HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – MUČENA I RAZAPETA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je, spomen na Gospodinovu muku, križ, smrt, ukop.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje dosta svježe, ali su dani vrući. Hvala za svaki udisaj i izdisaj, za miran san. Stavimo sve u Gospodinove ruke, neka on nad svime gospodari i vlada. Ne dajmo prostora Nečistoj sili, zaštitimo sebe i sve svoje molitvama zaštite, blagoslovljenom vodom, križem, molitvama zaštite. Imate mogućnost obnoviti svako jutro svoju vjeru i vjernost.
Neka naš život bude živo zrcalo Gospodinova i Marijina života, budimo dostojni učenici svoga Učitelja. Jučer smo slavili svetu Brigitu, veliku sveticu, mističarku, koja je diktirala svoja viđenja što su sabrana u osam velikih svezaka.
Danas slavimo svetoga Šarbela, libanonskoga svetca koji je u posljednje vrijeme postao popularan i među nama, napose otkako su učestali dolasci hodočasnika iz Libanona u Međugorje. Vrijedi još pomnije osvijetliti lik jedne Brigite, snažne žene, koju je papa Ivan Pavao II. zajedno s Katarinom Sijenskom i sestrom Terezijom Benediktom od Križa – Edith Stein proglasio suzaštitnicom Europe.
Tri moćne žene koje su pokretale same pape, utjecale svojim primjerom i spisima na mnoge vjernike.
Sveta Brigita Švedska – lik i rani život
Sveta Brigita bila je plemićkoga roda, nije tražila slavu ni veličinu; tražila je Isusa – posebno u otajstvu Njegova križa. Njezin životni put, obilježen tragedijom, ustrajnošću i božanskim susretima, poziva nas na snažan odnos sa Srcem našeg Gospodina koji trpi.
Njezino svjedočanstvo smatramo posebno uvjerljivim, jer Brigitino ponizno povjerenje u Boga i njezina duboka marijanska pobožnost odražavaju iste istine koje vjerni život promiče: ljepotu euharistije, pobožnost prema našoj Blaženoj Majci i živi primjer svetaca.
Danas, dok čitamo i slijedimo nebeske vizije svete Brigite, pozvani smo da njezinu povijest doživimo ne kao daleku srednjovjekovnu legendu, nego kao živi poziv – poziv na susret s Isusom kroz molitveno razmišljanje i opipljiva djela vjere.
Foto: Wikimedia commons
Dopustimo svetoj Brigiti da nas vodi bliže Kristovoj patnji, otkrivajući radost i nadu podno Njegova križa. Znamo da je mjesec srpanj posvećen napose Predragocjenoj Krvi Kristovoj – a Litanije Krvi Kristove spadaju među šest litanija koje je Crkva službeno odobrila.
Malo je svetaca koji su toliko zaokupljali katoličku maštu kao sveta Brigita Švedska. Rođena u plemićkoj obitelji 1303. godine, Brigitino rano doba nije obilježila samo privilegija, već i izvanredna osjetljivost na Kristove patnje.
Kao dijete, bila je obdarena živopisnim vizijama Isusove muke – susretima koji će oblikovati svaki korak njezina duhovnog putovanja. Unatoč svojim vizijama, Brigitino putovanje nije bilo putovanje do trenutne svetosti. Udala se s četrnaest godina i postala predana majka osmero djece, balansirajući između obiteljskih obveza s produbljivanjem molitvenog života. Ona i njezin suprug, Ulf Gudmarsson, podržavali su se u vjeri, čak su zajedno krenuli na hodočašća u Santiago i osnovali malu bolnicu za siromašne.
Za Brigitu je svetost bila utkana u svakodnevne obveze braka, majčinstva i služenja. Dobar uzor i našim majkama i kućanicama. Sve se promijenilo nakon smrti njezina supruga. Brigita se suočila s tugom i neizvjesnošću, njezin se život iznenada promijenio.
Pa ipak, upravo je u toj talionici tuge započelo njezino istinsko obraćenje. Odrekla se svojih svjetovnih titula i nasljedstva, posvetila se u potpunosti Kristu i Crkvi. Potaknuta dubokim Božjim pozivom, otputovala je u Rim, živeći u dobrovoljnom egzilu dok se zalagala za reformu Crkve i brinula za potrebite.
Njena mistična iskustva samo su se pojačala. Sveta Brigita je primila proročanske objave, zabilježena u njenim poznatim „Nebeskim objavama“, koje su detaljno opisivale Isusove patnje i žalosti Njegove Blažene Majke. Ta su viđenja postala srž njezina djelovanja, pozivajući druge da intimno meditiraju o Kristovoj muci i našoj vlastitoj potrebi za pokajanjem i milosrđem.
Brigitino obraćenje, dakle, nije bio jedan trenutak, nego cjeloživotni rast i razvoj – živopisni roman o supruzi, majci, udovici i mističarki pozvanoj na dublju intimnost s Isusom kroz osobnu kušnju i nebesku milost. Njezin put podsjeća nas da svetost cvjeta kroz običnu svakodnevnu vjernost, ustrajnu molitvu i srce otvoreno za preobrazbu, bez obzira na životne faze.
