Hrvatska vojska – Stanje i potrebe OSRH

Vlada RH potpisala je sporazum o nabavci borbenih aviona tipa Rafale F3R i taj se potpis konačno realizira te je prvih 6 zrakoplova sletjelo u RH. Ovi avioni neće odmah pristupiti zaštiti hrvatskog neba jer piloti su tek započeli obuku, a obuka u Francuskoj tek je mali djelić onoga što pilot mora proći da bi s avionom postao operativan. S obzirom na to da su naši piloti prešli s MiG-a 21, a koji je zrakoplov druge generacije na ovaj koji je zrakoplov 4+ generacije, možemo reći da je veliki napredak i sam dolet hrvatskih pilota u RH iz Francuske. Rafale je nešto posve drugo od MiG-a i obuka koja sada slijedi je puno više od onoga što se događalo u Francuskoj.

Pred pilotima je cijeli niz obuka jer uređaji i oprema na ovom zrakoplovu su nasuprot MiG-u znanstvena fantastika. Tu je i borbeni dio obuke jer avion je ipak namijenjen borbi pa piloti moraju proći dio s ubojitim borbenim sredstvima. Punu operativnu sposobnost ovi avioni imat će 2026 godine (svih 12 aviona, prvih 6 ranije), a do tada će hrvatsko nebo čuvati avioni NATO saveza. Sjever RH čuvat će Mađarska, jug će čuvati Italija. Oko pristiglih aviona ima puno pitanja, ali jako malo odgovora. Oni koji poznaju avion imali su priliku vidjeti da avion nije došao u kompletu. Ono što se naoko dalo vidjeti jest nedostatak DDM-NG i OSF senzora. DDM iliti missile warning system je sustav za upozoravanje od nadolazećih raketa dok je OSF optoelektronički sustav velikog dometa.

Ti elementi osim OSF su dio sustava koji se zove SPECTRA (Système de Protection et d’Évitement des Conduites de Tir du Rafale) – Sustav zaštite i izbjegavanja vatrenih linija Rafalea. Zlonamjerni će reći kako avion nema SPECTRA-u no to nije istina. Avion na sebi nije imao samo te dvije komponente koje se praktički umetnu u avion kroz vrlo kratko vrijeme bez posebnih remonta. S obzirom na to da avioni punu operativnu sposobnost stječu tek 2026 godine, ako ove komponente nisu kupljenje jer postoji mogućnost da se avion uzme bez toga (ne vidim svrhu toga, ali uzmimo da je tako) , one se naknadno mogu kupiti i ugraditi istog momenta kada stignu.

MORH je ugovor potpisao s tvrtkom MBDA, a u par navrata francuski predstavnici Dassaulta spomenuli su kako je upotreba projektila Meteor moguća po punoj operativnoj upotrebi aviona, a to znači da će avion ipak biti opremljen svim potrebnim sustavima. Što se aviona tiče ja bih priču ovdje zaustavio jer on nije jedini dio ratnog zrakoplovstva. Tu su helikopteri, ali i onaj zemaljski dio, odnosno PZO o kojemu sam pisao u prošlo blogu.

Kako stvari idu, može se reći da sve ipak pomalo napreduje i poprima vizuru modernog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Postavlja se pitanje helikopterskog sastava HRZ-a jer sve Mi-8 kojima su resursi bili na izdisaju, isporučili smo Ukrajini. Raspolažemo s 4 helikoptera UH60M Black hawk što ne predstavlja apsolutno ništa. U nabavci je još 8 helikoptera Black hawk pa bi HRZ raspolagalo s 12 helikoptera od čega bi 2 komada koristilo ZSS (zapovjedništvo specijalnih snaga). Uz ove helikoptere raspolažemo s helikopterima Mi171Sh ,ali pravo stanje tih strojeva nije poznato.

Na stanju je 10 komada, ali koliko je letno sposobno, to se ne zna. Uz ovo tu su helikopteri OH58 Kiowa warrior za koje se može reći da ih je 12 operativno i radi se o malom, ali moćnom i dobro naoružanom helikopteru. Tu je i 8 komada školskih helikoptera Bell 206. Ono što nemamo, a što je iznimno potrebno jesu borbeni helikopteri.

Hrvatska je u svom sastavu imala helikoptere Mi24D Hind, ali su prepušteni propadanju. Ti helikopteri odigrali su ogromnu ulogu u završnim operacijama HV u Domovinskom ratu. Treba napomenuti da je po nabavci helikoptera Kiowa Warrior Aleksandar Vučić pohitao u nabavku borbenih helikoptera te je Srbija kupila Mi35M i Mi35P te u ovom trenutku imaju 15 borbenih helikoptera.

