NATO je tradicionalnim područjima ratovanja na kopnu, moru, zraku,svemiru i kibernetičkom prostoru – dodao novo: “kognitivno područje”. Ovdje se ne radi samo o nametanju određenih ideja ili ponašanja, kao u tradicionalnoj propagandi i psihijatriji, već o modificiranju kognicije – utjecanju na proces kojim mi sami dolazimo do ideja, uvida, uvjerenja, izbora i ponašanja. Cilj nije prvenstveno neprijateljska vojska, već građanin odnosno ciljana publika (CP).
Cilj nije prvenstveno neprijateljska vojska, već građani.
Pobjeda u ratu više nije određena pomicanjem granice na karti, već ideološkom pretvorbom mete.
Iako se kognitivno ratovanje preklapa s informacijskim ratovanjem, klasičnom propagandom i psihološkim operacijama, kognitivno ratovanje ide puno dalje. U informacijskom ratu se samo pokušava kontrolirati dotok informacija. Psihološke operacije uključuju utjecaj na percepcije, uvjerenja i ponašanje. Cilj kognitivnog ratovanja je pretvoriti svakoga u oružje, a cilj nije napadati ono što pojedinci misle, već kako misle.
To je rat protiv naše kognicije – načina na koji naš mozak obrađuje informacije i pretvara ih u znanje. Izravno cilja na mozak. Kognitivno ratovanje je hakiranje pojedinca, dopuštajući mozgu da bude programiran.
Da bi se to postiglo, primjenjuje se gotovo svako područje znanja koje se može zamisliti:psihologija, lingvistika, neurobiologija, logika, sociologija, antropologija, bihevioralne znanosti. Društveni inženjering uvijek počinje s razumijevanjem okoline i cilja; cilj je razumjeti psihologiju ciljane populacije. Temelj ostaju tradicionalne tehnike propagande i dezinformiranja, pojačane aktualnom tehnologijom i napretkom znanja.
Ponašanje se, u međuvremenu, može predvidjeti i izračunati do te mjere, da bi bihevioralna ekonomija vođena umjetnom inteligencijom trebala biti klasificirana kao čvrsta znanost, a ne kao meka znanost. Budući da su gotovo svi aktivni na internetu i društvenim medijima, pojedinci više nisu pasivni primatelji propagande; s današnjom tehnologijom aktivno sudjeluju u njegovom stvaranju i širenju.
Vođenje rata protiv kognitivnih procesa pojedinaca predstavlja radikalan pomak od tradicionalnih oblika ratovanja, gdje se pokušava, barem u načelu, držati civile podalje od opasnosti.
U kognitivnom ratu, građanin je meta, a njegov ili njezin mozak je bojno polje. Mijenja prirodu ratovanja, igrače, trajanje i način na koji se rat dobiva. Prema du Cluzelu, “kognitivno ratovanje ima univerzalni doseg, od pojedinca do država multinacionalnih korporacija.” Sukob se više ne dobiva zauzimanjem teritorija, ili prilagođavanjem granica na karti, jer nas iskustvo ratovanja uči da iako rat u fizičkom području može oslabiti neprijateljsku vojsku, on ne rezultira postizanjem svih ciljeva rata.
S kognitivnim ratom, krajnji cilj se pomiče: bez obzira na prirodu i svrhu samog rata, on se u konačnici svodi na sukob između grupa koje žele nešto drugačije i stoga pobjeda znači mogućnost nametanja željenog ponašanja ciljanoj publici. Zapravo se, dakle, radi o stvaranju ideološkog obraćenja CP (ciljana publika).
Neprijatelj nisu samo civili na okupiranom ili neprijateljskom teritoriju – već i vlastiti civili, koji su, prema procjenama NATO-a, lake mete za kognitivne operacije neprijateljskih strana. “Čovjek je slaba karika, što se mora prepoznati kako bi se zaštitio ljudski kapital NATO-a.
Ova “zaštita” ide daleko: Cilj kognitivnog ratovanja nije samo naštetiti vojsci, već društvima. Metoda ratovanja nalikuje ratu u sjeni i zahtjeva uključenost cijele vlade u njegovu borbu. Rat se stoga može voditi s vojskom i bez nje. Kognitivni rat je potencijalno beskonačan, što za ovu vrstu sukoba ne možete sklopiti mirovni sporazum ili potpisati predaju.
