HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KOJI JE SVOJU MAJKU UZEO U NEBESKU SLAVU I OKRUNIO JE ZA KRALJICU NEBA I ZEMLJE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je, 18. dan kolovoza, dan napose posvećen svetomu Anti. Zahvalimo za ovo jutro, svježe i vedro, ali su dani svejedno veoma topli. Zahvalimo Gospodinu i molimo ga da nas od svega zla i grijeha očisti.
Kao što uzimamo svoju jutarnju higijenu, molimo Gospodina da i na nama obavi svoju duhovnu higijenu, da nas od svega zla i natruhe zla očisti. Jučer sam nešto pisao o psovci, kako to nije dostojno čovjeka ni vjernika, pa bih ponovno istaknuo kako to vrijeđa naše dostojanstvo. Napose bludna psovka. U blud uvlačimo gotovo sve, kao da se oko toga sav svijet vrti.
Danas ujedno slavimo i svetu Helenu Križaricu, svetu Jelenu – majku Cara Konstantina koji je dao slobodu kršćanskoga vjeroispovijedanja Milanskim ediktom-ukazom iz g. 313. Nakon tri stoljeća progona i života u katakombama Crkva je konačno mogla mirno disati i postupno osvajati Rimsko carstvo, udahnjivati mu duh Evanđelja.
Za to ima velike zasluge sveta Jelena-Helena Križarica koja je bila niskoga staleža, ali je bila snažna žena. Helenino rodno mjesto vjerojatno je bio Drepanum oko g. 249, koji je 327. godine preimenovan u Helenopolis u njezinu čast – današnjem Herseku; njezin otac vjerojatno je bio poganski krčmar. Legende je ponekad opisuju kao pastiricu iz Akvitanije, englesku princezu ili kao rođenu u Trieru.
Jelenin uspon uz cara Konstancija i njezin utjecaj
Zatim je živjela kao krčmarica u Naissusu – današnjem Nišu u Srbiji. U nezakonitom braku postala je supruga budućeg rimskog cara Konstancija I., koji je bio suvladar progonitelja kršćana Dioklecijana i majka Konstantina Velikog.
Prije nego što je Konstancije I. proglašen carem Rimskog Carstva 293. godine uspostavom Tetrarhije, razveo se od Helene 289. godine zbog njezina niskog društvenog položaja kako bi se oženio Favijom Maksimijanom Teodorom, pokćerkom cara Maksimijana. Helena je ipak zadržala svoj utjecaj. Novi car Konstantin dodijelio je svojoj majci počasnu titulu nobilissima femina, najplemenitija dama.
Nakon Konstantinove pobjede nad Maksencijem 312. godine, dobila je vlastitu palaču u Rimu, a kada je Konstantin 324. godine postao samostalni car, dodijeljena joj je titula Augusta, s privilegijom nošenja dijademe i prikazivanja njezina lika na zlatnicima. Nakon što je prešla na kršćanstvo 312. godine, aktivno je promicala širenje kršćanstva, komu je Konstantin Milanskim ediktom 313. godine dao slobodu vjeroispovijedanja.
Brojne crkvene građevine pripisuju joj se, uključujući Crkvu Svetog Križa u Jeruzalemu, Crkvu Rođenja Isusova u Betlehemu (u suradnji s jeruzalemskim biskupom Makarijem I.), Crkvu Svetih apostola u Carigradu i Baziliku Mučenika, posvećenu Marcelinu i Petru, na Via Merulana u Rimu.
Helenino hodočašće u Jeruzalem i pronalazak Pravog Križa
Kada je Helena već imala preko 70 godina, kaže se da je u snu primila božansku zapovijed da otputuje u Palestinu, pronađe sveta mjesta i dolično ih ukrasi. Vjerojatno je 326. godine krenula na hodočašće u Jeruzalem kako bi se poklonila Spasiteljevim stopama i stazama, kako je izvijestio njezin suvremenik Euzebije.
Potraga za Isusovim grobom na kraju je bila uspješna; otkrivena je i grobnica uklesana u stijeni koja se pripisuje Melkisedeku, zajedno s tri dobro očuvana križa koji su mogli biti stariji od 300 godina. Jeruzalemski biskup Makarije I. svjedočio je otkriću križeva. Ćiril Jeruzalemski također je svjedočio o Pravom Križu i Svetom grobu te čudu nad Isusovim Križem.
