HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – RASPETA I USKRSLA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana i novoga tjedna. Prvi je dan u tjednu – nedjelja – Dan Gospodnji, dan kad je Gospodin od mrtvih uskrsnuo te su kršćani počeli slaviti taj dan i kao osmi dan ali i kao prvi dan.
Govorili smo već o prijelazu kod obraćenih Židova sa subote na nedjelju, što je za njih bio bitan bogoslužni iskorak. Ne više subota kao dan slavlja, nego nedjelja, kao početak novoga stvaranja. Staro je minulo, novo je nastalo. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe, vedro, za dar i dah života, za svaki otkucaj srca. Uključimo se i mi u hvalopoj stvorenja koji redovito molimo u nedjeljnim Jutarnjim pohvalama. Neka sve naše slavi Gospodina i veliča ga.
Izmolimo svoje molitve, zaštite i predanja. Danas Crkva slavi svete Joakima i Anu – Isusova djeda i baku, Marijine roditelje. Pa vjerujem da je uz Mariju u nas najčešće ime Ana – Anka, Anica i sve izvedenice i umanjenice od toga imena. Danas je ujedno u Crkvi i dan BAKA I DJEDOVA, što se izvrsno poklapa sa spomenom Isusovih bake i djeda.
Starost kao blagoslov, a ne teret
Plod donose i u starosti – pjeva se u jednom stihu iz jednoga psalma (92,15). Te riječi psalmista su radosna vijest, pravo „evanđelje“ koje možemo naviještati svima na ovaj svjetski dan baka i djedova te starijih osoba.
One su u suprotnosti s onim što svijet misli o ovoj životnoj fazi, ali i sa stavom sumorne rezignacije koji pokazuju neki od nas starijih ljudi, koji gajimo malo očekivanja za budućnost. Mnogi se ljudi boje starosti. Smatraju je vrstom bolesti s kojom je najbolje izbjegavati svaki kontakt. Misle da se starije osobe njih ne tiču i da ih treba odvojiti, možda u domovima ili mjestima gdje se o njima može brinuti, kako se ne bismo morali nositi s njihovim problemima.
To je način razmišljanja „kulture odbacivanja“, koja je danas na Zapadu dominantna, koja nas navodi na pomisao da smo nekako drugačiji od siromašnih i ranjivih među nama, netaknuti njihovim slabostima i odvojeni od „njih“ i njihovih problema.
Sveto pismo stvari vidi drugačije. Dug život – tako uči Biblija – jest istinski blagoslov, a starije osobe nisu izopćenici koje treba izbjegavati, već živi znakovi Božje dobrote koji daruje život u izobilju. Blagoslovljena kuća u kojoj živi starija osoba! Blagoslovljena obitelj koja poštuje starije osobe!
Kultura odbacivanja i istina Svetoga pisma o starosti
Starost nije životno razdoblje koje lako razumiju čak ni oni od nas koji je već proživljavaju. Iako na kraju dođe s protokom vremena, nitko nas ne priprema za starost, a ponekad se čini kao da nas iznenadi. Razvijenija društva troše velike iznose novca na ovu životnu fazu, a da zapravo ne pomažu ljudima da je razumiju i cijene; nude zdravstvene planove starijim osobama, ali ne i planove kako dati sadržaj toj dobi, čime ispuniti dane, a ne da satima samo zure u televizor.
Zbog toga je teško gledati u budućnost i razaznati kojim smjerom krenuti. S jedne strane, u iskušenju smo odvratiti starost skrivajući kozmetički bore i pretvarajući se da smo vječno mladi, dok s druge strane zamišljamo da je jedino što možemo učiniti čekati svoj trenutak, tmurno misleći da “još ne možemo donositi plodove”.
Drugi jedan psalam govori i moli Gospodina da ga ne odbaci ni u starosti, kad posijedi, kad mu malakšu sile (71,9). Pa ipak, isti taj psalam – koji razmišlja o tome kako je Gospodin bio prisutan u svakoj fazi našeg života – potiče nas da ustrajemo u nadi. Uz starost i sijedu kosu, Bog nam i dalje daje dar života i čuva nas od toga da nas svlada zlo.
Ako mu vjerujemo, naći ćemo snagu da ga i dalje hvalimo (usp. redke 14-20). Shvatit ćemo da starenje nije samo prirodno propadanje tijela ili neizbježan protok vremena, već dar dugog života. Starenje nije sudbina ni osuda, već blagoslov!
Priprema za starost i ustrajnost u nadi
Zbog toga bismo se trebali brinuti o sebi i ostati aktivni i u kasnijim godinama. To vrijedi i s duhovnog stajališta: trebali bismo njegovati svoj unutarnji život marljivim čitanjem Božje riječi, svakodnevnom molitvom, primanjem sakramenata i sudjelovanjem u bogoslužju.
Danas svatko ima vozilo pa može povesti sa sobom na svetu Misu i stariju osobu. Osim odnosa s Bogom, trebali bismo njegovati i odnose s drugima: prije svega pokazujući privrženost svojim obiteljima, djeci i unucima, ali i siromašnima i onima koji pate, približavajući im se praktičnom pomoći i molitvama. To će nam pomoći da se ne osjećamo kao obični promatrači, sjedeći na balkonima i verandama ili gledajući kroz prozore, dok život teče oko nas.
Umjesto toga, trebali bismo naučiti svugdje prepoznavati Gospodinovu prisutnost. Poput „zelenih maslina u domu Božjem“ (usp. Ps 52,10), možemo postati blagoslov za one koji žive pored nas.
