Marin Miletić za Dijalog prvi put potvrđuje da je vjenčan, komentira pravomoćnu presudu kojom je odbijena tužba povjesničara Ive Goldsteina protiv njega i najavljuje nove akcije kod hotela Hilton.
Marin Miletić izdvojena je osobnost na hrvatskoj političkoj sceni. Mnogi ga obožavaju, ne manjka ni onih koji ga ne mogu smisliti. Sam često govori da oni koji se nastoje svidjeti svima dolaze u situaciju da se na kraju ne dopadnu nikome.
U politiku je, iako s velikim brojem pratitelja na društvenim mrežama, ušao pomalo kao autsajder. Prognozirali su mu sudbinu Ivana Pernara, no ubrzo je pokazao da su takve prognoze bile promašene. Preživio je orkestrirano cipelarenje srednjostrujaških medija kad je na lokalnim izborima 2021. vodio u anketama za riječkog gradonačelnika, a opstao je i usprkos spočitavanjima na konzervativnoj sceni zbog svog privatnog života.
Prema anketama već se osam mjeseci nalazi na listi najpopularnijih hrvatskih političara, a ta mu popularnost i dalje raste, baš kao i broj pratitelja na društvenim mrežama. U njegovu rodnom gradu Rijeci okupio je u utorak 22. rujna u Hrvatskoj čitaonici na Trsatu više od 250 mostovaca prilikom prijema novih članova stranke. O tim i drugim aktualnim temama razgovarali smo u Rijeci s ovim saborskim zastupnikom iz redova Mosta.
Imali ste tešku obiteljsku situaciju, supruga vam je oboljela od karcinoma i umrla. Dijelili ste te trenutke s javnosti, koja je s vama suosjećala. Ubrzo nakon toga ušli ste u novu vezu, a dio javnosti vam je to zamjerio. Kako to komentirate?
Nikome u životu ne želim da prođe ono što smo moje kćeri i ja prolazili unutar te dvije godine. Nikome.
S mojom Danijelom sam bio 24 godine, bila mi je prva i jedina cura do kraja njezina života. Voljeli smo se i bio sam s njom do zadnjeg trenutka, vjeran u svemu.
Nakon toga 10 sam mjeseci bio sam. Prolazio sam situaciju koju jednako tako nikome i nikada ne želim.
Nemoguće je opisati kako sam se osjećao u svom srcu, u svojoj duši i u toj samoći praznog stana i koje su mi misli prolazile kroz glavu.
U sličnim situacijama netko posegne za drogom, netko za alkoholom, netko počne piti antidepresive, kockati, živjeti promiskuitetno. Svi smo različiti, ali vjerujte, nikome ne želim takvo iskustvo.
A onda se u mom životu pojavila Kristina. I moje se srce opet otvorilo. Naučio sam da ljubiti nekoga do kraja ne ograničava našu ljubav. I opet volim do kraja.
Zahvalan sam mojoj Kristini i da mi nije došla, tko zna gdje bih i kako završio.
U javnosti se nagađa da bi taj prsten na vašoj ruci mogao biti vjenčani. Pa je li vjenčani ili zaručnički?
Prsten je vjenčani.
Dakle, vjenčali ste se, čestitamo! Kad je bila svadba?
Informacije koje se odnose na moju privatnost podijelit ću onoliko koliko i druge uključene osobe to žele, a sad bih se ovdje zaustavio.
Poštujemo. U posljednje vrijeme pripadate skupini najpopularnijih hrvatskih političara, a i vaša stranka Most bilježi značajan rast u anketama. Jeste li nešto promijenili u svom načinu rada ili se samo radi o sreći?
Možda smo samo u većoj Milosti. (smijeh) Pa svih ovih godina ja osobno, a i Most u cjelini, dajemo sve od sebe, kako na terenu, tako i na društvenim mrežama, koje su postale važan kanal komunikacije s građanima.
Osobno cijelo vrijeme slijedim put za koji vjerujem da je ispravan, i nakon godina predanog rada razumljivo je da rezultati postanu vidljivi.
