Grlić Radman u Islamabadu je otvorio razgovore o dolasku pakistanske radne snage. Hrvatska javnost ne zna koliko se ljudi planira dovesti, pod kojim uvjetima ni kakve je sigurnosne i društvene posljedice Vlada procijenila.
Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman boravio je 9. srpnja 2026. u službenom posjetu Pakistanu. Bio je to prvi posjet hrvatskog ministra vanjskih poslova toj zemlji na takvoj razini.
Dok se u hrvatskom priopćenju tek općenito navode teme poput trgovine, poljoprivrede, IT-ja, obrazovanja, obrambene industrije, migracija i sigurnosti, pakistanska je strana bila konkretnija. U njihovu zajedničkom priopćenju ističe se mogućnost otvaranja „legalnih kanala“ za kvalificiranu radnu snagu iz Pakistana te pojednostavljenje postupka izdavanja hrvatskih viza.
Nikakav sporazum o organiziranom uvozu radne snage nije objavljen. Također, ne postoje javno definirane kvote, popis traženih zanimanja niti bilo kakva obveza Hrvatske na prihvat određenog broja pakistanskih državljana.
Ali nije točno ni tvrditi da se dogodio samo protokolarni susret.
Službeni razgovori o radnoj mobilnosti, legalnim migracijskim rutama i lakšim viznim procedurama jasno pokazuju u kojem se smjeru kreće politika. O tome se mora javno raspravljati već danas, a ne tek onda kada odluke stupe na snagu.
Bez službenih brojki o stvarnom broju radnika
Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, državljanima Pakistana izdano je 80 dozvola za boravak i rad 2021., 383 tijekom 2022. te 348 tijekom 2023. godine.
Međutim, za 2024. i 2025. godinu te prvu polovicu 2026., MUP u svojim javnim izvješćima više ne navodi Pakistan pojedinačno, već objavljuje samo deset vodećih zemalja po broju izdanih dozvola. Zbog toga je iz službeno dostupnih podataka nemoguće utvrditi točnu brojku.
Poznato je tek da je Hrvatska u 2024. izdala ukupno 206.529 radnih i boravišnih dozvola, u 2025. godini 170.723, a u prvih šest mjeseci 2026. još 94.113. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova naknadno je izvijestilo da pakistanski državljani čine 0,2 posto ukupnog broja stranaca s dozvolom, no bez pojašnjenja na koje se točno razdoblje i ukupan broj dozvola taj postotak odnosi.
Upravo tu leži ključni problem: dok Vlada otvara pregovore o novim legalnim kanalskim rutama za radnike iz Pakistana, javnost ostaje uskraćena za potpune i lako provjerljive podatke o tome koliko ih je već dobilo dozvole, koliko ih je zaista ušlo u zemlju i koliko ih u ovom trenutku stvarno radi u Hrvatskoj.
Nedostatak radne snage ili nedostatak dostojanstva?
Nepobitno je da Hrvatskoj u pojedinim sektorima nedostaje radnika. Stanovništvo stari, val iseljavanja u bogatije članice Europske unije ispraznio je tržište rada, pa građevina, turizam, ugostiteljstvo, promet i industrija sve teže pronalaze ljude.
No, iza parole da „radnika nema“ skriva se ključno pitanje: pod kojim ih uvjetima nema?
Radi li se o nedostatku stručnjaka koje je nemoguće pronaći čak i uz dobru plaću, siguran ugovor i razumno radno vrijeme? Ili jednostavno nedostaje ljudi spremnih raditi u smjenama, šest dana u tjednu i uz gomilu prekovremenih sati, za plaću koja ne pokriva ni osnovne troškove stanovanja i života?
Kada domaći radnik odbije ponudu jer od nje ne može dostojanstveno živjeti, odgovor države ne smije biti uvoz jeftinije radne snage iz još siromašnijih zemalja. Takav pristup kratkoročno odgovara dijelu poslodavaca, oslobađa ih pritiska za povećanjem plaća, ulaganjem u produktivnost i modernizacijom poslovanja. Od toga profitiraju i agencije za posredovanje te vlasnici nekretnina kroz najam.
No, dugoročnu cijenu takvog modela plaća cijelo društvo. Dok poslodavac vidi samo sljedeću sezonu, država mora planirati desetljećima unaprijed.
Hrvatska je vlastite ljude već izgubila
Prema Državnom zavodu za statistiku, iz Hrvatske je tijekom 2024. iselilo gotovo 39.000 ljudi. U toj se brojci nalaze hrvatski i strani državljani, ali dugoročni problem nije sporan.
