HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – PRISUTNA U EUHARISTIJI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je – blagdan je svete Brigite Švedske, majke, udovice, redovnice, zaštitnice Europe. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe, bilo je nešto malo kiše ovih dana pa su jutra svježija, ali su dani svejedno vrući.
Međutim, ovdje je stalno velika frekvencija hodočasnika, a u subotu je zaštitnik naše župe – sveti Jakov Stariji, apostol, prvi koji je dao život za Gospodina i tu ostvario ono svoje obećanje koje je dao Gospodinu, kako MOŽEMO piti čašu, kalež Muke Gospodnje. Rekoh, četvrtak je, dan Gospodinove posebne ljubavi prema nama – ostavio nam je samoga sebe u euharistiji. Svetoj misi.
Nije to puka komemoracija, kako tvrde oni koji su se odvojili od Crkve u šesnaestom stoljeću i danas nestaju u tisućama raznih sljedbi i ogranaka, nego je to čimbenik – euharistija – koja stvara Crkvu. Crkva živi iz i od euharistije, a euharistija tvori Crkvu, jednu, svetu, katoličku i apostolsku po cijelom svijetu. Vidimo kako se danas posvuda uvodi Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu.
Nakon Sabora ta je pobožnost gotovo nestala, iščeznula iz pobožne prakse vjernika. Monstrance-pokaznice pohranjivane su u ostave ili crkvene muzeje. Znam dobro kad sam postao župnikom u Međugorju da smo 1982. ujesen uveli četvrtkom klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu.
Tu su praksu preuzeli i mnogi hodočasnici i župnici koji su bili ovdje. A praksu preporučuju gotovo svi pape – od svetoga Ivana Pavla II. do danas.
Ljubav i klanjanje – riječi pape Franje
Ljubav je ono što bi trebalo biti znak pravoga vjernika. Ljubav koja vodi do traženja Gospodina. Ljubav je ono što mora karakterizirati naše živote kao kršćana, kao pravih Isusovih prijatelja. Ljubav koja vodi do traženja Gospodina. To je jedini valjani program za Crkvu, tražiti Krista kako bismo ga ljubili kao što su to činili prvi učenici nakon Duhova.
U tome nam pomažu riječi pape Franje kada nam kaže: „Kako je dobro stajati pred raspelom ili na koljenima pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i jednostavno biti u njegovoj prisutnosti! Koliko nam koristi kada on ponovno dotakne naše živote i potakne nas da dijelimo njegov novi život! Tada se događa da ‘govorimo o onome što smo vidjeli i čuli’ (1 Iv 1,3).“ Tražiti Krista kako bismo ga ljubili i davali drugima.
To je program za Crkvu i za svako njezino dijete. Klanjati se Bogu, kako navodi Rimski biskup, u „svakom liturgijskom obredu“; „najvažnije je klanjanje“, a ne „pjesme i obredi“, koliko god bili lijepi: „Cijela zajednica zajedno gleda oltar gdje se slavi žrtva i klanja se. Ali vjerujem, kažem to ponizno, da smo možda mi kršćani donekle izgubili osjećaj klanjanja. Razmislimo: idemo u hram, okupljamo se kao braća i to je dobro, to je lijepo. Ali središte je tamo gdje je Bog. I klanjamo se Bogu“.
Klanjanje Bogu na prvom mjestu
Papa nas pita: „Vi, ja, klanjamo li se Gospodinu? Okrećemo li se Bogu samo da bismo ga zamolili, da bismo mu zahvalili ili se obraćamo i da bismo mu se klanjali? Što onda znači klanjati se Bogu?
To znači naučiti biti s njim, zaustaviti se da razgovaramo s njim, osjećajući da je njegova prisutnost najistinitija, najbolja, najvažnija stvar od svega.“ Papa nas podsjeća na potrebu da Boga stavimo na prvo mjesto: „Ne pomaže nam da nas zaokupljaju mnoge sporedne ili suvišne stvari; pomaže nam da se usredotočimo na temeljnu stvarnost, a to je susret s Kristom, s njegovim milosrđem i njegovom ljubavlju, te da ljubimo svoju braću i sestre kao što je on ljubio nas.
Susret s Kristom je također klanjanje, malo korištena riječ: klanjati se Kristu.“ (14. listopada 2013.). U konačnici, moramo usmjeriti svoje živote na Krista i njegovo Evanđelje, na Božju volju, oslobađajući se svojih planova, kako bismo mogli reći sa svetim Pavlom: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“ (Galaćanima 2,20). Trebamo izići iz sebe, kako bismo išli Kristu s klanjanjem i poslanjem.
U istom duhu, papa Franjo izjavljuje: „Ovaj ‘izlazak’ iz sebe znači krenuti putem klanjanja i služenja. Izlazak nas vodi na put klanjanja Gospodinu i služenja njemu u našoj braći i sestrama. Klanjati se i služiti: dva stava koja se ne mogu odvojiti, već uvijek moraju ići ruku pod ruku. Klanjati se Gospodinu i služiti drugima, ne zadržavajući ništa za sebe“ (8. svibnja 2013.). Slijedimo uputnik Velikoga svećenika – Pape.
Sveta Brigita Švedska – život i poslanje
Danas je blagdan svete Brigite Švedske, mističarke, koja je zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom – koja joj bijaše suvremenica – na neki način obilježila 14. stoljeće u Crkvi i Europi. Rođena u Švedskoj oko 1303., preminula je u Rimu na današnji dan 1373. Odana supruga i majka osmero djece.