Nedavno je Općinski građanski sud u Zagrebu pravomoćno odbio tužbu Ive Goldsteina zbog vaših izjava o Jasenovcu u jednom videu. Jeste li očekivali takvu presudu?
Pa iskreno, nisam bio siguran kako će proći taj spor. Znam da nisam rekao ništa što bi bilo kažnjivo, ali situacija u našem pravosuđu zahtjeva ozbiljne promjene i svakakvi su ishodi sudskih sporova mogući. U mom konkretnom slučaju suci su postupali razumno i u skladu sa zakonom. Sud je odbio tužbeni zahtjev, a Goldstein mi je morao platiti trošak parničnog postupka. Ovakava presuda znak je i da je došlo vrijeme da i ta bolna pitanja iz naše povijesti propitujemo bez straha od odmazde. Hipoteka krivnje koja se desetljećima nabacuje hrvatskom narodu bez odgovarajućih forenzičkih dokaza, uvjeren sam, bit će zbačena kad prva stvarno neovisna komisija, uz najnovija tehnološka dostignuća, kvalitetno i nepristrano pristupi poslu istraživanja stvarnog broja žrtava logora Jasenovac.
(Napomena uredništva: Općinski građanski sud u Zagrebu presudom od 20. siječnja 2026. (posl. br. 25-Pn-2957/2022-23), pravomoćnom od 23. lipnja 2026., odbio je tužbeni zahtjev Ive Goldsteina za naknadu štete i uklanjanje videa „Dolazi li vrijeme za istinu o Jasenovcu?“ iz kolovoza 2021. Sud je utvrdio da je dio Goldsteinovih izjava u videu netočno prenesen, ali da sporne tvrdnje nisu dovele do povrede časti i ugleda koja bi opravdala novčanu naknadu te da su Miletićeve ocjene o Goldsteinovim izjavama u granicama dopuštenog vrijednosnog suda prema javnoj osobi. Goldstein je dužan Miletiću naknaditi 750 eura parničnog troška. Presuda je dostupna na poveznici ovdje.)
U zadnje vrijeme otvorili ste mnoge važne teme koje su zainteresirale javnost, vjerojatno je i to razlog vašeg političkog uzleta. Plaža ispred Hiltona jedna je od tih tema, građane uznemiruje činjenica da je neki strani vlasnik hotelskog objekta uzurpirao našu obalu, ali neki vam zamjeraju način kojim ukazujete na ovaj problem i ističu da se tu radi o populizmu. Kako to komentirate?
Ne bih se složio s takvim ocjenama. Iako, vrijedi sagledati i populizam kao takav i definirati što populizam u svojoj biti jest. Već sama ta riječ govori da se tu radi o pojmu „pro populo“ ili „za narod“. Osobno ću uvijek biti za narod, a ne za moćnike, za elite ovoga svijeta koje su od naroda odcijepljene. Te elite, kao i političke elite na vlasti, nemaju pojma kako ljudi danas žive.
Ali da se vratimo na metode kojima ukazujem na ovaj problem. Prije nego što sam se uhvatio brusilice, imao sam četiri ili pet saborskih govora na tu temu. Održao sam pet konferencija za medije ukazujući na nelogičnost otimanja hrvatske obale s obzirom na postojeće ugovore čije smo kopije imali u posjedu, i kad ništa od toga nije imalo nikakvog učinka, odlučio sam otići korak dalje.
Bivši premijer, a današnji predsjednik Zoran Milanović i Siniša Hajdaš Dončić kao ondašnji premijer i resorni ministar su Hiltonu dali da podigne ogradu, a ovi su se osigurali kao da se radi o Alcatrazu. U tom je ugovoru jasno navedeno da građanima prolaz do plaže mora ostati neometan, slobodan od bilo kakve naplate.
DORH-u sam predao dokumente s dokazima iz kojih je vidljivo da se prolaz do plaže naplaćivao ili da je bez plaćanja bio onemogućen.
Ovakvo svjesno kršenje zakona nije sankcionirano od nadležnih tijela, dok je istovremeno postupanje prema bakicama koje bez dozvole prodaju neke sitne količine plodova iz vrta – rigorozno.