Kako sam naveo, nama su potrebni borbeni helikopteri koji naravno moraju biti zapadne proizvodnje i svi tu vide helikoptere AH-64 Apache. Problem ovog helikoptera je njegova cijena. Iznimno je skup, a na tržištu postoje i druge inačice i proizvođači koji bi zadovoljili naše potrebe, a ne zaostaju bitno za najmodernijom inačicom Apache helikoptera.

U ovaj segment vojske uložen je veliki novac i namjerava se daljnje ulaganje, ali OSRH imaju potrebe u svim rodovima i svim granama pa krenimo redom.

Artiljerijska komponenta

Najmoderniji topnički sustav u HV je samovozna haubica PzH 2000 njemačke proizvodnje. Radi se o jednoj od najboljih haubica na svijetu, ali HV ih ima tek 12, a što je poprilično malo iako ovo oružje ima izuzetno visoku vatrenu moć. Može ispaljivati i do 13 granata u minuti. Glavno naoružanje joj je top 155 mm koji ispaljuje projektila dometa 30 i 40 km, ali ono što je nama prijeko potrebno jesu precizno navođeni projektili Excalibur dometa 50 km s radijusom točnosti 5 do 10 metara.

Excalibur projektil ima više inačica, a svaka odgovara nekoj potrebi. Ona koja bi nama odgovarala je Block 1b koja ima veliku učinkovitost, a jeftinija je od svih ostalih modela među kojima su kasetne granate ili granate s dvije bojeve glave (SADARM). Osim ovog oružja sve ostalo artiljerijsko oružje koje posjeduje HV ili ga ima vrlo malo ili je zastarjelo.

Hrvatska ima oko 80 haubica i topova (vučenih) raznih kalibara za koje se pouzdano može reći da su upotrebljiva sredstva jer u pričuvi se nalazi još oko 70 oruđa za koje je upitno u kakvom su stanju. Broj projektila za ova oruđa također je upitan i nije poznato koliko ga je na stanju. Na umu treba imati da je dio oruđa poslan za Ukrajinu.

Dakle cijela priča oko ovoga trebala bi se riješiti kupnjom još barem 10 komada PzH 2000 kako bi artiljerija izgledala donekle ozbiljno i naravno da za sva topnička oruđa imamo dovoljan broj projektila.

Ono što artiljeriju čini moćnom jesu i višecijevni lanseri raketa VLR ili VBR. Hrvatska raspolaže malim brojem tih sustava, a rekao bih čak i sramotno malim. Imamo svega 30 komada operativnih samovoznih sustava APR 40 i M92 Vulkan u kalibru 122 mm te male vučene RAK-12 sustave hrvatske proizvodnje u kalibru 128 mm čija vatrena moć nije nešto posebno, ali mu je prednost što je lagan i lako prenosiv i dokazan je u Ukrajini, Iraku i Siriji.

Ovih sustava imamo 60 komada po popisu, ali s obzirom na to da je u Ukrajini viđen taj sustav, vjerujem da broj ovih sustava u HV ne prelazi 45 komada. Ovdje dakle možemo vidjeti kako je broj VLR-a minoran, a radi se o prijeko potrebnom raketnom naoružanju visoke vatrene moći. Hrvatska je s SAD ušla u pregovore oko sustava MLRS M270, ali se u priču umiješao srpski lobi te je forsirana priča kako Hrvatska uzimanjem MLRS M270 sustava narušava odnos snaga u okruženju.

Hrvatska diplomacija nije nešto napredna, ali u to vrijeme nismo imali ni nešto novaca jer da jesmo, malo je izgledno da bi itko stao na put naoružavanju HV ovim sustavom. Naime radi se o višecijevnom lanseru raketa koji ima mogućnost ispaljivanja 12 klasičnih projektila dometa 45 km, projektile M31 dometa 90 km ili ATACMS projektile (Army Tactical Missile System) dometa 165 km ili 300 km. Ako sustav ispaljuje ATACMS projektile, moguće ga je napuniti s dva projektila ili s jednim ATACMS projektilom i 6 klasičnih kalibra 227 mm.

Nabavka ovih sustava sada je možda problem zbog rata u Ukrajini, ali ako se za nas pronađe 20 komada od čega 5 za kanibalizaciju, to bi za nas bio sasvim dostatan broj. Drugo rješenje je novi sustav drugog proizvođača, a tu je primjer Poljska koja je kupila južnokorejski sustav K239 CHUNMOO.