Stotine tisuća hrvatskih građana rade u Njemačkoj, Austriji, Irskoj i drugim državama. Hrvatska ih je obrazovala, njihove su obitelji ulagale u njihov odgoj, a rezultate njihova rada dobila su druga gospodarstva. Istodobno Hrvatska uvozi desetke tisuća stranih radnika kako bi popunila prazna radna mjesta.
To je politika koja liječi posljedicu i izbjegava uzrok.
Strani radnik može popuniti smjenu u hotelu, skladištu ili na gradilištu. Ne može riješiti niske plaće, skupo stanovanje, nesigurne ugovore, slabu produktivnost, porezno opterećenje rada i gubitak povjerenja građana u vlastitu državu.
Najveći problem nastaje kada se hrvatskog čovjeka u vlastitoj zemlji počne promatrati kao preskupog, zahtjevnog i zamjenjivog.
Što je Velika Britanija naučila prekasno?
Hrvatska nema veliko iskustvo s pakistanskom dijasporom. Ujedinjeno Kraljevstvo ima.
Prema popisu iz 2021. ondje živi više od milijun i pol ljudi pakistanskog podrijetla. Među njima su liječnici, radnici, poduzetnici i ljudi koji žive uredno i poštuju zakon.
Ali migracijska politika ne može se temeljiti samo na uspješnim pojedinačnim primjerima. Država mora analizirati i obrasce problema koji su se razvili unutar dijela zajednice.
Jedan od najtežih obrazaca otkriven je u Rotherhamu, Rochdaleu, Telfordu, Oldhamu, Huddersfieldu i drugim britanskim gradovima. Ranjive maloljetnice godinama su vrbovane, drogirane, zlostavljane, silovane i predavane većem broju muškaraca.
Nacionalna revizija grupnog seksualnog iskorištavanja djece, koju je 2025. vodila barunica Louise Casey, utvrdila je ozbiljne nedostatke u prikupljanju podataka o etničkom podrijetlu počinitelja.
Ipak, tamo gdje su postojali kvalitetni lokalni podaci, utvrđena je prezastupljenost muškaraca azijskog, a u određenim sredinama osobito pakistanskog podrijetla, u tom specifičnom obliku organiziranoga seksualnog zlostavljanja djece.
Jedna od najtežih činjenica bila je da su policija, socijalne službe i lokalne vlasti u nekim slučajevima izbjegavale otvoreno govoriti o etničkom i kulturnom profilu počinitelja zbog straha od optužbi za rasizam. Time nisu zaštitile manjinu. Napustile su žrtve.
Ne postoji jedinstvena i metodološki usporediva europska stopa silovanja prema pakistanskom podrijetlu. Države različito vode podatke o državljanstvu, etničkom podrijetlu, osumnjičenima i osuđenima.
Ali nedostatak jedne zajedničke europske tablice ne briše ono što su službene britanske istrage utvrdile u više gradova. To nije dojam, nego dokumentirana činjenica.
Prisilni brakovi i zatvorene zajednice
Britanska Jedinica za prisilne brakove tijekom 2024. pružila je savjet ili potporu u 240 slučajeva mogućega prisilnog braka ili ženskog genitalnog sakaćenja.
Pakistan je bio zemlja povezana sa 107 slučajeva, odnosno s 45 posto ukupnog broja.
Velik dio osoba uključenih u te slučajeve bili su britanski državljani. To pokazuje da državljanstvo, zaposlenje i rođenje u Europi sami po sebi ne jamče prihvaćanje europskoga pravnog i društvenog poretka. Određeni obiteljski obrasci mogu se nastaviti i u drugoj ili trećoj generaciji. Integracija zato nije samo pitanje rada i plaćanja poreza.
Ona znači i prihvaćanje slobode izbora bračnog druga, ravnopravnosti žene, zaštite djece i prvenstva zakona države u kojoj osoba živi.
Pakistan je zemlja u kojoj više od 96 posto stanovništva pripada islamu. Kada se u europskom gradu trajno naseli velika pakistanska zajednica, ona s vremenom razvija vlastite džamije, škole Kur’ana, udruge, obiteljske mreže i društvene ustanove.
Postojanje džamije samo po sebi nije sigurnosni problem. Vjerska sloboda pripada svakom čovjeku. Ali država mora znati tko takve centre financira, odakle dolaze imami, što se u njima propovijeda i djeluju li kao most prema društvu ili kao jezgra zatvorene paralelne zajednice.
O tim se pitanjima ne smije početi govoriti tek kada problem postane prevelik.