Ovakav me odnos institucija potaknuo na akciju i djelovanje. Sada barem javnost zna koga štite političke elite na vlasti.
Mislite da će ta informiranost javnosti rezultirati nekakvom promjenom?
Pa, iako je gospodina Turudića izabrao HDZ na funkciju glavnog državnog odvjetnika, ja svejedno gajim nadu da će on u ovom konkretnom slučaju djelovati prema zakonu i svojoj savjesti.
On je ipak dragovoljac Domovinskog rata, koji se za ovu zemlju borio, i mislim da neće dozvoliti da njegovim nečinjenjem tu zemlju sada netko sebi prisvaja i otima je od hrvatskih građana. Osim toga, pokazao je hrabrost i kad je ukinuo sramotnu komunističku presudu blaženom Alojziju Stepincu ili kad je odigrao važnu rolu u situaciji kad su udbaške ubojice naših emigranata dolijale pravdi u Njemačkoj. Uvjeren sam da je on dovoljan mangup da ovu stvar dovede do kraja ako tako odluči, a ja ću ga sa svoje pozicije saborskog zastupnika na to podsjećati.
Ako je taj ugovor sklopljen u vrijeme SDP-ove vlade, kako to da ni ministar Butković ni premijer Plenković nisu stali na vašu stranu u ovom prijeporu?
Zato što je odgovornost u ovom slučaju podjednaka. Istina je da su ugovor s najmoprimcima, kakvog nema nijedna druga plaža u Hrvatskoj, sklopili Milanović i Hajdaš Dončić, ali još je veća odgovornost na onima koji tu grešku mogu ispraviti radom institucija kojima su na čelu već godinama, a nisu ništa poduzimali.
S druge strane, nepovoljan ugovor koji Republika Hrvatska ima u slučaju Bina-Istre Vlada je raskinula bez ustezanja, i to čak nekoliko puta, jer je pravna procedura to zahtijevala. U toj situaciji država se postavila čvrsto, a po pitanju plaže ispred Hiltona ne čini baš ništa.
Moglo se čuti da i HDZ-ova i SDP-ova politička kasta ima svoje interese s vlasnicima tvrtke koja upravlja hotelom. Tvrtka župana PGŽ-a Ivice Lukanovića imala je poslove s tvrtkom koja upravlja hotelom, bivši gradonačelnik Obersnel je započeo proces omogućavanja korištenja prostora na kojem je hotel izgrađen, premijer i ministar Butković također su tamo rado viđeni gosti. Inače čovjeka koji upravlja tvrtkom, državljanina Češke, tamošnji mediji opisuju kao „moćnog i kontroverznog biznismena“. Navode da su propale tvrtke iz njegova holdinga ostavile dugove od stotina milijuna kruna te da nekolicini njegovih menadžera zbog toga prijeti zatvor.
Jeste li vi završili svoju priču s Hiltonom ili njegovo vodstvo može očekivati nove akcije u vašoj režiji?
Apsolutno mogu očekivati nove avanture. Mi nećemo stati jer kad bismo stali, izdali bismo sebe. Mogu reći da ćemo uvesti nove metode borbe.
Dovest ćete bager?
(smijeh) Ne mogu vam reći što točno smjeramo, ali vi, a i cjelokupna hrvatska javnost, to ćete saznati ubrzo. Neka zasad ostane na tome.
Druga velika i važna tema koju je Most izvukao na političku pozornicu i koja značajno zaokuplja pažnju i medija i javnosti je afera Lika, odlaganje opasnog otpada u Gospiću. Je li to najveća afera otkad je premijer postao Andrej Plenković?
Jedina veća afera od ove s otpadom u Lici jest ta što afera aferu stiže u ovom periodu Plenkovićeve vladavine.
Valja istaknuti i da ljudi teško razumiju obujam njihovih krađa.
Kad smo mi iz Mosta otkrivali aferu „Plin za cent“ ili aferu krađe iz Ine, ljudi su teško mogli pojmiti što to znači kad netko ukrade 500 milijuna. Prosječan građanin teško da vidi i 50 tisuća eura na kupu, a kamoli ovakve iznose.
