HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – GOSPODARA SVEGA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana i radnoga tjedna. Jasno, za one koji nisu na zasluženom godišnjem odmoru. A na roditeljima je da se pobrinu za djecu, da ne zure satima u mobitel te se tako isključe iz razgovora s drugima u obitelji ili pak od čitanja pametnih knjiga.
Zahvalimo Gospodinu za novo jutro, pomalo sparno, sinoć je ovdje palo malo kiše pa je zrak prepun vlage. Zahvalimo za dar života, za svaki udisaj i izdisaj, za svaki otkucaj srca, i neka sve bude na Božju slavu i proslavu, a nama na spas. Jer ovdje i sada se odlučuje o spasenju svakoga od nas.
Nitko ne zna što ga čeka kad ujutro sjeda u vozilo i vozi se na posao. Ovdje večeras započinje Festival mladih iz cijeloga svijeta. Zacijelo najveći skup mladih u jednoj godini, osim, jasno, onih koji se odvijaju pod pokroviteljstvom cijele Crkve, za svjetske dane mladih.
Već sinoć se osjetio veliki dolazak mladih i inače hodočasnika, a isto tako i mnoštvo ispovijedi, na hrvatskom i ostalim jezicima. Jučer smo slavili dan naših baka i djedova – Isusovu baku i djeda, svetu Anu i Joakima.
Nikada te ne ću zaboraviti – geslo Svjetskog dana baka i djedova
Vrijedi ponovno osvrnuti se na starost, jer većina nas koji pratimo ove objave i koji ih širite, u trećoj je životnoj dobi, kad već imate svoju unučad i kad čovjek može zahvalno gledati unatrag na svoj život koji je imao svojih plima i oseka, uspona i padova.
Lijep je moto, odnosno geslo Papina pisma u povodu ovoga dana baka i djedova: Nikada te ne ću zaboraviti – iz Proroka Izaije (49,15). Bog nikada ne zaboravlja. Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba poziva cijelu Crkvu da zastane, da se zaustavi, da zahvali i ponovno otkrije jedan od najvećih Božjih darova: mudrost, vjeru, ljubav i postojano svjedočanstvo starijih osoba.
Ovogodišnja tema, preuzeta iz riječi proroka Izaije, “Nikada te ne ću zaboraviti” (Is 49,15), izravno govori iz samoga Božjega srca, i odgovara najdubljoj čežnji svake ljudske osobe. Znati da smo zapamćeni, upisani u Božje dlanove, znači znati da smo voljeni, ljubljeni.
Kroz Sveto pismo Božje sjećanje nije samo čin prisjećanja na prošlost; to je izraz vjerne i trajne ljubavi. Bog se sjeća Noe u potopu, Abrahama u njegovom savezu, Izraela u progonstvu i svakoga njegova djeteta kroz povijest. Božje sjećanje uvijek daje život, obnavlja i ispunjeno je nadom.
Božje sjećanje i dostojanstvo starosti
Kroz Izaiju, Gospodin uvjerava svoj narod: “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, dijete koje doji? Čak ako ga ona i zaboravi, ja tebe nikada ne ću zaboraviti.” Takve riječi pružaju neizmjernu utjehu, osobito onima koji se mogu osjećati od društva zanemareni, izolirani ili zaboravljeni, gurnuti na rub života, društva i događanja. Za koje nitko ne mari.
U mnogim dijelovima svijeta starenje prati usamljenost, pogoršanje zdravlja, žalost ili bolan osjećaj osamljenosti i nevidljivosti. Živimo u vremenu koje je fascinirano mladošću, brzinom, produktivnošću i tehnološkim inovacijama.
Uspjeh se danas mjeri učinkovitošću, a ne mudrošću; ekonomskim uspjehom, a ne bogatstvom ljudskih odnosa. Prečesto se stariji ljudi cijene samo zbog onoga što još mogu učiniti, a ne zbog onoga što zapravo i jesu.
Ovaj nevidljiv, ali suptilan oblik isključenja osiromašuje ne samo starije osobe, nego i samo društvo. Božja Riječ jest izravan izazov takvu načinu razmišljanja. Svaki ljudski život posjeduje neotuđivo dostojanstvo jer je svaka osoba stvorena na Božju sliku i priliku. To dostojanstvo ne nestaje s godinama.
Bore nisu znakovi nestanka vrijednosti, nego životâ ispunjenih hrabrošću, žrtvom, radošću, tugom i ustrajnošću. Svaka crta i bora na starijem licu priča priču o Božjoj milosti koja djeluje kroz bezbroj običnih trenutaka vjernosti. Djedovi i bake te starije osobe zauzimaju jedinstveno mjesto u Božjem planu spasenja.
Oni su čuvari sjećanja. Podsjećaju obitelji odakle dolaze, čuvaju tradicije koje bi inače mogle nestati i prenose vjeru koja je na životu održavala naraštaj za naraštajem. Oni su živi mostovi između prošlosti i budućnosti. Sveto pismo trajno i neprestano odaje počast starijim osobama. Abraham i Sara postali su roditelji u starosti zahvaljujući Božjem obećanju.
Mojsije je pozvan da vodi Izrael kad bi mnogi smatrali da su mu najbolje godine i dani iza njega. Starac Šimun i Ana prepoznali su malog Krista u Hramu jer su im duge godine u Hramu izoštrile, a ne otupile, oči srca i duhovni vid. Njihovi životi podsjećaju nas kako starost nije sumrak korisnosti, nego povlašteno vrijeme i doba u kome se Božje namjere nastavljaju ostvarivati.
