanja 21 katoličke misije, koje i danas postoje.
Otac Junípero Serra – sada sveti Junípero Serra – proveo je petnaest godina osnivajući devet od tih dvadeset i jedne misije, uključujući San Francisco (listopad 1776.) i San Juan Capistrano (studeni 1776.). Dvije misije osnovane su iste godine kad i Deklaracija. „Vrlo često, u ključnim trenutcima ljudskih poslova i povijesti Bog uzdiže muškarce i žene kojima povjerava uloge od odlučujuće važnosti za budući razvoj i društva i Crkve… Tako je i s Juníperom Serrom, koji je Božjom providnošću bio predodređen da bude apostol Kalifornije.” – Papa Ivan Pavao II. za proglašenja blaženim i svetim svetoga Junípera.
On je bio profesor u Španjolskoj, ali se odlučio za misije i postao najveći navjestitelj na tlu Amerike.
Zahvaliti moramo Gospodinu jer se Amerika podigla u svjetsku velesilu. Oni su okončali Prvi svjetski rat, a da ne govorimo o Drugom svjetskom ratu, njihovu iskrcavanju u Maroku te Normandiji.
Foto: Wikimedia commons
Da nisu došli Amerikanci u pomoć Europi, komunizam i ruska vojska izbila bi na Atlantik. Ovako su ih spriječili i nisu dopustili dalje od Berlina, kad je Njemačka bila na koljenima i poražena, a ‘ponosna’ Francuska surađivala s Hitlerom itd. Rusi bi zacijelo došli do Atlantika i imali bismo komunističku Europu. Amerikanci su to spriječili. Nisu morali dolaziti u Europu, ali su znali gdje su im korijeni. Ljudi imaju svoje planove, ali i Providnost svoje, i ona ravna poviješću.
Amerika se podigla na kršćanskim temeljima koji se danas uvelike odbacuju i u Europi, a i u Americi. Moramo ponovno natrag, prema izvorima i korijenu stabla koje je rodilo zapadnu civilizaciju. A u korijenu, u temeljima su Golgota, Sinaj, Akropola i rimski Kapitol. To je stvorilo veličinu Zapada, kulturu i civilizaciju, neponovljivu u ljudskoj povijesti.
“Učite se od mene” – Kristova škola cjeloživotnog učenja
Stoga budimo ponosni na svoje korijene. Pa vidimo to i na reakcijama nakon nastupa naših nogometaša u Americi. I budimo zahvalni. Isus nas sve poziva: Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni. Odmorit ću vas! To nam treba upravo ovih dana. I kaže nam: UČITE SE OD MENE! Učeništvo je cjeloživotno učenje. Nikada ne završavamo Kristovu školu. Svaka molitva, svaka euharistija, svako djelo ljubavi, svaka kušnja postaje još jedna lekcija o tome kako postati više poput Isusa.
Nastavni plan i program ove božanske škole je izvanredno jednostavan. Uči se poniznosti. Uči se blagosti. Uči se povjerenju. Uči se poslušnosti. Uči se oprostu. Uči se ustrajnosti. Uči se ljubavi. Ove se lekcije ne mogu savladati samo kroz knjige. One se uče kroz iskustvo, često kroz patnju prihvaćenu s vjerom.
Obično otkrivamo poniznost nakon neuspjeha, strpljenje kroz čekanje, suosjećanje kroz vlastite rane i ovisnost o Bogu prepoznavanjem vlastitih ograničenja. Možda to objašnjava zašto Isus zahvaljuje Ocu što je otkrio svoje tajne maloj djeci.
Duhovna zrelost često više nalikuje dječjoj jednostavnosti nego kompliciranoj složenosti. Kako starimo u vjeri, postupno shvaćamo da se svetost manje sastoji u izvanrednim postignućima, a više u izvanrednoj vjernosti običnim dužnostima koje se obavljaju s ljubavlju.
Svako jutro nudi prilike za prihvaćanje Kristova jarma. Svaki prekid potiče na strpljenje. Svaka neugodnost postaje prilika za velikodušnost. Svaki težak razgovor postaje prilika za vježbanje blagosti. Svaka kušnja postaje poziv na oslanjanje na Duha.
Sveta Misa – odmor za umorna srca
Svetost je isprepletena od bezbrojnih malih djela ljubavi koja se nude iz dana u dan. Kad se skupljamo na svetoj Misi, Krist još jednom ispunjava svoje obećanje da će dati odmor umornima. Dolazimo noseći svoje terete. Neki su vidljivi; mnogi ostaju skriveni. Donosimo svoje radosti, strahove, razočaranja, nade i neuspjehe.
Na oltaru Krist sve to ujedinjuje sa svojom savršenom žrtvom. On nam daje ne samo ohrabrenje već i sebe. Njegovo Tijelo postaje naša hrana. Njegova Krv postaje naše piće. Njegov Duh jača našu slabost. Zatim, hranjeni Njegovom prisutnošću, poslani smo natrag u svijet.
Tereti možda neće odmah nestati. Bolest se može nastaviti. Teški odnosi mogu ostati izazovni. Odgovornosti mogu i dalje zahtijevati ustrajnost. Pa ipak, nosimo ih drugačije jer ih više ne nosimo sami. Mi smo s njime, Isusom, pod istim jarmom. Neće nas odbaciti. Neće nas osramotiti. Neće nas napustiti. Onaj koji je ušao u Jeruzalem na poniznom magarcu, koji je raširio ruke na križu, koji je pobjednički uskrsnuo iz groba i koji ostaje sa svojom Crkvom do kraja svijeta, nastavlja govoriti iste te riječi s beskrajnom nježnošću.
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vam dati odmora.” Imajmo poniznost male djece da prihvatimo njegov poziv, – Dođite k meni svi! – hrabrost da na sebe uzmemo njegov blagi jaram, otvorenost da živimo po Duhu Svetome, a ne po tijelu, i vjeru da u poniznom Kristu prepoznamo istinskog Kralja čije će se kraljevstvo doista protezati od mora do mora i čiji jedini mir može zadovoljiti svako nemirno ljudsko srce. Budemo li se vodili tim načelima, imat ćemo budućnost! BLAGOSLOVLJEN VAM DAN!
Grijeh je poput vožnje kroz crveno svjetlo – pitanje je samo kada, ne hoće li doć na naplatu