Teško je javnosti bilo pojmiti i afere koje smo otkrili u Hrvatskom olimpijskom odboru, primjerice onu zbog koje smo podigli kaznenu prijavu protiv Siniše Krajača i cijele njegove ekipe. Za jednu pobjednicu Svjetskog kupa u skijanju nije bilo novaca za nagradu, a onda se čuje da USKOK sumnjiči Pavleka da je izvukao 30 milijuna eura. Navodno je velike iznose trošio na plastične operacije za svoje cure, satove i torbice Louis Vuitton. Je li i koliko je novaca usmjeravao drugim „igračima“, nadam se da će otkriti institucije za to zadužene.
Naposljetku je kolega Troskot otkrio tu aferu s otpadnom mafijom koja za posljedicu ima doslovno – trovanje Hrvatske.
Ova zadnja ipak je podigla najveću prašinu, zar ne?
Pa jest, točno. Naime, uobičajene političke krađe rezultiraju stjecanjem nepripadnih materijalnih koristi, ali u ovom se slučaju radi o ljudima koji su svjesno, namjerno i sustavno trovali našu zemlju i našu vodu, drugim riječima, trovali su naš narod da bi se na tome okoristili.
Gledajte, zatrovali su srce Like, područje Gospića, Rakitovac, Silos, Lički Osik, Udbinu. Čekam još odgovor ministra Božinovića na pitanje što je s 1000 vreća otpada skrivenih na državnom zemljištu kod Udbine. Tek se treba ustanoviti povezanost odlaganja opasnog otpada u Gospiću i dramatičnog porasta oboljelih od karcinoma, primjerice, u Senju.
Tko je kriv za to što se dogodilo?
Politička odgovornost premijera Plenkovića je tu najveća. Premijer ima tjedne brifinge s obavještajnom službom, policijom, USKOK-om. Ispod sebe ima Državni inspektorat i potpuno je nemoguće da baš ništa nije znao. Koliko je znao, to će se tek vidjeti, ali državnim institucijama koje on nadzire nije se moglo prikriti 1700 šlepera koji su došli u Gospić.
Ali ako Hrvatska nema kapacitet za zbrinjavanje opasnog otpada koji sama proizvede, nego ga mora izvoziti, kako je uopće moguće da se dozvoljava uvoz takvog otpada?
870 tisuća tona otpada mi godišnje uvezemo. HDZ i SDP jedan drugog optužuju i puštaju različite spinove vezano uz tu temu. Činjenica je da je na Google Mapsu vidljivo da se od 2021. otpad gomila na spomenutim lokacijama. Baš te godine ministar Ćorić uveo je zakon kojim je liberaliziran uvoz opasnog otpada u Hrvatsku. Mi iz Mosta smo već tada upozoravali da taj zakon ne treba podržati, makar nam nije bilo poznato što će se kasnije događati. U razdoblju nakon donošenja tog zakona otpad je odlagan na lokacijama o kojima govorimo, a odlagan je i kod Senja.
Radi se o krškom tlu koje obiluje podzemnim vodama, i tim je šteta veća. U Njemačkoj je za sličan događaj jednom poduzetniku izrečena kazna dugogodišnjeg zatvora.
Hrvatska, dakle, ipak nije izoliran slučaj?
Nije, poznat je i slučaj Dark Waters iz SAD-a, gdje je jedan farmer godinama vodio bitku s kemijskom industrijom koja je otkupila okolno zemljište, a on je odbio prodati svoje imanje. Posljedica toga je bila da su mu krave uginule, a cijela obitelj oboljela od karcinoma. Osim njega, i još 35 tisuća stanovnika okolnih naselja bilo je otrovano PFAS-om. Sudski spor je trajao od 1975. do 2023., a kemijska industrija morala je isplatiti više milijardi dolara odštete. Po ovom je događaju snimljen istoimeni film.