Radi se o novijem i moćnom sustavu s platformom na kotačima za razliku od M270 koji je na gusjenicama i čija je osnova vozilo Bradley. Ovaj sustav kreće se cestovno do 80 km/h i koristi projektile od 5 kalibara i to: 131mm, 230 mm, 239 mm 400 i 600 mm. Nama bi odgovarale rakete 239 mm koje mogu biti standardne nevođene dometa 80 km ili novije vođene dometa 200 km. Rakete mogu biti naoružane kasetnim punjenjem ili visokoeksplozivne s odgodom opaljenja za uništavanje bunkera.

Opremanje takvim oružjem OSRH bi imale veliku vatrenu moć, a cijena jednog takvog sustava iznosi 3 milijuna dolara po komadu iako se kod kupnje više komada cijena reducira i može bit nešto manja.

Dakle da bi HV povećala vatrenu moć potrebno je još najmanje 10 samovoznih haubica Pzh 2000 ili drugog zapadnog proizvođača te barem 10 navedenih višecijevnih lansera.

Iako ova brojka i dalje zvuči malo,ona se nadomješta uporabom jeftinih dronova kamikaza ili FPV-a.

Osim ovoga bitno je naglasiti da HV »boluje« od nedostatka minobacača jer ukupan broj minobacača svih kalibara je oko 220, dok je u pričuvi također dosta minobacača, ali je pitanje koliko se od tih minobacača iz pričuve može složiti da dobijemo stotinjak ispravnih.

Oklopno mehanizirana komponenta

Po pitanju oklopa HV je riješila stavke borbenih oklopnih vozila i to vozilima Patria i novopridošlim vozilima Bradley. Dogovor oko Bradley vozila izmijenjen je jer je u Ukrajinu poslano sve što se kreće pa sva vozila moraju proći kompletan remont u Đuri Đakoviću. Ostaje samo pitanje tenkovske komponente jer HV raspolaže tenkovima M84 koji su zastarjeli iako HV raspolaže ponajviše novijim primjercima M84A4 SNAJPER.

Ukupan broj tenkova M84 koje posjeduje HV je oko 70 i to zadovoljava naše potrebe, ali s obzirom na to da je tenk ipak zastario za moderno bojište valjalo bi razmisliti o kupnji novih 50 komada ili prebacivanju postojećih na standard A5, a što opet nije jeftino jer kada se posljednji puta računalo na to, cifra je bila u HRK pa je to bilo oko 1,5 milijardi kuna za 70 tenkova. Naravno , odustalo se od te ideje kao i od ideje posve novog tenka Degman. Hrvatska je mala zemlja i nema kapacitete da samostalno uđe u proizvodnju novog tenka pa je jedino rješenje potražiti rabljene modernije tenkove ili nove, a što je naravno znatno skuplje jer uz sve dolazi i obuka posade i tehničara.

S obzirom da je Hrvatska ušla u posao s Francuskom, a vezano za kupnju zrakoplova Rafale i PZO, postoji mogućnost da isto tako uđe u posao za nabavku rabljenih francuskih tenkova Leclerc. Radi se o tenku koji nema tako dobru oklopnu zaštitu, ali je pokretljiv i opremljen sustavima za urbano ratovanje te jako dobrom aktivnom zaštitom. Aktivna zaštita sastoji mu se od 18 komada dimnih kutija, 6 protupješačkih granata te 4 mamca za projektile s laserskim navođenjem.

Ovaj tenk ima jako dobra tehnološka rješenja , dakle tehnološki je daleko napredniji od tenkova koje mi posjedujemo, a Leclerc je pokrenuo i program AZUR za urbano ratovanje. Ovaj vid nabavke bio bi najjeftinija opcija za HV, ali mnogi poznavatelji oklopa stvari gledaju kroz nabavku tenka Leopard 2A4 ili novijeg 2A6 jer se radi o zaista moćnom stroju. Za razliku od tenkova M84 i Leclerc koji imaju 3 člana posade, Leopard ima 4 člana posade.

Radi se o tome da tenkovi s tri člana posade imaju automatizirani punjač koji je jednako dobar koliko je i mana tenka. Ne bih duljio dalje o tenkovima, ali ono što je bitno da se kod nabave tenka gleda je da se u tom tenku nalaze naši vojnici čiji su životi u slučaju ratne ugroze bitniji od svega pa se kod biranja tenka pažnja treba posvetiti njegovoj zaštiti i preživljavanju na bojištu.

