Očuvati od potpunog zaborava iznimno bogatu, unikatnu i duboko emotivnu tradiciju sicanja, drevnog pučkog običaja tetoviranja kože karakterističnog prvenstveno za katolkinje na području Bosne i Hercegovine, temeljni je cilj nove, iznimno vrijedne monografske knjige pod nazivom „Sicanje“. Ovo vrijedno djelo donosi čak 24 autentična, potresna i osobna svjedočanstva žena koje su taj specifični vjerski i nacionalni običaj naslijedile direktno od svojih majki, baka i prabaka. Službena i svečana promocija ove knjige održat će se 6. rujna u dvorani Doma kulture u Prozoru, izvijestili su organizatori ovog važnog kulturnog događaja.
Običaj sicanja, odnosno tradicionalnog tetoviranja kože ubadanjem igle i unošenjem prirodne tamne smjese (najčešće napravljene od čađi, mlijeka, meda, ugljena ili smule), stoljećima se izvodio uglavnom na djevojčicama i mladim ženama. Motivi koji su se usijecali u kožu bili su neposredno povezani s kršćanskom simbolikom – dominirali su križevi u najrazličitijim stiliziranim oblicima, sunca, pletenice, narukvice, zvijezde i grančice. Taj se običaj kroz povijest posebno snažno veže uz ruralna područja srednje Bosne, Rame i dijelove zapadne Hercegovine, gdje je služio kao neizbrisivi vizualni pečat vjere i nacionalnog identiteta u izazovnim povijesnim vremenima pod turskom vlašću, sprječavajući asimilaciju i odvođenje mladih djevojaka.
„Sicanje je prodiralo sve do kostiju“ – živa sjećanja na djetinjstvo i obitelj
Kako navode priređivačice i organizatori ove promocije, jedna od 24 žene čije je životno svjedočanstvo s velikom pažnjom i poštovanjem zabilježeno u knjizi jest i Mara Bojić. Njezina obiteljska priča plastično prikazuje kako se ova praksa prenosila s generacije na generaciju unutar obiteljskog doma kao sveti zavjet. Mara je svoje prvo sicanje na koži dobila kada je imala svega sedam godina, dok je posljednje tetoviranje imala sa deset godina. Time je postala četvrta uzastopna generacija žena u svojoj obitelji koja je ponosno nastavila i sačuvala tu tradiciju u svom zavičaju.
Međutim, kao i mnoge druge djevojčice u to doba, u najranijoj dobi nije u potpunosti razumjela puni, duboki politički, povijesni i vjerski značaj tih trajnih oznaka na vlastitom tijelu. Kako sama navodi u svom dirljivom kazivanju u knjizi, tek je godinama poslije, tijekom pohađanja sata vjeronauka, u potpunosti shvatila da ti neizbrisivi crteži na njezinim rukama, šakama i zapešćima predstavljaju trajni, ponosni simbol pripadnosti hrvatskom i katoličkom identitetu.
„Sicanje je prodiralo sve do samih kostiju, bila je to velika fizička bol u djetinjstvu, ali s godinama i neopisiv ponos što nosim te znakove“, prisjetila se emotivno u svom svjedočanstvu Mare Bojić, opisujući sam proces tetoviranja koji se izvodio u skromnim, kućnim uvjetima uz molitvu i podršku starijih ukućana.
Spoj Clevelanda, Innsbrucka i središnje Bosne
Knjigu su priredile i urednički uobličile Marija Maračić i Josipa Karača, koje su tijekom ljeta 2019. godine neumorno obilazile teren, sela i zaseoke te bilježile autentična svjedočanstva žena o običaju koji je kroz stoljeća bio neraskidivo povezan s vjerom, obiteljskom pripadnošću, prkosom i očuvanjem identiteta. Autorice danas žive i rade na uglednim europskim i prekoatlantskim adresama – u Clevelandu u SAD-u te u Austriji – a sama knjiga nastala je iz njihove duboke, osobne emotivne povezanosti s Bosnom i Hercegovinom i želje da se zaboravljene ženske priče sačuvaju za budućnost.
„Moja je najveća životna i profesionalna predanost bila stvaranje dostojanstvenog i trajnog prostora za sve one žene čije priče i patnje nikada ne bi smjele biti prepuštene zaboravu. Ovo je knjiga posvećena našim majkama i bakama koje su ovu jedinstvenu tradiciju održavale živom u tihim, svakodnevnim i teškim obiteljskim trenucima, premda ih službena povijest i školski udžbenici rijetko spominju imenom i prezimenom”, naglasila je autorica Marija Maračić prigodom najave nadolazeće promocije u Prozoru.
Biografije autorica dodatno oslikavaju dubinu i stručnost uloženu u ovaj projekt. Marija Maračić potječe iz povijesno iznimno bogate Kraljeve Sutjeske kraj Kaknja, a danas živi u američkom Clevelandu, gdje je 2016. godine uspješno magistrirala povijest umjetnosti, što joj je dalo izvrsnu stručnu podlogu za analizu estetskih i vizualnih simbola sicanja. Suautorica Josipa Karača rođena je u slikovitom mjestu Donja Vast kraj Prozora/Rame. Od 1990. godine živi i djeluje u Austriji, gdje je 2014. godine diplomirala pedagogiju na uglednom Sveučilištu u Innsbrucku, a danas radi kao stručna trenerica i pedagoginja u obrazovnom centru za gluhe i nagluhe osobe.
Trojezično izdanje namijenjeno hrvatskoj dijaspori širom svijeta
Posebna vrijednost ove knjige leži u njezinoj dostupnosti i prilagođenosti inozemnom tržištu i mlađim generacijama hrvatskih iseljenika. Knjiga donosi izvorna svjedočanstva na hrvatskom jeziku, no uz njih su tiskani i kompletni usporedni prijevodi na engleski i njemački jezik. Time je ovo izdanje izravno namijenjeno mnogobrojnom hrvatskom iseljeništvu diljem svijeta, osobito pripadnicima druge i treće generacije koji hrvatski jezik možda ne govore tečno, ali želja im je upoznati tradiciju, običaje i korijene svojih predaka kroz autentične obiteljske priče.
Knjiga „Sicanje“ stoga neće biti lokalizirana samo na jedno područje, već će odmah po izlasku biti dostupna za narudžbu iz sve tri ključne regije u kojima živi hrvatska dijaspora neraskidivo povezana s ovom pričom: s područja Europske unije, Bosne i Hercegovine te Sjedinjenih Američkih Država. Ovo izdanje ne predstavlja samo obimno etnografsko istraživanje, već trajni, pisani spomenik hrabrosti, vjeri, estetskoj vrijednosti i ustrajnosti žena Bosne i Hercegovine kroz stoljeća.
Hrvatski poduzetnik iz Kanade poveo cijeli frizerski salon na utakmicu u SAD!