Nakon što je ostala udovica, Brigita je osnovala redovnički red (Brigitinke). Poznata po svom asketizmu, predanosti reformi unutar Crkve i cjeloživotnom mističnom iskustvu Krista. Brigitu Švedsku kanonizirao je Bonifacije IX. 1391., ni dvadeset godina nakon njezine smrti. Brigita je imala dubok utjecaj na europske tijekove i povijest. Udala se s četrnaest godina i imala je osmero djece. Nakon što joj je suprug umro, postala je časna sestra i osnovala Brigitinski red.
Foto: Wikimedia commons
Velik dio života provela je na hodočašću u Italiji, pokušavajući nagovoriti Papu da se vrati iz Avignona u Francuskoj u Rim. Dok je bila u Italiji, Brigita je posjetila mnoga svetišta – Milano, Paviju, Assisi, Ortonu, Bari, Benevento, Pozzuoli, Napulj, Salerno, Amalfi i svetište svetog Mihaela Arkanđela na gori Gargano.
Vizije, brak i osnutak novog reda
Kao sedmogodišnja djevojčica imala je viziju u kojoj joj je Djevica Marija stavila krunu na glavu. Kad je imala deset godina, prvi put je u viziji vidjela raspetog Krista. Od tih ranih dana Brigita se posvetila Božjoj službi, a Muka Kristova bila je središte njezine pobožnosti.
Volio bih kad biste pročitali danas Službu čitanja – imate je gore – i što ona piše o iskustvu Gospodinove muke i smrti. Brigita je htjela ući u samostan, ali kada je imala četrnaest godina udala se za dvorjana Ulfa Gudmarssona. Živjeli su sretno zajedno dvadeset osam godina i imali su osmero djece, četiri sina i četiri kćeri. Također se brinula za neke neudane žene s djecom. Brigita je postala dvorska dama Blanche od Namura, supruge švedskog kralja Magnusa Erikssona.
Imala je snažan vjerski utjecaj na svog supruga i kada im je najmlađi sin umro 1340. godine, otišli su na hodočašće u Santiago de Compostelu. Ulf je umro ubrzo nakon njihovog povratka. Nakon smrti svog supruga, Brigita je osjetila Kristov poziv da osnuje novi redovnički red. Nazvala ga je Red Presvetog Spasitelja i imala je dvostruki samostan za časne sestre i svećenike. Kralj i kraljica dali su joj državno imanje Vadstena za ovaj temelj 1346. godine.
Foto: Wikimedia commons
Glas u njezinim vizijama dao je vrlo specifične upute o broju časnih sestara koje su se bavile znanstvenim radom i umjetnošću te o svećenicima, đakonima i braći.
Brigita u Rimu i povratak pape iz Avignona
Brigita u Rimu: Papa je u to vrijeme živio u francuskom Avignonu. Mnogo je godina provela u kući na Piazzi Farnese u Rimu, koju joj je dao kardinal. Zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom, naporno je radila na tome da se Papa vrati u Rim. Urban V. je na kraju pristao 1367. i odobrio Brigitino pravilo 1370. godine. Bila je otvoreni glas protiv mnogih zlouporaba. Godine 1371.
Brigita je u pratnji svoje kćeri Katarine i dva sina krenula na hodočašće u Jeruzalem. Jedan sin Karlo umro je u Napulju, ali unatoč mnogim poteškoćama Brigita i drugo dvoje djece posjetili su sveta mjesta. Kad su se vratili u Rim početkom 1373., već je bila bolesna i umrla je u svojoj kući na trgu Farnese 23. srpnja.
Godine 1999. papa Ivan Pavao II. proglasio ju je, zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom i sestrom Terezom Benediktom (Edith Stein), jednom od triju suzaštitnica Europe. Prvo ju je pohvalio kao laikinju koja se bavila karitativnim radom sa svojim suprugom, njezine darove kao učiteljice na dvoru u Stockholmu, njezino hodočašće u Compostelu, a zatim njezin rad kao redovnice koja je osnovala važan red.
Foto: Hina
Brigitinski red danas
Najveći ogranak brigitinskog reda danas je onaj koji je u Rimu osnovala 1911. godine švedska obraćenica na katoličanstvo Elisabeth Hesselblad. Sveta Stolica ga je u potpunosti odobrila 7. srpnja 1940. i trenutno se sastoji od samostana u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Matična kuća nalazi se na trgu Piazza Farnese, u kući u kojoj je Brigita nekoć živjela. Majka Tekla Famiglietti, koja vodi red od 1979., bila je među onima koji su bili uz postelju pape Ivana Pavla II. kada je umro.
Mnogi od vas mole tzv. Brigitine molitve – jedna dobra i pobožna praksa da uronimo u Kristovu muku, patnju, smrt. Dolje imate poveznicu – riječi koje je izrekao papa Benedikt za jedne audijencije – o svetoj Brigiti Švedskoj. Kći joj Katarina-Karin također je svetica.
Najveća grešnica postala je svetica – a njezin grob ni danas nitko ne zna gdje je
Papa Benedikt XV. opisao ga je riječima rezerviranim za rijetke u povijesti Crkve
Nikad nije bio sretan, čak ni u vlastitom trijumfu – paradoks najmoćnijeg proroka
