HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLA I PROSLAVLJENA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je, dan posvećen svetomu Josipu komu izručujemo potrebe Majke Crkve, svih naših obitelji i našega naroda te umirućih, jer je on zaštitnik sretne smrti, kako su uz njega u času njegova preminuća bili nazočni Isus i Marija.
Danas je ujedno i blagdan svete Marije Magdalene. Prije je to bio obični spomendan, a u novije vrijeme je “rangiran” više jer je bila prvi glasnik uskrsnuća – nazvana apostola apostolorum. Izmolimo svoje uobičajene molitve, zaštitimo sebe i sve svoje od neprijateljskih udara, zaštitimo se znakom križa i svoje vjere.
Dana 10. lipnja 2016. liturgijsko slavlje u čast svete Marije Magdalene uzdignuto je sa spomen-obilježja na blagdan, obilježavajući “Apostolu apostolâ” liturgijskim blagdanom, istim slavljem kao i većina apostola (osim Petra i Pavla). Počevši od 2020. za njezin blagdan koristi se i novo predslovlje: Apostola apostolima.
Svjedokinja uskrsnuća
S jedne strane, ona ima čast biti prvi svjedok – prima testis uskrsnuća Gospodinova, prva koja je vidjela prazan grob i prva koja je čula istinu o Isusovu uskrsnuću. Krist ima posebni obzir i milosrđe prema ovoj ženi, koja pokazuje svoju ljubav prema njemu, tražeći Isusa u vrtu sa suzama i u boli, sa suzama poniznosti, kako kaže sveti Anselmo.
U tom smislu, mogli bismo pokazati razliku između dvije žene prisutne u Rajskom vrtu i u vrtu Uskrsnuća – Eve i Marije Magdalene. Dvije žene – dva vrta. Prva širi smrt tamo gdje je bio život, a druga naviješta Život iz groba, mjesta smrti. … Slično tome, u vrtu uskrsnuća Gospodin kaže Mariji Magdaleni: Noli me tangere.
To je poziv ne samo Mariji, već i cijeloj Crkvi, da uđu u iskustvo vjere koje pobjeđuje svako tvarno prisvajanje ili ljudsko razumijevanje božanskog otajstva. To je dobra pouka za svakog Isusova učenika: ne traži ljudske sigurnosti i svjetovne časti, već…vjeru u živoga i uskrslog Krista.
Apostolorum apostola
Budući da je bila očevidac uskrslog Krista, bila je i prva koja je svjedočila pred apostolima. Ispunjava nalog koji joj uskrsli Krist daje: ‘idi mojoj braći i reci im… Marija Magdalena ode i navijesti učenicima:
‘Vidjela sam Gospodina’ – i da joj je to rekao’. Na taj način ona postaje, kao što znamo, navjestitelj, evangelizator, odnosno glasnica koja naviješta radosnu vijest o uskrsnuću Gospodinovu; ili, kako su rekli Rabano Mauro i sveti Toma Akvinski, apostolorum apostola, jer naviješta apostolima ono što će oni zauzvrat navijestiti cijelom svijetu.
Anđeoski naučitelj s pravom primjenjuje ovaj izraz na Mariju Magdalenu: ona je svjedokinja uskrslog Krista i naviješta poruku o uskrsnuću Gospodinovu, poput ostalih apostola. Stoga je ispravno da liturgijsko slavlje ove žene ima istu razinu svečanosti koja se daje apostolima u Općem rimskom kalendaru i da se istakne posebno poslanje ove žene, kao primjer i uzor svakoj ženi u Crkvi.“
Tko je bila Marija Magdalena
Bila je iz Magdale, malog ribarskog gradića na Galilejskom jezeru, između Kafarnauma i Tiberijade. Bila je poznata kao “velika grešnica”, žena s ulice koja je čula Isusa kako govori o Božjem milosrđu i oprostu te joj je to potpuno promijenilo život.
Njezino stvarno svjedočanstvo o Uskrsnuću potaknulo je Petra i Ivana da odu i sami se uvjere: “Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao.” Isus ju je izabrao da im donese vijest, a ona im je jednostavno rekla što se dogodilo. Oduvijek je bila primjer velike ljubavi i velikog oprosta, jedna od osoba bliskih Isusu koji su shvatili istinu Božje ljubavi prema ljudskim bićima i proveli svoj život svjedočeći toj ljubavi.
