U hrvatskim srednjostrujnim tiskovinama žalostno je malo kolumnista na koje vrijedi trošiti dragocjeno vrijeme. Među svima njima, u pet (5) dnevnih listova koje svakodnevno pratim, na svim je razinama takva raznolikost i neujednačenost da može biti tema za znanstveno iztraživanje. Uz to, kao jedinstven “zajednički nazivnik” iznad većine je “oblak” paradok(olo)salne tragičnosti jednoumlja pretežito total(itar)no lijevoga nagnuća.
Baš kako je – čak i u objavi Glasa Koncila (br. 26/2024.) – svojom doktorskom disertacijom potvrdio dugogodišnji novinar i kolumnist Tomislav Klauški, a riječ je nekim od najvažnijih zaključaka njegova znanstvenog rada o političkoj i ideološkoj orijentaciji političkih novinara u Hrvatskoj.
Ukratko, u Hrvatskoj je “u nebo vapijući” nedostatak domoljubno i ‘zdravoljudno’ orijentiranog dnevnog lista, a to je golem hendikep i za uravnoteženost medijske javnosti i za medijsku pismenost naroda.
Stručnu analizu prepuštam drugima pa ću samo podsjetiti kako je Večernji list nekoć slovio kao “narodni list” zdrave orijentacije – čak i onda kada je jedini od svih dnevnika na dup/l/erici imao “golu tetu” (što je kao štafetu preuzela “dnevna slikovnica” 24sata!). Međutim, od VL-narodnjaštva nije ostao gotovo ni prah ni pepeo, pa ga je u tom smislu pretekao i nekoć “crveni” Novi list, koji je danas obojan ozbiljnim “plavetnilom”.
Ipak, među nekolicinom vrijednih i ozbiljnih kolumnističkih imena – kojih je odprilike koliko i prstiju na jednoj ruci – kao medijski svjetionik se izdvaja i izdiže Ivica Šola svojom nedjeljnom kolumnom u Slobodnoj Dalmaciji.
A na sasvim suprotnom polu iztiče se nositelj podpuno drukčije svjetlosti – tjedna kolumna Gorana Gerovca (dalje GG) “Nikad robom” u redovitom subotnjem prilogu Večernjeg lista Obzor. Nažalost, gotovo da nema teksta toga kolumnista koji nije raznositelj luciferalnog mraka i pljuvačine po svemu vjerskom i nacionalnom. Tako je GG u kolumni 6.7.2024. obradio odnosno raz(gg)radio temu tzv. lažnih vijesti, tj. fenomen “fake news”.
Međutim učinio je to tako nekulturno ultra-agresivno da će svaki nepristran i uravnotežen čitatelj njegov tekst doživjeti kao “čisti” fake news, tj. kao medijsku fejgnjusobu političko-ideološkog fakenjatora iz vrjemena najcrnjeg YU-“crvenila”. Na fino borben način to je očito već iz naslova kol(bez)umne: Prije nego što se krene u obračun s fake newsom mora se postaviti ključno pitanje: što ćemo u tom slučaju napraviti s religijom?!
No prije ikakva razmišljanja o tome što je kod Gerovca sporno odnosno u čemu je bit njegove konstantne medijske i (kvazi)intelektualne antireligijske ‘spornografije’, spontano se nameće (ključno) pitanje: što je s mozgom GG-a da – baš u naglašeno aktualnom globalnom trendu općedruštvene “inkluzivnosti” – jednostrano i paušalno rigidnošću komunjarističkog ateista “giljotinira” religiju i ne (želi) zna(ti) da o njoj drukčije misle mnogi znanstvenici?
Naime, premda u navedenoj kolumni problematizira odnos hrvatskih navijača prema rezultatima ili (ne)uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije – uz najveće komplimentiranje slovenskom izborniku Keku za njegov ‘hiperrealizam’ u ozračju sportske euforije koju, u kolumnistovu viđenju, Hrvati pretvaraju u religiju – GG najprije iztiče kako su lažne vijesti, famozni fake news, temeljno obilježje ere u kojoj živimo.
Potom, u svojoj specifičnoj i veoma vještoj frazeologiji, u kojoj redovito kamuflira i razne podvalizme, navodi – što je svima jasno i dobro znano već od često ponavljanog upozorenja pape Benedikta XVI. na “diktaturu relativizma” – kako je u eri lažnih vijesti sve istovremeno i točno i laž, pa zbog toga “stvari nisu tako jednostavne”.
Premda bi dakle po tome kriteriju najozbiljnije trebalo sumnjati i u svaku tvrdnju našega tvrdokornog kolumnista, on nepokolebivom sigurnošću upozorava gdje je korijen svih poremećaja svima poželjne “jednostavnosti”: “Naša civilizacija ukorijenjena je na lažnoj vijesti, na lažnim objavama, lažnim dojavama, lažnim viđenjima.”