Tvrdio je da je Helena osnovala crkvu iznad Getsemanskog vrta kada je imala 79 godina tijekom svog hodočašća. Nakon Helenine smrti, pokopana je u mauzoleju na Via Labicana u Rimu, koji je vjerojatno izvorno bio namijenjen Konstantinu I. Navodno je njezino tijelo njezin sin odnio u Carigrad i u 9. stoljeću prenio u benediktinsku opatiju Hautvillers, gdje se štuje njezina glava, kao i u Trieru.
U 12. stoljeću relikvije su donesene u crkvu Santa Maria in Aracoeli u Rimu; druge se čuvaju u Parizu. Veličanstveni porfirni sarkofag – očito prazan – smješten je u Vatikanske muzeje. Za relikvije Kristova Križa, koje je Helena donijela iz Jeruzalema u Rim i čuvala u svojoj palači do smrti, Konstantin je dao sagraditi crkvu Santa Croce in Gerusalemme u Rimu.
Velika žena – kao što smo imali prigode ovih dana govoriti o ženama koje su mijenjale povijest, bitno utjecale na širenje vjere i produbljivanje njezinih tajna. Hvala Gospodinu i molimo ga da nam podari mnogo takvih snažnih, junačkih žena.
Marijino uznesenje i uvid moderne biologije
Mnogo smo govorili o Marijinu uznesenju na nebo. Nemoguće je dovidjeti sve dimenzije toga događaja koji zadire u bit naše vjere. Isusovo uskrsnuće i uzašašće, te Marijino uznesenje na nebo.
Kod Marije i njezina uznesenja na nebo danas nam pritječe u pomoć i neonatalna medicina i biologija. Moderna biologija ponudila je vlastite znanstvene uvide u obliku fenomena zvanog fetalni mikrokimerizam, tj. prelijevanje, pretakanje majčinih stanica u plod koji nosi i pretakanje stanica fetusa koji živi i raste u majci. Naime, plod u majci nije tek strano tijelo, ono s majkom dijeli sve, pretaču se stanice iz majke u dijete i iz djeteta – fetusa u majku.
Tijekom trudnoće otkrili su znanstvenici da fetalne stanice prelaze u majčino tijelo, a neke mogu ostati u njezinoj krvi, koštanoj srži i organima kroz mnogo desetljeća, pa do kraja života. U trudnoćama koje uključuju sinove, znanstvenici identificiraju neke od tih stanica prema njihovom Y kromosomu. Suprotno tome, majčine stanice mogu nastaviti obitavati u djetetu u odrasloj dobi.
Tjelesna intimnost Marije i Krista prema drevnoj kršćanskoj spoznaji
Ako nam biologija govori istinu, a čini se da ne vara, da govori istinu, Marija nije jednostavno nosila Krista izvana, poput nekoga tko nosi nešto u posudi. Utjelovljenje Sina Božjega uključivalo je izvanrednu tjelesnu intimnost između Majke i Sina.
Moderna biologija pruža nam još jedan prekrasan novi dokaz za promišljanje o nečemu što su kršćani teološki već odavna znali. Majka i Dijete davali su jedno drugomu nešto tjelesno od sebe. U jedinstvenom slučaju Marije, dijete čije su stanice mogle prijeći u nju bila je Božje Riječ koja je postala tijelom-čovjekom. Znanost ne dokazuje nužno Marijino Uznesenje.
Ali neočekivano nam posvješćuje i čini živom drevnu kršćansku nutarnju spoznaju o Marijinom tjelesnom odnosu s Kristom. Ako je Isus uzašao, zašto ne bi na isti način uzeo u nebo i ostatak svog tijela skriven u Mariji, u njezinu organizmu? Dakle, u Mariji je ostalo nešto od Isusova bića, božanske naravi, pa stoga nije ni mogla istrunuti u zemlji. Kako nam samo i znanost pritječe u pomoć, a mi znamo komu smo povjerovali.
Stoga nije mogla ostati i istrunuti u grobu ona koja je nosila Božju Riječ. Svima koje nose ime današnje svečarice Svete Jelene-Helene – Jelama, Jelkama, Jelicama – neka je sretan imendan!
A ja ću danas pa do 5. rujna malo na godišnji. Ne ću biti u Međugorju – idem malo u Slano na more. To je jedino vrijeme kad izbivam ovdje iz ispovjedaonice kroz cijelu godinu. Pa koliko mognem pisati, trudit ću se. Ako što ispadne, oprostite! Mir vam i blagoslov!
Trebalo je 20. stoljeće ratova da Crkva izgovori naglas ono što je vjerovala stoljećima
Ne postoji nijedna relikvija Djevice Marije, kako Crkva u tome vidi dokaz, a ne problem?