Bake i djedovi kao učitelji vjere i mostovi generacija
Unutar obitelji, djedovi i bake često postaju prvi učitelji molitve i vjere. Oni su ti koji tiho uče djecu da naprave znak križa, da mole prije jela, da zavole Sveto pismo, da velikodušno opraštaju i da vjeruju Bogu u teškim trenutcima.
Mnogi odrasli mogu svoje najranije iskustvo vjere povezati ne s formalnom katehezom ili vjeronaukom, nego s blagim svjedočanstvom bake i djeda čiji je život zrcalio vjeru i Evanđelje. Pa prve smo molitve naučili od baka i djedova, uz ognjište ili toplu peć.
U današnjem fragmentiranom svijetu ovaj poziv važniji je nego ikad. Obitelji su često razdvojene udaljenošću. Migracije, rad u inozemstvu, zahtjevni radni termini i promjene društvenih obrazaca mogu oslabiti međugeneracijske veze. Digitalna tehnologija povezala je ljude preko kontinenata, dok je ponekad one koji žive pod istim krovom ostavila emocionalno udaljene, svatko zuri u svoj mobitel, pa i za blagovanja.
Ipak, bake i djedovi posjeduju izvanredan dar: sposobnost podsjetiti mlađe generacije da autentične veze ne mogu zamijeniti digitalne naprave ili ekrani. Ljubav zahtijeva prisutnost, slušanje, strpljenje, oprost i zajednički razgovor i vrijeme koje provodimo jedni s drugima.
Nada koju donose stariji naraštaji
Stariji nas također uče nečemu duboko pozitivnom, naime nadi. Nakon što su iskusili ratove i mir, napredak i teškoće, osobne uspjehe i bolne gubitke, znaju da je život malo kada jednostavan.
Naučili su da Bog ostaje vjeran čak i kad se okolnosti promijene. Njihova nada nije naivni optimizam, nego samopouzdanje rođeno iz iskustva. Takva nada potrebna je mlađim generacijama koje se često suočavaju s neizvjesnošću oko budućnosti, ekonomskim pritiscima, sukobima, ekološkim brigama i brzim kulturnim promjenama, brigom za radno mjesto.
Iskusili smo to u doba poraća, progona, križnih puteva, komunizma, Domovinskog rata i konačno mira. Sama Crkva obogaćena je prisutnošću starijih vjernika. Mnogi i dalje tiho služe kroz molitvu, djela milosrđa, crkvenu volontersku službu, volontiranje i vjerno sudjelovanje u župnom životu i karitasu.
Drugi, čija je tjelesna snaga oslabila, prakticiraju skriveni, ali neizostavni apostolat kroz svoje molitve i prinošenje svojih patnjâ ujedinjenih s Kristovim križem. U Božjim očima, nijedna molitva nije uzaludna, niti je skrivena žrtva beznačajna.
Zahvalnost Crkve djedovima i bakama
Te molitve su nešto poput zimskoga grijanja u višekatnicama. Ono je nevidljivo, negdje u podrumu, ali bez njega cijela zgrada bila bi hladna, ako je vani mraz i led. Oni daju onu nužnu toplinu cijeloj zgradi. Tako je i molitva – tiha i predana – u obitelji.
Onaj nevidljivi grijač i donositelj topline. Za mlađe ljude, djedovi i bake nude nezamjenjiv dar ukorijenjenosti. U vremenu kada identitet može djelovati neizvjesno, oni nas podsjećaju da pripadamo obitelji, svomu narodu, povijesti i na kraju Bogu. Uče otpornosti, zahvalnosti, smijehu i perspektivi. Podsjećaju nas da svaka generacija baštini odgovornosti kao i blagoslove. Crkva s dubokom ljubavlju želi reći samim djedovima i bakama: hvala vam.
Hvala vam na vjernosti kroz promjenjiva vremena. Hvala vam na vašim žrtvama, često neprimijećenim. Hvala vam na molitvama koje i dalje podržavaju vašu djecu i unuke. Hvala ti što si svjedočio da ljubav postaje jača kad se predaje. Vaši životi ostaju neprocjenjiv dar Crkvi i čovječanstvu.
Ako bolest ili slabost ograničavaju aktivnost, znajte da vaš poziv nije završio. Krist ostaje blizu vas. Ujedinjeni s njegovom patnjom, stradanjem i križem, vaše molitve posjeduju izvanrednu snagu. Vaša blaga ohrabrenost, vaš blagoslov, vaša tiha izdržljivost i vaša postojana vjera nastavljaju hraniti Tijelo Kristovo na načine koji možda nikada neće biti u potpunosti viđeni u ovom životu.
Stoga budimo zahvalni za svoje bake i djedove – i naučimo ih cijeniti i ljubiti te biti im odani i pri ruci. Dolje imate poveznicu za Papino pismo u povodu dana baka i djedova!
Sve što znamo o Marijinim roditeljima dolazi iz spisa koji Crkva nikad nije kanonizirala
Grobu svetog Šarbela hodočaste kršćani i muslimani koji svjedoče čudima
Švedska protestantkinja obratila se i oživjela stoljetni katolički red u Rimu