Dakle, kolumbovsko odkriće “hrvatskog Nietzschea” 21. stoljeća glasi da je cijela kršćanska civilizacija najobičniji fake news odnosno nečija strašna lažna podvala u kojoj čovječanstvo trune već dva milenija u duhovnoj obmani! “Zato prije nego što se zaletimo s najavama da ćemo se žestoko obračunati s fake newsom moramo si postaviti ključno pitanje: što ćemo u tom s slučaju napraviti s religijom?! Religijski koncept počiva na lažnoj vijesti, a za one tankoćutne dogmatike može i varijanta o neprovjerljivoj vijesti.
Netko je poručio da boga ima” (dakle, suprotno od onoga što je drug poručnik rekao partizanu Nikoletini Bursaću! – m.op.) “i to se ne smije i ne može provjeravati…”, itd. – bilo bi neprobavljivo da nije priglupo! Zato što je GG-dogmatik u “istu vreću” strpao i Boga i “hrvatski poraz u finalu sportskog natjecanja”! Jer – ne da se on – “Bog je, sve dok se ne dokaže i pokaže, samo teorija, nepotvrđena mogućnost i opcija u koju se, da bi opstala, mora isključivo i nekritički vjerovati.”
Nevjerojatno je kako himalajski bahato maloumlje smatra milijune genijalnih umova – od Aristotela do Tesle – običnim “Bursaćima” koji nešto moraju vjerovati jer je to rekao drug poručnik ili kapetan! Isto tako GG-u nije ni u primisli kako su njegove tvrdnje najprizemniji fake news i drzničke šuplje fraze pa nastavlja: “Raj je, jasno, u tom svjetlu također lažna vijest, i ništa nije bliže istini nego tvrdnja da su religija, a u tom kontekstu filozofija, poezija kultura općenito poslužile relativizaciji smrti napuštanjem koncepta o njezinoj konačnosti.”
Pred takvim (ar)gumen(t)im(a) marksoidnog antiopijuma za narod čovjek spontano ostane bez riječi, jer je – unatoč poštivanju svačijeg uvjerenja i svjetonazora – prirodno šokantan susret s takvim umišljenim ‘razbahatlukom’ i medijskim stilom “satanaelskog” bilježnika u maniri staljinističkog ‘prilježnika’.
Međutim, upravo po nesretnoj tzv. ironiji sudbine, što za nas kršćane znači da se ništa ne događa slučajno, veoma je zanimljivo da je u istom broju Večernjaka objavljen – štoviše i na naslovnici najavljen kao udarna tema – prilog Dijane Jurasić o porastu religioznosti mladih u Hrvatskoj pod naslovom “Mladi više vjeruju Crkvi nego odrasli”. Riječ je o komentaru analize sociologa Siniše Zrinščaka i njegova kolege Nikodema.
Novinarka navodi: “Vraćanje religijskim vrijednostima nije upitno dok ne isključuje druge. Bilo koja isključivost, dolazila ona od ateista ili vjernika, jednako je loša jer možemo mi sačuvati svoje vrijednosti, ali moramo se naučiti živjeti s onima koji su različiti od nas – ističe Zrinščak”, a to je kulturan odgovor na GG-ovu “kulturu brisanja” religioznosti.
A u kontekstu ove teme znakovite su i Jurasićkine riječi: “Za kraj dodajmo kako bi i dobar dio netolerantnih odraslih, bili oni vjernici ili ateisti, kada se eksponiraju u javnosti, mogao naučiti od mladih pjevača, da izražavanje vlastitih uvjerenja ne znači odricanje prava drugima na drukčija uvjerenja. Ili ismijavanje tuđih.”
I taj zaključak Večernjakove novinarke je čista i jaka pljuska GG-u i njegovoj prizemnokulturnoj prepotenciji. Bolno šaljiva ironija je i u tome što je GG izpljuskan u mediju u kojem je urednik kvalitetnog i najčitanijega priloga (Obzor). Ali neće njemu ni jedna dlaka s jezika pasti, jer mu je od njega tvrđi podplatni (zapravo preplatni) obraz.
A sve bi bilo drukčije da se bez ekskluzivističke bahatosti odvažio ter inkluzivno – budući da je jakih znanstvenih imena bezbroj – pokušao polemizirati s argumentima barem dvojice. To su npr. dr. Tonči Matulić, profesor moralne teologije u Zagrebu, te dr. Michael Fuller, doktor kemije i teologije iz Edinburgha.