Starost nije vrijeme za odustajanje i spuštanje jedara, već vrijeme trajne plodnosti: nova misija nas čeka i potiče nas da gledamo u budućnost koja stoji u Gospodinovu znaku. Sve to ukazuje na potrebu duboke promjene, obraćenja, koje razoružava srca i vodi nas da u drugima vidimo svoju braću ili sestre.
Njegovanje duhovnog života i odnosa s drugima
Mi, bake i djedovi i starije osobe, imamo veliku odgovornost: naučiti žene i muškarce našeg vremena da druge gledaju s istim razumijevanjem i ljubavlju s kojim gledamo na vlastite unuke. I sami smo rasli u čovječnosti brinući se za druge, a sada možemo biti učitelji načina života koji je miran i pažljiv prema onima kojima je najpotrebniji.
Ovaj stav može se zamijeniti za slabost ili rezignaciju, ali krotki, a ne agresivni i nasilni, naslijedit će zemlju (usp. Mt 5,5). Koliko puta osjetim u ispovjedaonici sreću kod onih koji su dobili unuke, s njima žive, ili ih željno očekuju. To je znak da život teče, da se nastavlja, da se životna nit produžuje, i djedovi i bake tako rado iščitavaju u licima svoje unučadi svoje crte i osjećaju se sretnima.
Jedan plod koji smo pozvani donijeti je zaštita svijeta. Naši su nas djedovi i bake držali u naručju i nosili na koljenima i nama se radovali. Sada je vrijeme da i mi sami nosimo na koljenima – uz praktičnu pomoć ili samo molitvu – ne samo vlastite unuke, već i brojne preplašene unuke koje još nismo upoznali i koji možda bježe od rata ili pate od njegovih posljedica. Čuvajmo u svojim srcima – poput svetog Josipa, koji je bio brižan i pažljiv otac.
Odgovornost baka i djedova prema mlađim naraštajima
Nekad je 26. srpnja bio samo blagdan sv. Ane, ali s novim kalendarom dva blagdana roditelja Blažene Djevice Marije spojena su i slave se danas. Naše informacije o Marijinim roditeljima potječu iz apokrifnog kršćanskog spisa, Protoevangelium Jacobi (ili Jakovljevog evanđelja), napisanog oko 170. godine.
Prema ovoj priči, Joakim je bio istaknut i poštovan čovjek koji nije imao djece, a on i njegova supruga Ana smatrali su to Božjom kaznom. Kao odgovor na njihove molitve, Marija se rodila i bila je posvećena Bogu u vrlo ranoj dobi. Iz ovoga ranog kršćanskog spisa potječe nekoliko Marijinih blagdana, posebno Bezgrešno začeće, Marijino rođenje i njezino Uznesenje na nebo.
Vrlo rano pojavili su se i blagdani u čast sv. Joakima i Ane, a u srednjem vijeku brojne crkve, kapele i bratovštine bile su posvećene sv. Ani. Par je rano postao uzor kršćanskog braka, a njihov susret na Zlatnim vratima u Jeruzalemu bio je omiljena tema kršćanskih umjetnika.
U domu svetih Joakima i Ane Djevica Marija primila je svoju odgajanje da bude Majka Božja. Stoga je pobožnost prema Ani i Joakimu produžetak ljubavi koju su kršćani oduvijek ispovijedali prema našoj Blaženoj Majci. I mi dugujemo zahvalnost svojim roditeljima za njihovu pomoć u našem kršćanskom odgoju. Crkva zaziva ovaj sveti par kao zaštitnika baka i djedova.
Sveti Joakim i Ana – roditelji Blažene Djevice Marije
Ana se često prikazuje na slikama s Isusom i Marijom i smatra se temom koja privlači pozornost, budući da je Ana Isusova baka. Njezina dva velika svetišta – ono Ste. Anne d’Auray u Bretanji u Francuskoj i ono Ste. Anne de Beaupre blizu Quebeca u Kanadi – vrlo su popularna.
Malo toga znamo o životima Marijinih roditelja, ali s obzirom na Marijinu osobu, morale su biti dvije vrlo izvanredne osobe da bi dobile takvu kćer i da su odigrale tako važnu ulogu u djelu Otkupljenja. U Jeruzalemu postoji crkva sv. Ane i vjeruje se da je izgrađena na mjestu doma sv. Joakima i Ane, kada su živjeli u Jeruzalemu.
Lijepo je, u svakoj životnoj dobi, a posebno kad više nismo mladi, otkriti, kao što je rekao blaženi Ivan Pavao I., da smo primatelji „Božje neprolazne ljubavi. Znamo da smo mu uvijek pred očima, pa i kada se čini da nas okružuje tama. On je Otac; i više od toga, On je Majka“ (Angelus, 10. rujna 1978.). Iako nam se ta misao ne rađa sama od sebe, istina je da ni u starosti ne prestajemo biti sinovi i kćeri, te stoga poziv da se vratimo u Božje naručje, čija je ljubav i očinska i majčinska, vrijedi svaki dan.
Svima koje nose ime ove velike žene i Marijine majke – sretan i blagoslovljen imendan!
Grobu svetog Šarbela hodočaste kršćani i muslimani koji svjedoče čudima
Švedska protestantkinja obratila se i oživjela stoljetni katolički red u Rimu
Najveća grešnica postala je svetica – a njezin grob ni danas nitko ne zna gdje je