Niti jedan od dokumenata o kognitivnom ratovanju ne pokazuje bilo kakav znak svijesti o tome koliko se ova metodologija razlikuje od osnovnih vrijednosti koje su temelji slobodnog društva: usredotočenost na prava i slobode pojedinca da čini, misli, organizira svoje života,bez vanjskog uplitanja. Kognitivno ratovanje se prodaje kao način da se “pobijedi rat bez borbe”, kako bi bilo manje civilnih žrtava.
To se na prvi pogled čini pozitivnim, ali ovakav pristup, pogotovo kada se primjenjuje u velikoj mjeri i na vlastite građane, ne daje prostora pojedincu da sam prikupi informacije, procijeni ih i postupi u skladu s tim. Građanin više nije ljudsko biće koje samostalno razmišlja, već ranjivi subjekt s ograničenom racionalnošću.
Svaki aspekt naše kompleksne ljudskosti je mjerljiv i može biti ciljan. Postoji hijerarhija meta koja se proteže iz naše perjanice i traga na kemijskoj razini, kroz naše psiho-socijalne potrebe i nagone preko naših iracionalnih aspekata do našeg obrazovanog proširenog stanja.
Kinetička superiornost nije više sigurna garancija. Sada s višestruko različitim oružjima i metodama skrivenim iza mnoštva slojeva i njihovim „prebivalištem i imenom“, moramo imati kognitivnu superiornost (Ibid.). Ciljevi i pretpostavke ljudi, njihove razlike i percepcije i pogrešne percepcije o njima dio su kognitivne domene.
Samuel Visner rekao je da je bojno polje vršenja utjecaja u kiberprostoru instrument nacionalne moći te dodaje da mi gledamo na kiberprostor u mnogočemu kao što gledamo na morsko dobro, gdje neke zemlje svojataju dijelove mora kao svoje teritorijalne vode. Ako je cilj kognitivna superiornost, kritično je da se razumije protivnikova kognitivna domena sve od globalnog viđenja pa do taktičke razine, smatra Visner.
Bojno polje za kognitivnu superiornost uključuje složene prilagodljive sustave i sustave sustava (SoS), s inteligentnim čvorovima, vezama, signalima i granicama, digitalnim, hibridnim i ljudskim.
Osnove kognitivne superiornosti:
Vizija i velika strategija za sve veći luk kognitivnog sukoba uz predanost kognitivnoj superiornosti, uključujući vojnu AI (umjetna inteligencija).
Talent, najbolji i najbistriji
Cjeloživotno učenje i razvijanje umova da budu spremni na neočekivano Favorizirani pristup granici znanosti i tehnologije Personalizirani sustavi prilagodljivog učenja za odrasle, koji koriste digitalnu i tradicionalnu pedagogiju s vrhunskim pristupom informacijama Superiornost znanosti utjecaja kao dio novih spoznaja o ranjivosti i potencijala čovjeka Kibersigurnost s otpornošću (OFENZIVNA/DEFENZIVNA) Spoznaja ljudi, objekata, procesa i okoline radi suočavanja s novim oblicima spoznaje koji se pojavljuju (Cf. Hartley i Jobson, 2021).
Mediji su stvorili okruženje koje potiče pojedinačne napade na druge pojedince. Nadalje, postoje tradicionalne korporativne aktivnosti koje nastoje unaprijediti svoje ciljeve putem utjecajnih operacija. Štoviše, naš umreženi sustav stvara kognitivne zahtjeve za koje većina korisnika nije opremljena. Kada su računalo predstavljali veliki strojevi o kojima su se brinuli pomoćnici u bijelim laboratorijskim kutama, korisnici su sigurno mogli ostati u neznanju o zahtjevima tehnologije.
Sada svako osobno računalo, pametni telefon, pametni TV ili drugi uređaj zahtijeva konfiguraciju i brigu od strane vlasnika, koji nije opskrbljen bijelim laboratorijskim ogrtačem ili znanjem i iskustvom da zadovolji svojim zahtjevima (Rothrock, 2018.). Zajedno, ovi akteri stvaraju okruženje stalnih sukoba.