Brigitina misija i nebeske vizije
Brigita bijaše mistik koju je Krist odabrao kao svjedoka za nemirni svijet. Čitati vizije svete Brigite Švedske znači ući u intimnu odaju Kristove patnje, vođeni ženom čija je ljubav probila zavjesu između neba i zemlje.
Brigitu je odabrao sam Krist – njezin život bio je odgovor na molitve ranjena svijeta kakav je i danas. Brigitin život nije život skrivene i povučene mističarke, već je to svjedočanstvo o supruzi, majci, udovici i osnivačici jednoga reda. Njezin poziv nije došao u samoći, već usred svakodnevnih djela vjernosti: odgoja osmero djece, uključujući i svetu Katarinu Švedsku, i tihog pridržavanja sakramenata kroz desetljeća patnje i služenja.
Kroz sve to, Brigitino srce bilo je usidreno uz raspetog Krista, i upravo je to ljubavno sjedinjenje pripremilo njezinu izvanrednu misiju. U Brigitinim viđenjima svaki vjernik pronalazi poziv: da se zagleda u lice Krista koji trpi i prolijeva svoju krv i da se sjeti da čak i u najdubljoj tami Bog još uvijek poziva svetce da vode njegov narod. Svetci su oni koji krče put do Krista. Sveta Brigita Švedska – žena čiji će život zauvijek biti obilježen prodornim svjetlom božanske objave.
Daleko od dalekih i apstraktnih, nebeske vizije svete Brigite bile su nevjerojatno osobni susreti, nježno uvodeći njezinu dušu u srce Muke i u intimno sjedinjenje s Kristom koji pati.
Sveti Šarbel Makhlouf – život pustinjaka
Sveti Šarbel rodio se 1828. a preminuo 1898. Joseph Makhlouf bio je peto i najmlađe dijete siromašnog seljaka; nakon što mu je otac rano umro, isprva je bio pastir. Sa 23 godine ušao je u maronitski samostan u Maifouqu, uzevši redovničko ime Charbel.
Zatim je osam godina studirao u samostanu sv. Cypriena u Kfifaneu. Godine 1859. zaređen je za svećenika u Bkerkéu, a zatim je živio u samostanu u Annayi / Mar Mqinu. Vodio je posebno strog pokornički život, klečeći u molitvi pred svetohraništem iz noći u noć, čak i prkoseći ekstremnoj hladnoći.
Godine 1875. preselio se s još dvojicom redovnika u pustinjačku kuću sv. Petra i Pavla u blizini svoga samostana, gdje je radio u vinogradima i vrtovima samostana te se posvetio molitvi i kontemplaciji do svoje smrti. Smatran je oličenjem savršenog redovnika i štovan je poput svetca čak i za života.
Kaže se da je izliječio brojne bolesne ljude, pa čak i vratio u život dvoje ljudi, te da je 1885. godine oslobodio područje oko samostana od najezde skakavaca.
Čudesa, kanonizacija i štovanje svetoga Šarbela
Tijekom svete mise Charbel je doživio moždani udar i ostao nepokretan osam dana u svojoj pustinjačkoj kući do svoje smrti. Charbelov grob postao je veliko hodočasničko mjesto za kršćane, ali i za muslimane, koji ga također štuju, gdje se navodno dogodilo mnogo čudesa.
Njegovo tijelo pronađeno je neraspadnuto kada je njegov grob otvoren 1899. i 1950. godine. Na zatvaranju Drugog vatikanskog koncila, 5. prosinca 1965., papa Pavao VI. proglasio je Charbela blaženim, rekavši: „…pustinjak s Libanonske planine upisan je u broj blaženih… novi istaknuti član monaške svetosti obogaćuje svojim primjerom i zagovorom cijeli kršćanski narod…
Neka nam podari da shvatimo, u svijetu koji je uvelike fasciniran bogatstvom i udobnošću, najveću vrijednost siromaštva, pokore i askeze, kako bismo oslobodili dušu u njezinom usponu k Bogu…“ Dana 9. listopada 1977., tijekom Svjetske biskupske sinode, papa Pavao VI. proglasio je blaženog Charbela svetim.
Mnogi ga ovdje u Međugorju štuju, nose sa sobom Ulje svetoga Šarbela, te je i na Zapadu postao popularan i veliki zagovornik. Izdanak svetosti u napaćenom Libanonu. Molimo za mir u toj zemlji koju već skoro pedeset godina razdiru nutarnji sukobi.
Švedska protestantkinja obratila se i oživjela stoljetni katolički red u Rimu
Najveća grešnica postala je svetica – a njezin grob ni danas nitko ne zna gdje je
Papa Benedikt XV. opisao ga je riječima rezerviranim za rijetke u povijesti Crkve
