Sedmog svibnja Britanci će izaći na lokalne izbore koji će promijeniti tijek britanske povijesti. Po prvi put u zadnjih sto godina britanske demokracije, laburisti i torijevci više neće biti dvije dominantne stranke. Njihovo mjesto preuzet će Reform UK i Green Party of England and Wales (GPEW). Pritom uopće nije upitno hoće li laburisti i torijevci izgubiti, već koliko će taj poraz biti težak.
Lokalni izbori 7. svibnja bit će najveće anketiranje britanske javnosti od 2024. godine i tadašnjih parlamentarnih izbora. Birači u Škotskoj i Walesu birat će predstavnike u svoje nacionalne parlamente. U Engleskoj će se održati niz izbora za lokalna vijeća i gradonačelnike, za oko 5000 mjesta u 136 lokalnih vijeća. Sveukupno će deseci milijuna birača od ukupno 48 milijuna Britanaca s pravom glasa izaći na birališta, od toga više od šest milijuna Londonaca.
Definitivni kraj za premijera Starmera
Laburistički premijer Keir Starmer ozbiljno je načet skandalom oko imenovanja bivšeg veleposlanika u Washingtonu Petera Mandelsona, kojeg je Starmer imenovao na tu funkciju usprkos činjenici da Mandelson nije prošao sigurnosnu provjeru. Skandal je započeo tako što se otkrilo da je Mandelson gajio blisko prijateljstvo s pedofilom i svodnikom Jeffreyjem Epsteinom, a zatim se saznalo da britanske obavještajne službe Mandelsonu nisu dale pozitivnu sigurnosnu procjenu. Usprkos tome, premijer Starmer je pajdu Mandelsona imenovao za veleposlanika u Washingtonu.
Iako to nitko ne spominje, Mandelson nije prošao sigurnosnu provjeru ne zbog veza s Epsteinom (u to vrijeme to nije bilo važno), već zbog jako sumnjivih veza s Rusijom i Kinom. S obzirom na to da je sigurnosna provjera tajna i da se o njoj ne smije javno raspravljati (osim ako premijer ne skine oznaku tajnosti, što se u ovom slučaju sigurno neće dogoditi), Mandelsonove ruske i kineske veze nitko se ne usudi spomenuti.
Cijeli skandal s Mandelsonom izbio je u rujnu prošle godine i sve je gori i gori za premijera, koji se nemušto brani da nije imao pojma o negativnoj sigurnosnoj ocjeni. Usput je posmjenjivao tucet najbližih suradnika i najviših državnih birokrata. Zadnja žrtva čistki je Olly Robbins, sada već bivši glavni tajnik ministarstva vanjskih poslova. Dotični je, po Starmerovim tvrdnjama, zatajio rezultate sigurnosne provjere Mandelsona. Na saslušanju pred parlamentarnim odborom za vanjske poslove 21. travnja Robbins je otkrio još mnoge druge Starmerove „nepodopštine”, uključujući i uhljebljivanje bivših premijerovih suradnika na visoke pozicije mimo propisanih procedura.
U svakom slučaju, politička karijera Keira Starmera je svršena. Jedino što ga drži na premijerskoj poziciji jest činjenica da se nikome u Laburističkoj stranci ne žuri doći na njegovo mjesto, barem ne prije lokalnih izbora 7. svibnja. Nakon njih će predsjednik stranke (ujedno i premijer) ionako morati podnijeti ostavku zbog katastrofalnih izbornih rezultata.
Čak i engleski ljevičarski mediji najavljuju da su laburisti na putu prema najgorem rezultatu na lokalnim izborima u zadnjih sto godina. Ako se ne dogodi golemo čudo, laburisti će osvojiti povijesno nisku razinu glasova na izborima za vijeća u Engleskoj te za lokalne parlamente u Walesu i Škotskoj. Najzanimljiviji izbori bit će u Londonu, koji je do sada bio najveća laburistička utvrda. Ondje će se laburisti boriti za opstanak protiv formalno zelene, ali zapravo komunističke stranke GPEW-a. U ostatku Engleske očekuju se premoćne pobjede reformista, uz poneki uspjeh GPEW-a.
Kraj i za konzervativce
Ništa bolje neće proći ni konzervativni torijevci, s procijenjenim gubitkom od 1010 vijećnika. Svi će ti vijećnici pripasti reformistima. S obzirom na to da ankete uglavnom naručuju ljevičarski mediji, pa je njihova pouzdanost dvojbena, očekuje se da će konačni rezultat reformista biti još puno bolji.
Što će biti jako loša vijest za sadašnju i sasvim sigurno uskoro bivšu predsjednicu torijevaca Olukemi Olufunto Adegoke Badenoch, koja je, prije nego što je postala predsjednica stranke, tvrdila da je Nigerijka, a onda je postala Britanka. Nakon izbora 7. svibnja i njoj slijedi neminovna ostavka. Povrh toga, zasigurno će se značajno pojačati zahtjevi stranačke baze za spajanjem Conservative and Unionist Partyja s Reform UK-om.
Rezultati lokalnih izbora neminovno će stvoriti potpuno novo političko okruženje, koje bi u krajnjem slučaju mogli rezultirati masovnim nemirima, uz dodatnu radikalizaciju društva. Nepobitna je činjenica da se Velika Britanija, a posebno Engleska, temeljito društveno (a posljedično i politički) promijenila. Na parlamentarnim izborima održanima 4. srpnja 2024. laburisti su osvojili premoćnu većinu od 411 zastupnika (povećanje od čak 211) u Donjem domu parlamenta, koji broji 650 zastupnika.
S obzirom na to da mandat zastupnika u britanskom parlamentu traje pet godina, naredni izbori moraju se održati najkasnije 15. kolovoza 2029. I tu nastaje ogroman problem. Na lokalnim izborima Britanci će pokazati da više ne žele da državom upravljaju laburisti (a bogme ni torijevci). Laburisti će imati dodatni problem jer će, nakon što neminovno smijene Starmera, morati izabrati novog vođu, koji će zatim po funkciji automatski postati premijer.
Bez obzira na to tko dođe na čelo laburista, već će se prvog dana suočiti s ogromnim pritiskom da raspusti parlament i raspiše prijevremene izbore. Ogromna većina u Donjem domu teoretski bi novom vođi laburista osigurala opstanak na premijerskoj funkciji do kolovoza 2029. Međutim, odbijanje prijevremenih izbora dodatno bi raskolilo i ovako sve više podijeljeno britansko društvo, koje se podijelilo na patriotsku desnicu i ekstremnu ljevicu. Pritom će im jedini zajednički zahtjev biti raspisivanje prijevremenih izbora.
Odbiju li laburisti raspisati izbore, uslijedit će masovni prosvjedi, koji će biti sve nasilniji. Što će dulje laburisti odbijati raspisati izbore, to će se britansko društvo sve više radikalizirati. Neki tvrde (između ostalih i Elon Musk) da će sve to na kraju završiti građanskim ratom.