HV raspolaže s velikim brojem BVP (borbeno vozilo pješaštva) M80. Radi se o stroju kojega će sada zamijeniti Bradley i koje nikako ne zadovoljava ratnim uvjetima. Slab oklop i nikakva balistička zaštita dali su mu nadimak »lijes na gusjenicama«. Hoće li ova vozila biti prebačena na ukrajinsko ratište gdje bi dobili dodatnu zaštitu ne znam, ali je moguće iskoristiti ih i kao PZO platformu. Na stručnjacima je da odluče, ali ovo se definitivno i s razlogom povlači iz HV, a povlačenje tog vozila sam iskreno jedva dočekao.

Uz navedeno HV raspolaže s oko 100 vozila HMMWV, te preko 100 komada MRAP-ova i ta količina definitivno zadovoljava naše potrebe. Zaključak je dakle da nešto treba poduzimati po pitanju tenka.

Ukratko, s protuoklopnim sredstvima HV raspolaže u dovoljnim količinama i njihova brojka raste pa je tu stanje zadovoljavajuće.

Inženjerijska komponenta

Što se tiče inženjerije o njoj se najmanje priča, a upravo je ovo grana koja se aktivira kod elementarnih nepogoda, razminiranja, izgradnje… Što se radnih strojeva tiče, broj je nepoznat, a i MORH kod izvođenja nekih opsežnih radova angažira privatne tvrtke.

Ono što je bitno i čega nema jesu amfibijska inženjerijska vozila, a ponajviše je problem u malom broju pontonskih mostova kojih imamo svega 6 komada u ne baš najboljem stanju. Svih 6 su iz doba SSSR. Tu su i vozila za izvlačenje kojih je ukupno 14 od čega je samo 8 komada u obliku tenka za izvlačenje s tim da su tek 4 u inačici M84, a ostala 4 u inačici T55 koje je odavno pregazilo vrijeme.

Dakle, situacija se tu može popraviti bez pretjerano puno ulaganja jer što se tiče dijela za razminiranje, tu se nalazi moderna oprema poput njemačkog TeODor-a, robota za razminiranje i DOK-ING MV4 čistača mina. Humanitarno razminiranje u RH rade privatne kompanije pa broj strojeva za razminiranje nije prijeko potreban. Roboti za deaktivaciju IED i neeksplodiranih sredstava su i u sastavu MUP-a RH.

Uz ovo bih smjestio i logistički dio gdje se nalazi jedna suvremena vojna terenska bolnica ROLE 2B te 50 komada vojnih šatora Alaska. Uz vojne šatore idu agregati za napajanje električnom energijom, spremnici pitke i tehničke vode itd.

Mornarička komponenta

Kupovina Rafale aviona izuzetno je skupa investicija i problem je ako se to lomi »preko leđa« ratne mornarice i obalne straže. Naime, HRM vapi za modernizacijom, dogovori oko OOB (obalni ophodni brod) bili su stali na neko vrijeme i tek dolaskom ministra Anušića projekt je opet pokrenut i proizvodnja je započela.

Jedan brod u operativnu uporabu ulazi krajem ove godine, a postupno će se graditi i uvoditi još 3 komada i to brodovi pod oznakama NOV542,543,544. Okosnicu HRM za sada čini pet raketnih topovnjača i to tri hrvatske proizvodnje i dvije klase Helsinki. NA bazi postojećih OOB , postoji i projekt izvanobalnih ophodnih brodova OPV-C BIS91 koji ima mjesto za slijetanje helikoptera te inačica s 4 protubrodska lansera, ali za koje rakete, to ostaje nepoznato jer raketama RBS-15 istječu resursi. S obzirom na to da imamo posao s Francuzima vezano uz avione i projektile za avion, postoji mogućnost da se umjesto RBS-15 uvede projektil Exocet. Radi se o relativno novom oružju i cijena je nepoznanica kao i broj komada koji bi mogli kupiti.

Uz brodske RBS-15 , postoji i obalni mobilni lanser RBS-15 MOL koji je smješten na kamionu i sastoji se od 4 lansirne kutije s 4 rakete RBS-15 (Hrvatska ima 3 takva sustava). Inače tvrtka Saab Bofors koja proizvodi rakete RBS 15 proizvodi i nove inačice velikog dometa za razliku od naših RBS koji ima domet 80 km i isključivo je protubrodski projektil. Inačica RBS-15 SF3 dometa 200 km može gađati i ciljeve na kopnu i može se koristiti na raznim platformama poput našeg RB15-MOL. Ova inačica ima svoju cijenu, ali posao sa Šveđanima nikada nije jednostavan i mislim da će ovi odlični projektili biti izostavljeni baš iz tog razloga. Problem je i taj što smo »otpilili« Šveđane kod kupnje zrakoplova i izabrali francuski Rafale, a na što Šveđani nisu ostali ravnodušni.