Ali, eto, da zaključim vezano uz Hrvatsku: koliko god da su HDZ i SDP umočeni u priču o otpadu, Ćorić je zakon uveo, a HDZ je od tada neprestano na vlasti i ništa nije poduzimao. Formalna, pravna i moralna odgovornost je na premijeru Plenkoviću i njegovim ljudima, i od nje ne mogu i neće pobjeći.
Kako ove afere utječu na odnos snaga između političkih stranaka u Hrvatskoj? Jesu li mogući prijevremeni izbori?
Parlamentarni izbori su za dvije godine i Plenković će procijeniti što više odgovara njemu i njegovoj stranci. Ako zaključi da ova priča oko otpada neće prestati i da će mu nanositi sve veću političku štetu kako vrijeme bude odmicalo, čak su prijevremeni izbori mogući. U tom bi slučaju HDZ isprovocirao nove izbore dok još ima kakvu-takvu podršku.
S druge strane, Most bilježi ogroman skok, samo u PGŽ-u više od 300 ljudi pristupilo je stranci. Na idućim lokalnim izborima imat ćemo svoje liste u većini gradova i općina.
Recimo da Most dođe do podrške od 12 % birača na idućim parlamentarnim izborima, a to je podrška koju ima sada kad bi se odbili neodlučni. Kako bi se Most ponio? Bi li formirao vlast s HDZ-om ili bi potvrdio tezu nekih kritičara da Most u vlast ne želi i da mu odgovara ova pozicija vječite oporbe?
Po toj računici Most bi imao 20 saborskih zastupnika, ali ja sam uvjeren da će nas podržati i više, da će barem 18 % glasača izabrati našu opciju. Možda to izgleda preoptimistično, ali i sam Nikola Grmoja govori da ovakav priljev ljudi Most nije imao ni kad je bilježio najveći uzlet. Svakako će biti zanimljivo čitati ovaj naš razgovor s odmakom, kad budu poznati rezultati budućih izbora.
Vezano uz vaše pitanje, sa stopostotnom sigurnošću mogu odgovoriti da Most ni u kojem slučaju neće ulaziti ni u kakvu suradnju sa sektom Možemo, oni propagiraju kulturu smrti i zastupaju dijametralno suprotne vrijednosti od nas.
Vezano uz HDZ, mogu vam reći da je nama ovakav Plenkovićev HDZ potpuno neprihvatljiv.
A koji HDZ vam je prihvatljiv?
Tuđmanov HDZ, nakon što su iz njega otišli Manolić i Mesić, bio bi nam prihvatljiv, iako su i tada pretvorba i privatizacija imale svoje „junake“.
Moram istaknuti i da ja ovdje govorim u svoje ime, a Most ima tijela na kojima se o ovakvim pitanjima raspravlja i donose odluke koje onda svi provodimo u djelo.
Kad govorimo o HDZ-u, držim da je potpuno nerealno ulaziti u nekakvo savezništvo s ljudima koji su opljačkali i potrovali vlastiti narod. Lažni demokršćani, koji su u Saboru izglasali Istanbulsku konvenciju na osnovi koje Možemo sada u Zagrebu provodi svoje nastrane rodne politike, nisu nam prihvatljivi.
Prihvatljiva nam je svaka demokršćanska konzervativna stranka koja dijeli naše vrijednosti.
Da bi nam HDZ bio prihvatljiv, najprije bi se morali riješiti svih kadrova koji su umočeni u prljave rabote, od premijera, ministara pa naniže. Trebali bi deratificirati Istanbulsku konvenciju, ograničiti uvoz radne snage i prihvatiti cijeli niz naših vrijednosti koje bi im potpuno promijenile krvnu sliku.
Znači, s HDZ-om nećete, a hoćete li s DOMiNO-om, Hrvatskim suverenistima, DP-om, DRITO-om?
Za sve te stranke vrijedi isto što i za HDZ i, za razliku od njega, većina ovih stranaka bi prihvatila naše uvjete, ali postoji i ovdje jedna bitna točka razilaženja za koju se ja iskreno nadam da će je prevladati, a radi se o koaliranju s ovakvim HDZ-om kakav je sada.