Dr. Matulić u intervjuu tjedniku 7dnevno (od 28.6.2024.) – pod naslovom Bog je izvor i temelj znanosti – u povodu nove knjige Bog i evolucija, na koju ga je potaknuo suvrjemeni kulturni fenomen tzv. novog ateizma, objašnjava zašto katolički pristup ne gaji tek nadu u konačnu pomirbu znanosti i vjere, nego je predpostavlja. Na primjetbu novinara Tomislava Kukeca – “Biblija nas uči da u početku bijaše riječ. Mnogi posprdno kažu da je ta riječ bila ‘bang’, referirajući se na veliki prasak… – teolog kaže: “U Prologu Ivanova evanđelja jasno stoji da u početku bijaše Riječ koja bijaše u Boga i koja jest Bog, a po kojoj je sve stvoreno, vidljivo i nevidljivo.
U skladu s ranijim odgovorom, jasno je da posprdna zamjena Riječi s engleskim pojmom ‘bang’, pri čemu mislite na teoriju velikog praska ili engleski Big Bang, potvrđuje samo posprdno stanje svijesti i duha, a ne ujedno činjenično stanje stvari. Naime, treba podsjetiti na činjenicu da je izvorni idejni začetnik spomenute teorije upravo belgijski katolički svećenik i ujedno matematičar i fizičar Georges Leimaitre (1894.-1966.), što se ne smije prešućivati ni relativizirati.”
Dodao je također da je prirodoznanstvena interpretacija velikog praska kao odgovora na pitanja kako i kada se to dogodilo zakonita u granicama metode prirodnih znanosti. No “kad se prekoračuju zakonite granice, onda nastaju problemi i sukobi s kojima se netko može sprdati, ali to ništa ne kaže o samoj stvari, nego sve kaže o osobi koja im tako pristupa.” Sapienti sat!
A spomenuti engleski znanstvenik, u intervjuu Glasu Koncila (od 2.6.2024.) pod naslovom “Bog je nemjerljivo veći nego što možemo zamisliti i opisati”, govori o odnosu religije i znanosti ter objašnjava zašto bi “nove ateiste”, da se nisu pojavili, trebalo izmisliti. Tumačeći pojmove znanosti, religije, vjere i razuma, naglašava kako su sve to vrlo “skliske” riječi, koje različitim ljudima imaju različita značenja ter dodaje kako se često “susreće ideja da religija pripada području vjere, a znanost i filozofija području razuma.
Međutim, time se podupire ideja da su one prilično ovisne jedna o drugoj; funkcioniraju na različite načine, no međusobno se ne isključuju. U znanosti ima vjerovanja, kao što u vjeri ima razuma. Evo primjera za potonje: sva je znanost utemeljena na ideji da je svemir zakonit, uređen prema zakonima, te da možemo otkriti te zakone. A to samo po sebi nije znanstvena spoznaja, to nije nešto što se može utvrditi promatranjem, to je pretpostavka, takoreći stajalište vjere.
A na drugoj razini, ako se tko bavi znanošću, mora vjerovati u točno predstavljanje rezultata istraživanja drugima. Ne moram napraviti svaki eksperiment da bih dokazao da su drugi znanstvenici u pravu; vjerujem da su točno izvijestili o rezultatima, tako da onda mogu dalje graditi na njima. Postoje principi u vezi s kojima se može reći da je vjera dio svakodnevne znanstvene prakse. Što se tiče razuma u religiji, često se navodi komentar Richarda Dawkinsa da je vjera vjerovanje u nešto bez dokaza. To je totalna karikatura vjere.”
Premda i ovdje vrijedi “sapienti sat” (a blenti ni budilica!), ipak svima preporučujem čitanje cijelog intervjua, jer je dostupan na portalu Glasa Koncila. Ipak, ako GG-u, tj. Gospodinu Gerovcu, kao fundamentalističkom vjerniku ateizma, ništa ne znače riječi kršćanskih intelektualaca, podsjećam ga na povijestnu izjavu (o “intelektualnoj prostituciji” novinara) legendarnog novinara i urednika Johna Swintona na banketu Američkog novinskog udruženja, u New Yorku koji je (1914.) priređen u njegovu čast kad je odlazio u mirovinu.
Na kraju, bez imalo sprdnje, iztičem kako nakon svega ostaje visjeti kao Damoklov mač pitanje: po kojem kriteriju takva kontroverzna kolumna ima stalno mjesto u mediju (bez obzira na njegovo stvarno ‘sumnjivo’ vlastništvo) čiji je odgovorni predstavnik u Hrvatskoj – katolički SVEĆENIK fra Ivan Tolj?
A u istom dnevniku nedjeljnu kolumnu ima bivši franjevac Dalibor Milas, katolik koji “ex cathedra” redovito dijeli lekcije “našoj” Crkvi, tj. katolicima u Hrvatskoj! Premda je praksa da se ne polemizira s”kolegama” unutar istoga medija, neshvatljivo je da i vlč. Tolj i exfra Milas imaju tako visok stupanj tolerancije prema stavovima svojega suradnika koji, ne samo što vrijeđa milijarde kršćana i religioznih ljudi, nego zapravo i njih dvojicu osobno dovodi u pitanje, predstavljajući ih doslovce kao pozerske “fake newsmen”!