Mornarica ima još niz pomoćnih brodova za razne namjene, ali o njima sada ne bih. Ono bitno je da se svi OOB stave u operativnu uporabu, da se uvedu najmanje dvije korvete i obavezno jedan stožerni brod većih proporcija s jakim naoružanjem. Uz sve ovo , valja naglasiti da je potrebno ojačati svijest mladih ljudi i zainteresirati ih za posao mornara i tehničara pri mornarici, ali RH treba oživjeti i jedan moderan mornarički vojno znanstveni centar.

Kada smo naveli ukratko stanje i problematiku u granama OSRH, valja se dotaknuti gorućih problema o kojima se malo priča. Jedan od problema je proizvodnja streljiva. Poznato je da RH uopće ne proizvodi streljivo dok recimo Srbija proizvodi ogromne količine svih kalibara. Od onog najmanjeg do velikih kalibara za višecijevne lansere. Isto tako Srbija sve to još i izvozi dok RH uvozi streljivo. Elmech Sintermak je tvrtka koja proizvodi granate raznih kalibara, ali radi se o klasičnim projektilima za minobacače i topove dok se u modernom ratovanju traže posebni projektili i to uglavnom navođeni ili projektili s povećanim dometom.

Predsjednik RH Zoran Milanović nekoliko puta je javno iznio taj problem i osvrnuo se upravo na projektile za haubicu PzH 2000 jer ona svoju punu moć ima upravo uz projektil Excalibur ili slične projektile poput SMARt, Vulcano ili BONUS. Impozantan je način djelovanja svih ovih projektila, ali o toj temi možemo neki drugi put. Ono što mogu reći je da ovim projektilima na recimo 20 km udaljenosti, precizno pogađate točkaste ciljeve iliti ciljeve u pokretu.

Ono što se obavezno mora naglasiti je nedostatak strategije nacionalne sigurnosti na kojoj se temelji sve. Njome je određeno djelovanje vojske, opremanje, smjer u kojemu će vojska ići u budućnosti, ali i kompletan sigurnosni segment uključujući i ekonomsku sigurnost ili cyber sigurnost te obranu od hibridnog djelovanja koja je iznimno izražena na prostoru RH, a o tome sam pisao.

OSRH imaju isto tako i potrebu za znanjem pa je potrebno koncipirati vojno znanstveni i istraživački centar gdje bi se radilo na razvoju modernih tehnologija i na konceptima modernog ratovanja. Broj vojnika danas i u budućnosti prestaje igrati ulogu jer se prije svega djeluje hibridno, a na bojištu se sve s razine korpusa ili brigada svodi na djelovanje postrojbi u jačini desetine ili voda do eventualno satnije.

Ovakve formacije su formacije s manjim brojem vojnika, ali potpomognute inteligentnim sustavima, umjetnom inteligencijom čiji razvoj je sve brži i koja je sve prisutnija na bojištu te dronovima koji od ručno upravljanih postaju autonomni i bazirani na AI iliti umjetnoj inteligenciji. 120 vojnika ili jedna satnija tako može biti opremljena autonomnim dronovima, ali i rojevima dronova te dronovima kamikazama što bi satniju dovelo do snage koju je nekada činila jedna bojna, odnosno broj od 200 do 500 vojnika.

Hrvatska vojska trenutno koristi i radi na dronovima, a pogotovo se na tomu bazira ZSS (zapovjedništvo specijalnih snaga). Na temelju njihovih iskustava i na temelju onoga što koriste oni, isto u svoje redove mogu implementirati i gardijske bojne.

Zaključak

OSRH devastirane su 2000-e godine, a nakon toga niti jedna vlada nije išla u vraćanje OSRH na viši nivo. Vojska je jednostavno postala zapuštena grana i to iz posve nepoznatog razloga. Je li posrijedi samo nesposobnost vladajućih struktura, je li posrijedi namjerna devastacija ili nešto drugo, nikada nećemo saznati. Vjerojatno je mješavina svega toga, ali mislim da uz posvećenost OSRH, naša vojska može biti kompaktna vojska svijetle budućnosti kakvu smo dužni izgraditi u last onima koji su usadili živote u temelj OSRH i ove zemlje.