Ja sam uvijek za okupljanje na desnici, ali da zahvaljujući suradnji s Mostom u Sabor uđu oni koji će onda HDZ-u omogućiti još jedan mandat, to mi je potpuno neprihvatljivo.
Sjetite se Vesne Vučemilović, koalicija s Mostom joj je omogućila mandat da bi u postizbornoj križaljci ona postala Plenkovićeva držateljica većine. Nemam ništa protiv kolegice Vučemilović, ali ovakve nam se stvari više nikad ne smiju događati.
Mandat u Saboru je vlasništvo onoga tko ga je osvojio i zato sam uvjeren da naše predsjedništvo neće dozvoliti da se ponovi situacija slična toj.
Bi li bilo moguće u budućnosti uspostaviti vlast s centrističkim strankama po uzoru na način kako se to dogodilo u Rijeci?
Nažalost po centrističke stranke, u ovom trenutku nije realno očekivati da bi one, čak i kad bi se dogovorile o zajedničkom nastupu, mogle predstavljati ozbiljniju političku snagu. Osim toga, u postizbornim kombinacijama njima bi i ljevica bila opcija, a to, kako sam već rekao, nama nije ni na koji način prihvatljivo. Isto tako, Most je sve više prepoznat kao stranka u koju ljudi imaju povjerenje, pa tako i neke istaknute osobe koje djeluju unutar političke pozicije centra.
Znači, možemo očekivati neke zvučne transfere u skoroj budućnosti?
Već sam i previše rekao, neke se stvari ipak najprije moraju odviti da bismo o njima mogli razgovarati.
Dobro, ne moramo o imenima. Možete li nam reći kako Most namjerava, kao jedna suverenistička, konzervativna stranka, usuglasiti svoje politike s često vrlo liberalnim stavovima centra?
Politika je umijeće mogućega, i pojedinci i stranke koje pripadaju centru našu će suradnju graditi oko slobodnog tržišta, poreznih rasterećenja za naše poduzetnike i obrtnike, uklanjanja nepotrebne birokratizacije na svakom koraku, i to su neka pitanja koja su i njima i nama važna.
Pogodovanje stranim korporacijama, koje Oleg Butković favorizira na svakom koraku, također je nešto oko čega se slažemo da to treba prekinuti.
Ako žele surađivati s nama i djelovati u smjeru tih svojih politika, morat će prihvatiti da ćemo se mi zalagati za naš sustav vrijednosti koji je domoljuban i kršćanski.
Na što mislite kad kažete da ministar Butković pogoduje stranim korporacijama?
Evo, ovdje odgovorno tvrdim da velike korporacije izvlače stotine milijuna eura iz Hrvatske i da im ministar Butković u tome pomaže. Razgovarao sam s ljudima iz Bolta i oni su bili spremni napraviti pravni nastan u Hrvatskoj i plaćati kod nas poreze. Zadnjih nekoliko godina Hrvatska je prema našoj procijeni izgubila 200 milijuna eura jer Bolt, kao i Uber, porez na zaradu od vožnji plaća izvan Hrvatske. Na sastanku su mi otvoreno rekli da su spremni to promijeniti ako bi to zakon zahtijevao. Taj je njihov stav poznat Vladi Republike Hrvatske, ali Vlada nije iskoristila Boltovu spremnost za pravni nastan u Hrvatskoj niti je obvezala njih i sve druge međunarodne pružatelje usluga prijevoza u Hrvatskoj da učine isto. Postoje razne špekulacije da je tako odlučeno zbog bliskosti ministra Butkovića i bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s Uberom, ali i te će priče jednom doći na stol.
A Butković nije usamljen u štetnim odlukama za Hrvatsku. Pogledajte, recimo, ministra Ćorića. Čovjek kaže da treba namaknuti oko 60 milijuna eura u proračun i da zato diže poreze paušalistima. Malim iznajmljivačima u turizmu davanja su već prošle godine porasla za sto i više posto, a sada im ministar Ćorić predlaže novo povećanje od 50 posto.
Pa ti ljudi rade direktno protiv interesa svog naroda. Oni su ustvari neprijatelji Hrvatske.