Znanost utjecaja/uvjeravanja kontinuirano se transformira naoružana s novim metodama i metrikom senzora i eksperimentiranja te targetiranja ljudskog hibridnog kognitiva. Koristeći ove metode s tehnologijom ovisnosti, uvjeravanje je sve važnije za postizanje moći za upravljanje državom, računalnu propagandu, marketing, lobiranje, odnose s javnošću i narativno i memetičko ratovanje korištenjem slogana, slika i videa na društvenim medijima.
S obzirom na to da su ljudi naviknuti primati informacije od medija, skloniji su ih usvajati nekritički (uključujući lažne vijesti). Ondje gdje postoje proturječne informacije, ljudi preferiraju one informacije koje potvrđuju njihove postojeće stavove i uvjerenja, skloniji su „otvaranju“ i usvajanju takvih vijesti i davanja primata njima nauštrb onih s kojima se ne slažu.
U knjizi Weaponized Lies, Levitin tvrdi: „Mi imamo tri načina da usvojimo informaciju: Možemo ju otkriti sami, možemo je apsorbirati implicitno ili nam se ona može eksplicitno kazati“ (Levitin, 2016.). Imamo ograničenu stvarnost, naše otkrivanje novog znanja ograničeno je našim vlastitim preduvjerenjima. Primjerice, kada djeca igraju računalne igrice ona slijede pravila igre, bilo da su pravila valjani prikaz stvarnosti ili ne. Što se igra čini više realnijom, više je vjerojatno da ćemo apsorbirati lekcije koje ćemo potom primijeniti u realnosti.
Laži
Laži su dio ljudske kulture otkako se vode zapisi. Oni su napadi na noosferu (ukupne informacije dostupne čovječanstvu). Međutim, naše trenutno (naizgled) inzistiranje na eufemizmima, kao što su protuznanje, poluistine, ekstremni stavovi, alternativna istina, teorije zavjere i lažne vijesti umjesto riječi “laži” te narušavanje našeg obrazovnog sustava, s uvažavanjem na pojedina kritička mišljenja, spustio je ljestvicu za laži koje se sada mogu naoružati (Cf. Levitin, 2016.).
Takvo streljivo se sastoji od priča, riječi, memea, brojeva, slika i statistike. Istaknute teme uključuju deepfakes (deepfake – videosnimka osobe u kojoj je njihovo lice ili tijelo digitalno izmijenjeno tako da izgleda kao netko drugi, obično zlonamjerno korišteno ili za širenje lažnih informacija, vijesti, slika zvukova), asocijativno dekodiranje (umetanje lažnih memorija), platforme značenja, serenike, poznavanje dinamike širenja informacija naspram širenja ponašanja ili širenja nasilja, u tradicionalnim i digitalnim sustavima (Centola, 2018). Naoružane laži namjerno podrivaju našu sposobnost donošenja dobrih odluka.
Društvene mreže
Društvene mreže su promijenile ne samo poruku već i dinamiku konflikata. Način na koji se pristupa informaciji, kako se njome raspolaže i manipulira i kako se ona širi je uzelo posve novi momenat. Iz temelja se izokrenula čitava paradigma pobjede i poraza jer sada informacijsko djelovanje određuje pobjednike i gubitnike u hiperrealnosti. U toj prividnoj realnosti, kognitivni manevri i kognitivna strategija su postali neizostavni procesi i temeljno-pripremne radnje, a društvene mreže krvotok njihovog utjecaja.
Usmjeravanje i okupiranje pažnje te posljedično zauzimanje svijesti su tehnike i radnje na putu ka kognitivnoj superiornosti. Utjecaji psiholoških i algoritamskih manipulacija kroz mnoštvo viralnih operacija dovode do takvog psihičkog naprezanja, intelektualnog zastoja i opterećenja u procesuiranju podataka da se u konačnici iscrpljeni i informacijama izbombardirani um jednostavno predaje u nemogućnosti nošenja sa situacijom.
Um koji više nije u stanju misliti niti kritički prosuđivati već se samo predaje i stavlja na raspolaganje. Alegorijski gledano, to je kao da vas konstantno zapljuskuju golemi valovi, iznova i iznova vas izbacujući iz ravnoteže do točke potpune fizičke iscrpljenosti kada se jednostavno fizički i psihički izmoreni predajete većoj, neumoljivoj sili.
Zaključno, svi smo dio kognitivnog rata. Kao oružje ili cilj. Na društvenim mrežama ili korištenjem medija. Nema izuzetaka. Nema izuzetih.
Blog Hrvoja Franjetića: Vojni obzor