Blagdan svete Marije Magdalene smatra se jednim od najintimnijih blagdana, a kaže se da je od svih pjesama svetaca ona Marije Magdalene najslađa i najjača jer je njezina ljubav bila toliko silna. Tu je ljubav hvalio sam Isus rekavši da je mnogo ljubila jer joj je mnogo oprošteno.
Njezin grob i uloga na Uskrsno jutro
Gdje je pokopana, nitko ne zna. Legenda kaže da je umrla u Provansi u Francuskoj, u špilji gdje je provela posljednje dane, a tijelo joj počiva u kapeli svetog Maksimina u Primorskim Alpama. Druga kaže da je pokopana u Efezu kamo je otišla sa svetim Ivanom nakon Uskrsnuća.
Ovo potonje mišljenje je vjerojatnije, a svetom Willibaldu, engleskom hodočasniku u Svetu zemlju u osmom stoljeću, tamo je pokazan njezin grob. Bila je prva zabilježena svjedokinja Isusova uskrsnuća, njegova najgorljivija i najljubaznija sljedbenica.
Stajala je s Marijom podno Križa onoga tragičnoga Velikoga petka i bila je uz Mariju tijekom tih teških sati. Na uskrsno jutro otišla je s drugim ženama do groba i tamo, u vrtu blizu groba, ukazao joj se Isus. Ona je donijela vijest o Uskrsnuću apostolima, a Petar i Ivan potrčali su do groba da vide što se dogodilo.
Ljubav kao program života
Ljubav je ono što karakterizira život Marije Magdalene. Žarka ljubav, kako podsjećaju dva čitanja mise: „Tražila sam onoga koga ljubi duša moja; tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću sada i obići grad, ulice i trgove; tražit ću onoga koga ljubi duša moja“ (Pj 3,1-2), jer „ljubav Kristova obuzima nas“ (2 Kor 5,14).
Ljubav koja vodi do traženja Gospodina. Ljubav je ono što mora karakterizirati naše živote kao kršćana, kao pravih Isusovih prijatelja. Ljubav koja vodi do traženja Gospodina. To je jedini valjani program za Crkvu, kako nas je podsjetio Ivan Pavao II.: „Program već postoji: to je plan koji se nalazi u Evanđelju i u živoj Predaji, isti je kao i uvijek.
U konačnici, njegovo je središte u samom Kristu, kojega treba upoznati, voljeti i nasljedovati, kako bismo u njemu živjeli život Trojstva i s njime mijenjali povijest do njezina ispunjenja u nebeskom Jeruzalemu. To je program koji se ne mijenja s promjenama vremena i kultura, iako uzima u obzir vrijeme i kulturu radi istinskog dijaloga i učinkovite komunikacije.
Ovaj program za sva vremena naš je program za treće tisućljeće“ (Novo millenio ineunte, br. 29). To je misija svih nas u svijetu – biti svjedoci i navjestitelji – poput Marije Magdalene.
Osvrt na Dan pada Bastilje
Ovih smo dana bili svjedoci prijepora oko toga – slati ili ne slati vojnike u Pariz na veliki mimohod, na proslavu Pada Bastilje i uvertire u Francusku revoluciju. Zapravo nemamo što slaviti jer je ta revolucija bila otvoreni bunt, pobuna protiv Boga, Crkve, kršćanske civilizacije, kršćanskih svetinja – svega što je bilo prisutno u Francuskoj tijekom trinaest stoljeća, od krštenja kralja Klodviga krajem petoga stoljeća.
To me potaknulo da napišem mali članak za Katolički tjednik, a dolje imate poveznicu za taj članak te posvetu koju je napisao u tamnici nesretni kralj Luj XVI., koji je završio pod giljotinom, kao i inače svi protagonisti te krvave revolucije koja je završila u teroru, a teror je okončan žrtvom onih karmelićanki koje su giljotinirane i čiju je žrtvu Gospodin primio da bi se okončao pakleni teror koji je vladao cijelom Francuskom.
Svima koje nose ime današnje svetice Magdalene – svim Magdalenama, Lenkama, Lenama neka je SRETAN IMENDAN!
Papa Benedikt XV. opisao ga je riječima rezerviranim za rijetke u povijesti Crkve
Nikad nije bio sretan, čak ni u vlastitom trijumfu – paradoks najmoćnijeg proroka
Kršćanstvo je lako prenosiv virus – a cjepivo protiv njega izumljuju sami katolici