Osim ovih pitanja, dosta ste glasni i oko pitanja migranata. Zašto vam smetaju migranti?
Smetaju nam ljudi koji dolaze iz dalekih zemalja i onda tu rade probleme, ugrožavaju sigurnost građana, uznemiravaju žene i djevojke na ulicama, takve ljude jednostavno i vrlo jasno ne želimo u Hrvatskoj!
Pogledajte samo što se događa u Švedskoj, stopa kriminala se dramatično povećala, ljudi više nisu sigurni na ulici. Više od 60 tisuća ljudi povezano je s kriminalnim bandama, broj smrtonosnih pucnjava se u zadnjih deset godina utrostručio.
S druge strane, dobro su došli strani radnici koji se mogu suobličiti s našom kulturom, tradicijom i vjerom. Recimo, za razliku od Pakistanaca, Filipinci ne rade nikakve probleme, uče hrvatski jezik i tako iskazuju poštovanje narodu i zemlji u koju su došli.
Na čemu temeljite tvrdnju da su Pakistanci problematični?
Pa postoje istraživanja na tu temu koja su se provodila u nekim europskim zemljama.
Možete navesti neke?
Mogu, evo primjerice nacionalna revizija grupnog seksualnog iskorištavanja djece u Engleskoj i Walesu, koju je 2025. vodila barunica Louise Casey, utvrdila je prezastupljenost muškaraca azijskog podrijetla, a u najpoznatijim slučajevima, u kojima su počinitelji otkriveni, najčešće se radilo baš o muškarcima pakistanskog podrijetla.
Kako gledate na sigurnosnu situaciju, zabrinjava li vas naoružavanje Srbije i zaoštravanje između Europe i Rusije? Što Hrvatska treba činiti, kako se postaviti po ovim pitanjima?
Stav Mosta je tu vrlo jasan. Hrvatski momci i djevojke nemaju što raditi na istočnom frontu ili bilo kojem drugom ratištu, ginuti za tuđe interese.
Tu ste vrlo bliski stavu predsjednika Milanovića.
Ja bih rekao da je to pozicija hrvatskog naroda. Druga je priča što Plenković, kao izdanak briselskog kruga globalista koji utjelovljuju Ursula von der Leyen, Emmanuel Macron i ostali, slijedi njihove politike koje svjesno guraju Europu u rat. Isti ti ratni huškači će svoju djecu držati negdje daleko od svih ratova, prisilne mobilizacije i ostalih „blagodati“ koje nam planiraju provoditi.
Kada je jedna voditeljica 2016. upitala Ursulu von der Leyen, današnju predsjednicu Europske komisije, a tadašnju njemačku ministricu obrane, je li netko od njezino sedmoro djece u vojsci, kroz smijeh je odgovorila: „Ne, naravno da nije.“
Dakle, pozicija hrvatskog naroda je ta da se nećemo miješati ni u kakve ratove koji nas direktno ne uključuju.
Srbija je jedna od prijetnji. Koliko nas štiti kišobran NATO saveza?
Mislim da NATO više nije ono što je bio prije 20 godina i da je to savez koji mijenja svoj oblik, a i važnost. SAD se polako iz njega izvlači, države članice imaju različite ideje o mnogim pitanjima i uvjeren sam da Hrvatska treba sama o sebi razmišljati, kao što je bilo i ’91.
Ulaganja u vojsku su u ovom geopolitičkom i sigurnosnom trenutku nužna. Mi moramo imati obučenu i naoružanu vojsku koja je sposobna odgovoriti na ugrozu koja može doći iz našeg okruženja.
(Napomena uredništva: Župan Ivica Lukanović ranije je za Novi list izjavio da je njegova tvrtka Modern line opremala hotel u vrijeme kada nije obnašao javnu funkciju te da za projekt na Kostabeli nije lobirao. Upite za komentar tvrdnji iznesenih u intervjuu uputili smo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture te tvrtki JTH Costabella. Njihove odgovore objavit ćemo naknadno, kada ih zaprimimo.)
