Velebni domoljubni koncert koji se održao na zagrebačkom Hipodromu zaista nam je otvorio oči. Više od 500 tisuća ljudi koji su se okupili na i oko Hipodroma neizostavno nameće pitanje – zašto za predsjednika imamo proruskog ljevičara? Zašto nam je desnica u rasulu kad očigledno postoji potencijal? U čemu je problem?
Najjednostavniji odgovor je – „Bolje imati vojsku magaraca s lavom na čelu, nego vojsku lavova s magarcem (magarcima) na čelu.” Ili u ovom slučaju desnica nema lidera koji bi je okupio. Neke osobe koje su umislile da su političari uspjele su u nekoliko mjeseci uništiti etablirane desne stranke. Posljedično, i ovako usitnjena desnica dodatno se rasula.
Vodstvo Domoljubnog pokreta (DP) spašava što se spasiti dade. Barem što se tiče pozicija ministara i državnih tajnika. Nakon što su obavili unutarstranački puč novo vodstvo uspjelo je od nekad perspektivne desne stranke napraviti gradsku. Da bi potom izgubili lokalne izbore u Vukovaru i zapečatili sudbinu DP-a. Pa smo dobili sapunicu „Što s Ivanom?” u kojoj se traga za pozicijom koju će dobiti predsjednik DP-a Penava. Nakon što je shvatio da mu premijer Plenković zasigurno neće dati da postane potpredsjednik Vlade.
Ništa čudno nakon što si je „zatukao” stranku. I dok se kao vode pregovori kud s Penavom prava se borba vodi oko gradskog vijeća Vukovara. S obzirom na to da su Vukovarci za novog gradonačelnika izabrali suverenistu Marijana Pavličeka tamošnji HDZ bi najradije u gradskom vijeću napravio većinu sa Suverenistima i DOMiNO-m. I tako DP potpuno izbacio s vlasti, iako su na izbore izašli zajedno. Bio bi to završni politički udarac Penavi koji teško da bi preživio.
Pa sad traje natezanje i odugovlačenje. Penava ne traži da se poštuje koalicijski sporazum iz 2024. godine po kojem je trebao dobiti mjesto potpredsjednika Vlade bez portfelja. Umjesto toga trebao bi kao voditi Vladino povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina. Baš nam to treba. Ponovno kopanje po prošlosti kad su svi ti komunisti uglavnom odavno mrtvi. Problem je što Penava i takvi kao on ne znaju drugo nego o prošlosti. Suvremena desnica za njih je jednaka nepoznanica kao i nuklearna fizika.
Nakon katastrofe na lokalnim izborima DP se pretvorio u poslušnog, tihog koalicijskog partnera. Znaju u vodstvu DP-a da premijer Plenković ima puno „udavača” koje samo čekaju da izguraju DP iz vladajuće koalicije. Stoga će do kraja mandata ovog Sabora morat biti poslušni partner. A Hrvatska i dalje neće imati suvremenu desnu stranku koja će pratiti europske i svjetske trendove.
Ulaskom u NATO i Europsku uniju Hrvatska je ostala bez značajnog dijela suvereniteta. Bila je to žrtva kako bi se dobila sigurnosna jamstva i ekonomska stabilnost. Nije tajna da Hrvatska ponajviše živi od turizma, doznaka Hrvata iz inozemstva i novca iz europskih fondova. Kad se tome pridoda da imamo malo više od tri i pol milijuna stanovnika uz trend smanjenja, jasno je da pozicija Hrvatske unutar EU nije dobra. Zapravo, nitko nas “ni za što” ne pita.
Čak je i premijer Plenković odustao od guranja narativa kako ima velik utjecaj u Bruxellesu. Zadnji izbori za Europski parlament, to potom slaganje Europske komisije, jasno su pokazali da nema. Jer da ima već bi se negdje „uhljebio”. Recimo, kao visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku umjesto Kaje Kallas – nekadašnje premijerke Estonije.
I tako je mala i siromašna Hrvatska unutar EU u biti statistička greška, a premijer izguran na margine. U trenucima kad bujajuća europska birokracija u Bruxellesu uporno ne odustaje od pokušaja daljnjih ograničavanja nacionalnog suvereniteta članica. Ti su pokušaji posebno opasni za male države. Jer veliki će se izboriti za sebe. Veliki, poput Njemačke, nametnut će svoje interese i to nazvati kolektivnom voljom. Mali poput Hrvatske to će onda morati prihvatiti.
Ima puno takvih primjera. Najbolji je ideja da se Ukrajinu po ubrzanom postupku primi u EU, ili barem ono što će od nje ostati. Pritom se europske poljoprivrednike ne pita za mišljenje. A bome ni mnoge druge.
Još svježiji primjer je trgovinski sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama. Njemačkoj se žuri, Francuskoj baš i ne. Ostale se ne pita.
Kao što se nije pitalo kad su briselski „zeleni komunisti” gurali „Agendu 2030 za održivi razvoj”. Ako bi pročitali dotični dokument vidjeli bi da se ponajmanje bavi zaštitom okoliša, a puno više primicanjem rodne ravnopravnosti.