Zašto Filipini nisu isto što i Pakistan?
Ako Hrvatskoj u pojedinim djelatnostima stvarno trebaju strani radnici, država ima pravo uspoređivati zemlje iz kojih ih dovodi.
Prema filipinskom popisu iz 2020., 78,8 posto stanovnika Filipina izjasnilo se rimokatolicima. Znatan dio ostalih pripada drugim kršćanskim zajednicama.
Engleski je jedan od službenih jezika i široko se koristi u obrazovanju i javnom životu. Filipini desetljećima imaju razvijen sustav rada svojih građana u inozemstvu, državne službe za nadzor ugovora i velik broj ljudi s iskustvom u zdravstvu, skrbi, pomorstvu, ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima.
Filipinske zajednice u Europi često se uključuju u postojeće katoličke župe, umjesto da od početka grade potpuno odvojenu vjersku infrastrukturu. To ne znači da je svaki Filipinac dobar radnik niti da među njima nema prijestupa. Znači da postoje objektivne razlike u jeziku, vjeri, institucionalnom iskustvu i očekivanom procesu integracije.
Migracijska politika nije humanitarni izbor između „dobrih“ i „loših“ naroda. To je procjena koristi, rizika i dugoročnih posljedica za državu. Kada su kandidati jednako stručni, Hrvatska ima pravo dati prednost radnicima iz sredina koje su joj kulturno i institucionalno bliže.
Hrvatska ne mora ponoviti tuđe pogreške
Iskustva Velike Britanije ne znače da će svaki problem biti preslikan u Hrvatsku.
Znače da hrvatska Vlada ne može jednog dana tvrditi da nije znala kakvi se problemi mogu razviti kada država bez jasne strategije stvara velike i kulturno udaljene zajednice.
Prije daljnjeg otvaranja prema Pakistanu Vlada mora objaviti koliko se ljudi planira dovesti, za koje poslove, koliko dugo trebaju ostati i kakve će provjere prolaziti.
Mora objasniti hoće li privremeni rad omogućiti spajanje obitelji i trajni boravak. Mora strogo nadzirati posrednike, provjeravati identitet i kvalifikacije kandidata te objaviti potpune podatke o radnim dozvolama.
No prije svega mora objasniti što je učinila za hrvatskog radnika.
Je li smanjila porezno opterećenje rada? Je li domaćim poslodavcima omogućila da lakše povećaju plaće? Je li riješila problem stanovanja? Je li ulagala u tehnologiju i produktivnost? Je li stvorila stvarne uvjete za povratak hrvatskih iseljenika?
Ako nije, onda uvoz radne snage nije rješenje. To je prikrivanje neuspjeha.
Hrvatski radnik mora biti prvi izbor hrvatske države
Radnik koji zakonito dođe u Hrvatsku, poštuje njezine zakone i uredno radi mora biti zaštićen od prijevara, neisplate plaća i nečovječnog smještaja. Ali zaštita pojedinca ne obvezuje Hrvatsku da otvara poseban migracijski put prema svakoj državi koja joj može ponuditi velik broj jeftinijih radnika.
Ne postoji pravo Pakistana da svoje radnike šalje u Hrvatsku. Postoji pravo hrvatskih građana da njihova država migracijsku politiku vodi u njihovu interesu.
Hrvatska zato treba odustati od posebnog otvaranja prema Pakistanu dok ne objavi potpune planove, provede sigurnosnu i integracijsku procjenu te dokaže da je prije toga učinila sve kako bi zadržala vlastite ljude.
Strana radna snaga može biti ograničena dopuna gospodarstvu. Ne smije postati zamjena za rast plaća, bolje uvjete rada, porezno rasterećenje domaćeg poslodavca i povratak hrvatskih građana.
Hrvatski radnik ne traži povlasticu kada želi plaću od koje može živjeti.
Ako se njega smatra preskupim, a radnika iz Pakistana rješenjem, tada Hrvatskoj ne nedostaju ljudi.
Nedostaje joj politika koja cijeni vlastitoga čovjeka.
Reference i izvori:
Hrvatska i Pakistan
- Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske – „Ministar Grlić Radman u službenom posjetu Islamskoj Republici Pakistan“, 9. srpnja 2026.
Službena hrvatska objava o posjetu i područjima suradnje o kojima se razgovaralo.
- Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana – Zajedničko priopćenje Hrvatske i Pakistana, 9. srpnja 2026.
Službeni dokument u kojem se navode migracije, mobilnost radne snage i mogućnost legalnih putova za kvalificirane pakistanske radnike prema Hrvatskoj. - Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana – Izjava Mohammada Ishaqa Dara nakon sastanka s hrvatskim ministrom.
