Najava budućeg mađarskog premijera Pétera Magyara o širenju Višegradske skupine otvara zanimljivu raspravu o novom srednjoeuropskom bloku protiv jače federalizacije Europske unije – ali i o tome ima li taj plan realne šanse za život.
Ideja proširene Višegradske skupine
Budući mađarski premijer Péter Magyar iznio je, neposredno nakon izborne pobjede, ideju o obnovi djelovanja Višegradske skupine (čine je Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska), te njeno proširenje na Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Rumunjsku. Potencijalno, to bi bio vrlo snažan blok za borbu protiv federalizacije Europske unije. Problem je što Magyarova ideja nema velike šanse za uspjeh.
Višegradska skupina nastala je 1991. godine s ciljem da države koje su svježe izašle iz komunizma i sovjetske okupacije ubrzaju transformaciju u funkcionalne demokracije i tržišna gospodarstva, te da zajednički napreduju prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u. Onomad je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović predlagala hrvatsko pridruživanje. Međutim, dočekalo ju je omalovažavanje, i to ne samo iz oporbenih redova, već i iz vrha HDZ-a.
U međuvremenu Europa se temeljito izmijenila. Između ostalog, jačaju tendencije federalizacije koje bi male članice učinile potpuno nevažnim. Zbog toga prijedlog budućeg mađarskog premijera Magyara o proširenju Višegradske skupine ima sasvim novu težinu.
Magyarova ideja, izložena neposredno nakon izbora, je proširenje Višegradske skupine na Austriju, Sloveniju i Hrvatsku, a možda i na Rumunjsku. Pritom je Magyaru najviše stalo do ulaska Austrije. Ta je država, nakon Njemačke, drugi najveći investitor u Mađarskoj. Povrh toga, oko 134 tisuća Mađara radi u Austriji. Ekonomski razlozi su više nego jasni.
Austrija, Poljska i stare pukotine V4
Problem je što Beč i Budimpešta nisu na istoj „valnoj duljini” oko mnogih političkih pitanja. Iako je u Austriji na vlasti narodnjačka stranka Österreichische Volkspartei (ÖVP) – umjerena desničarska stranka s natruhama euroskepticizma – to nije ni blizu dostatno da bi se ÖVP našao na istoj strani s Orbanom i Ficom. Više se radi o populističkom odmaku za domaće birače.
ÖVP tako podržava briselsku politiku prema Ukrajini. S druge strane, Magyar je u predizbornoj kampanji najavio nastavak ponešto modificirane Orbanove politike prema Ukrajini. To znači odbijanje vojne i financijske pomoći, te blokiranje ulaska u Europsku uniju. Hoće li to biti baš tako, tek ćemo vidjeti. Jer Magyar silno želi europski novac, što znači da će ipak morati napraviti velike ustupke Bruxellesu, uključujući i oko Ukrajine.
To će se naročito svidjeti Varšavi. Poljska je, uz baltičke države, najglasnija članica EU-a u promicanju neograničene potpore Ukrajini. Upravo su dijametralno suprotni stavovi oko Ukrajine Varšave i Budimpešte najsnažnije blokirali rad Višegradske skupine.
Međutim, njihovo uklanjanje ne znači da će Višegradska skupina odmah „proraditi”. Budući premijer Magyar nije liberalni demokrata, ma kako ga prikazivali ljevičarski mediji, već desničar s ideološkim temeljima istim kao što ih ima uskoro bivši premijer Viktor Orban. Uostalom, Orban nije pao zbog svojih političkih stavova, koje Mađari većinski podržavaju, već zbog neograničene korupcije i institucionaliziranog kriminala.
S druge strane, Poljskom vlada lijeva koalicija premijera Donalda Tuska, vjernog sluge Bruxellesa. To ne čudi, jer je Tusk bio predsjednik Europskog vijeća od 2014. do 2019. godine. Neće proći puno vremena dok se Tusk i Magyar ne posvađaju ne samo oko Ukrajine, već i oko puno drugih pitanja.
Slovenija, Janša i osovina srednje Europe
Zanimljivo će biti vidjeti hoće li uskoro ponovno premijer Josip Janez Janša uvesti Sloveniju u Višegradsku skupinu. Janša i Magyar ideološki su vrlo slični. Iako je nepoznanica kako će se Janša postaviti prema pitanjima Ukrajine, vjerojatnije je da će biti bliže austrijskom nego mađarskom pristupu.
Međutim, ako će osnova djelovanja Višegradske skupine biti borba protiv briselske birokracije i federalizacije EU, Janša i Magyar vrlo brzo bi našli zajedničke interese. U tom bi se okviru Slovenija mogla pozicionirati kao važan most između alpskog, srednjoeuropskog i balkanskog prostora.
Hrvatska i Plenkovićev smjer prema Bruxellesu
I za kraj – Hrvatska. Dok je Andrej Plenković premijer, Hrvatska neće u Višegradsku skupinu. Naročito ne u onu koju će predvoditi Magyar. Plenkoviću je sve što dolazi iz Bruxellesa odlično. Jedine rijetke kritike EU dolaze od predsjednika Zorana Milanovića. No i one nisu odveć česte.
Hrvatski mediji, svi redom ljevičarski, nevoljko se bave problemima Europske unije, naročito strukturnim. Jer Europska unija je sveta krava koja nas napaja isto tako svetim mlijekom (novcem), bez kojeg bi, po njima, Hrvatska propala.
Prvo – to nije istina. Drugo – Plenković neprekidno vlada Hrvatskom od listopada 2016. Deset godina u kojima nas je upravo njegovo vladanje dovelo u taj i takav položaj prema EU.