No ima i nešto ekologije. Tako je dvanaesti cilj „Odgovorna proizvodnja i potrošnja” – što znači smanjenje ispuštanja zagađivača u zrak, vodu i tlo kako bi se što više umanjili negativni utjecaji na zdravlje ljudi i okoliš. U skladu s time Njemačka je, pod vodstvom Angele Merkel, 2023. godine ugasila zadnje nuklearne centrale. Umjesto toga danas spaljuju plin i ugljen.
Ili bolesno nametanje električnih vozila. Na našu sreću ideja da se na razini Europske unije zabrani prodaja novih automobila s unutarnjim izgaranjem do 2035. godine vjerojatno neće biti ostvarena. Naime, predsjednik Donald Trump je 12. lipnja ove godine potpisao tri zakona kojima je ukinuo kalifornijske propise koji su određivali da se tamo od 2035. godine više neće moći prodavati neelektrična vozila. California je najveće američko tržište osobnih vozila pa su tamošnji Demokrati to koristili kako bi svoju volju nametnu ostatku Sjedinjenih Država, a posredno i šire.
Povrh toga tri zakona koje je donji Kongres, a predsjednik Trump potpisao, poništavaju i sve propise saveznih država (sve redom pod vlašću Demokrata) koje su uglavnom bile vjerne kopije kalifornijskih. Konačni udarac zelenoj ludosti donio je One Big Beautiful Bill Act kojim su Republikanci ukinuli federalno financiranje zelenih projekata, i još važnije, ukinuli poticaje za kupnju električnih vozila. Na taj je način predsjednik Trump, uz pomoć republikanske većine u Kongresu, zaustavio „zeleno ludilo”. Barem što se tiče SAD-a.
S obzirom na to da su Sjedinjene Države daleko najveće tržište za električna vozila, ovi zakoni će pogoditi sve proizvođače koji su uložili milijarde dolara u njihov razvoj nadajući se da će im upravo američko tržište vratiti uložena sredstva i donijeti zaradu. Sve je izglednije da će još jako dugo samo Norveška biti država koja će braniti sve osim električnih vozila. Država koja živi od izvoza nafte i plina.
Da ne spominjemo činjenicu da je proizvodnja električnih vozila, ponajviše zbog vrlo složene proizvodnje baterija, štetnija za okoliš od bilo kojeg vozila s hibridnim pogonom.
Koliko se hrvatskih desnih stranaka bave temom „ekološkog ludila”? Niti jedna. Isto tako kao što se ne bave problemom prekomjernog useljavanja. Za hrvatsku desnicu milijuni i milijuni ilegalnih imigranata, u pravilu s Bliskog istoka i Afrike, očigledno nisu dostatno zanimljiva tema. Kao ni problem da je hrvatska vlada još 2021. godine ukinula godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca. Pa je sve prepušteno ponekom istupu naših demografa. Za Bruxellesu vječno odanu vlast to nije veliki problem.
Hrvatska desnica ne bavi se ni problemom težnje Bruxellesa, ponajviše Europskog parlamenta, da ograniči suverenitet članica te preuzme kontrolu. Izabrani zastupnici u EP sve manje štite nacionalne interese a sve više stranačke. EP je podijeljen u političke blokove, a od zastupnika se očekuje da se pridruže nekom od njih. Te da potom zdušno podržavaju svoja zelena, lijeva ili desna uvjerenja. Bez obzira na interes države iz koje su izabrani. Tako nastaje toksično okruženje u kojem EP pokušava prigrabiti sve više vlasti, a zastupnici više mare za ideološke ciljeve nego nacionalne interese.
U četvrtak (10. srpnja) zakazano je prvo u povijesti EP-a glasanje o povjerenju predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i bit će vrlo neizvjesno. Već sama činjenica da je zastupnik rumunjske konzervativne stranke AUR Gheorghe Piperea uspio skupiti potrebnih 73 potpisa zastupnika pokazuje da položaj von der Leyen nije posve siguran. Posvađala se sa Zelenima i Socijalistima jer Komisija polako odustaje od toksične „zelene agende”.
Zapravo nema druge jer Trumpovi antiekološki zakoni čine američko gospodarstvo puno više konkurentnije u odnosu na ekološkim zakonima i propisima zagušeno europsko. Europski proizvođači automobila, prije svega njemački, izgubit će milijarde koje su uložili u razvoj električnih vozila jer bez američkog tržišta nikad neće vratiti uloženo. Još kad se tome pridodaju Trumpove carine budućnost za europsku auto industriju nije ružičasta. S obzirom na to da EU jako kasni za SAD-om i Kinom u razvoju naprednih tehnologija (prije svega umjetne inteligencije) auto industrija je jedini segment koji se još drži. Pitanje je koliko dugo?
Ništa od toga hrvatsku desnicu ne zanima. Nije ni čudo jer je vode, ili bolje rečeno pokušavaju voditi, osobe poput Ivana Penave i Mire Bulja. Imali li u Hrvatskoj desne inteligencije? Ako i ima ona je, nažalost, vrlo tiha. Iako je krajnje vrijeme da postane vrlo glasna. Domoljubni koncert na Jarunu pokazao je potencijal desnice. Samo ga netko treba pokrenuti. A to se zasigurno neće dogoditi s Vladinim povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina.
Izraelski udari na Iran: Početak kraja ili uvod u regionalni rat?
Europa bez obrane: Zašto PZO sustavi ne mogu zaustaviti ruske projektile?