Pakistanski ministar radnu mobilnost opisuje kao jedno od ključnih područja razgovora te navodi nastavak rada na legalnim putovima za pakistansku kvalificiranu radnu snagu. - Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH – „Nema ublažavanja uvjeta ni povećanja broja viza i radnih dozvola za pakistanske državljane“, 21. srpnja 2026.
MVEP navodi da Pakistan čini 0,2 posto ukupnog broja stranih državljana kojima su izdane dozvole za boravak i rad te tvrdi da se razmatra samo mogućnost zaprimanja zahtjeva za vize u Islamabadu umjesto u Iranu.
- Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana – Sporazum Pakistana i Italije o migraciji i mobilnosti radne snage, 7. svibnja 2025.
Koristan za usporedbu jer pokazuje kako izgleda stvarno potpisani memorandum o migraciji i mobilnosti radnika, za razliku od zasad objavljenih razgovora Hrvatske i Pakistana.
Dozvole za boravak i rad u Hrvatskoj
- Ministarstvo unutarnjih poslova RH – službena zbirka statističkih podataka o izdanim dozvolama za boravak i rad.
Sadržava mjesečne i godišnje PDF i Excel tablice za 2024., 2025. i 2026. godinu. - Ministarstvo unutarnjih poslova RH – pravila za boravak i rad državljana trećih zemalja.
Opisuje uvjete izdavanja dozvola, test tržišta rada, mišljenje HZZ-a i zakonske iznimke. - Ministarstvo unutarnjih poslova RH – informacije za državljane trećih zemalja.
Službena početna stranica MUP-a za pravila ulaska, boravka i rada stranih državljana.
Hrvatsko tržište rada i iseljavanje
- Državni zavod za statistiku – „Radna snaga u Republici Hrvatskoj, 2025.“
Službeni podaci o zaposlenosti, nezaposlenosti i strukturi hrvatskog tržišta rada. - Državni zavod za statistiku – „Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2024.“
Službeni podaci o doseljavanju i iseljavanju iz Hrvatske. - Europska komisija – Izvješće o Hrvatskoj.
Podaci i analiza tržišta rada, manjka radnika, zaposlenosti, produktivnosti i gospodarskih slabosti.
Grupno seksualno iskorištavanje djece u Ujedinjenom Kraljevstvu
- Vlada Ujedinjenog Kraljevstva – National Audit on Group-based Child Sexual Exploitation and Abuse, 2025.
Službena stranica Nacionalne revizije koju je vodila barunica Louise Casey. - Baroness Casey – cjelovito izvješće Nacionalne revizije.
Glavni primarni izvor za nalaze o lošem bilježenju etničkog podrijetla, lokalnim obrascima počinitelja, institucionalnim propustima i grupnom seksualnom iskorištavanju djece. - Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova – izjava ministrice o nalazima revizije, 16. lipnja 2025.
Službeno predstavljanje zaključaka revizije u britanskom parlamentu. - Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova – Group-based Child Sexual Exploitation: Characteristics of Offending.
Službeni analitički dokument o obilježjima grupnog seksualnog iskorištavanja djece i ograničenjima dostupnih podataka. - HM Inspectorate of Constabulary and Fire & Rescue Services – policijski odgovor na grupno seksualno iskorištavanje djece.
Službena inspekcijska analiza rada policije i drugih nadležnih institucija.
Prisilni brakovi
- Forced Marriage Unit – statistički podaci za 2024. godinu.
Službeni podatak prema kojem je Pakistan bio zemlja povezana sa 107 od ukupno 240 slučajeva u kojima je jedinica pružila savjet ili potporu. - Britanska Vlada – zakonske i praktične smjernice za postupanje u slučajevima prisilnog braka.
Objašnjava definiciju prisilnog braka, oblike prisile i obveze nadležnih institucija.
Pakistanska zajednica u Ujedinjenom Kraljevstvu
- Office for National Statistics – Etničke skupine u Engleskoj i Walesu, popis stanovništva 2021.
Službeni izvor za broj stanovnika koji su se izjasnili kao Pakistanci ili Britanci pakistanskog podrijetla.
Filipini
- Philippine Statistics Authority – vjerska pripadnost stanovništva prema popisu iz 2020.
Službeni izvor za podatak da se 78,8 posto stanovnika Filipina izjasnilo rimokatolicima. - Philippine Statistics Authority – službeno priopćenje o vjerskoj pripadnosti, PDF.
