Kad se 20. siječnja 2015. Donald Trump vratio u Bijelu kuću imao je viziju novog svjetskog poretka u kojem bi svijetom vladale tri velesile – Sjedinjene Američke Države, Indija i Rusija. SAD-e kao najbogatija država na svijetu, Indija kao najmnogoljudnija i Rusija kao najveća. U tom novom svjetskom poretku Kina i Europa imale bi sekundarnu ulogu.
Od svega na kraju nije bilo ništa jer je Vladimir Vladimirović Putin postavio uvjet prepuštanja cijele Ukrajine, a Narendra Modia su zaustavili partijski drugovi koje je obuzeo strah od američkog imperijalizma.
Otkud ideja da upravo te tri države vladaju svijetom? U ideologiji nazvanoj Civilizationism (civilacionizam). Ideologija koja će obilježiti 21. stoljeće ako će Trumpa naslijediti sadašnji potpredsjednik JD Vance. Doduše, mora se odmah reći da Trump sam nije odveć veliki sljedbenik te ideologije. Niti ijedne druge. Donald Trump je prije svega osebujan političar koji se isključivo pouzdaje u svoj poduzetnički instinkt.
Ideologija Civilizationism temelji se na ideji da svijet funkcionira na trajnim nasljeđima formirane kroz zajedničku vjeru, povijest i kulturu. Stoga države (zapravo narodi), htjele ili ne, moraju opstajati u zajednicama koje su se stvorile tijekom tisuća godina zajedničke povijesti. S druge strane narodi ne mogu prelaziti iz jedne zajednice u drugu jer nisu kompatibilne.
Pritom tip društvenog uređenja kao što je liberalna demokracija i tržišna privreda, ili komunizam i dogovorna privreda, imaju manji ili nikakav značaj. Shodno tome države koje dijele isti politički ustroj nisu same po sebi kompatibilne. Što se tiče Europe najbolji je primjer Turska koja nikad nije uspjela postati članica Europske unije iako je (barem naizgled) liberalna demokracija s tržišnim gospodarstvom. Međutim, njeno vjersko i kulturno nasljeđe čini je nekompatibilnom s europskim.
Odbacujući univerzalne ambicije i upletanje u inozemne poslove, nova američka desnica nastojat će urediti svijet prema omeđenim civilizacijskim prostorima. A to konkretno znači da bi SAD kao vođa Zapada, dominirao svojim neposrednim okruženjem, uključujući i Europu, dok bi ostatak svijeta prepustio drugim silama. Za promotore ideologije „Civilizationisma” najjača zajednica je američko-europska. S naglaskom na bijela, patrijarhalna, kršćanska i ukorijenjena u zemljopisnom prostoru. Države koje svoju povijest i kulturu temelje još od doba stare Grčke i Rima.
Kao što smo spomenuli utjecaj te ideologije nazire se kroz djelovanje predsjednika Trumpa, iako u znatno manjoj mjeri nekog što bi to bilo u politici potpredsjednika Vanca ako postane predsjednik. Vancova vanjska politika temeljila bi se na dominantnoj ulozi Sjedinjenih Država nad Europom i sjevernom Amerikom. Naravno, SAD-e bi zadržao i dominantnu ulogu i nad Latinskom Amerikom, čija je kulturno nasljeđe primarno španjolsko i portugalsko katolička (sam Vance je odabrao biti katolik). Odbacujući univerzalne ambicije i upletanje u inozemne poslove, nova bi desnica nastojala urediti svijet prema omeđenim civilizacijskim prostorima.
Europska javnost s tom američkom ideologijom prvi se put suočila tijekom govore potpredsjednika Vanca na Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu 14. veljače 2025. Europska javnost, potpuno nespremna na tako nešto, burno je reagirala uglavnom ističući kako je to Vancev osobni stav. Što naravno nije istina. Ono što je ljevičarske europske političare najviše pogodio ovaj je dio: „prijetnja koja mene najviše zabrinjava kada je riječ o Europi nije Rusija, nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski čimbenik. Ono što mene brine jest prijetnja iznutra. Povlačenje Europe od nekih njezinih najtemeljnijih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Državama.”
Poruka je više nego jasna – ako europski vlastodršci izbrišu europske kršćanske korijene nestat će i Europa. To nam nije trebao reći američki potpredsjednik. To je jasno samo po sebi. Pa zašto onda europski vlastodršci ništa ne poduzimaju? Najčešći je odgovor jer europskoj industriji treba radna snaga. Što je teška glupost. Zašto onda radnu snagu ne dovode iz recimo Bugarske, Rumunjske ili Ukrajine? Zašto dolaze legalni i još više ilegalnih imigranata iz Azije i Afrike? Pravi je odgovor da je europska ljevica, po ugledu na američke Demokrate, zaključila da je svaki taj imigrant u budućnosti njihov glasač. Nije važno hoće li pritom uništiti društvo. Važno je osigurati vlast.
Iako se o ideologiji „Civilizationisma” u Europi zna vrlo malo pokazalo se da sve više Europljana dijeli njene poglede i doktrine. A da to niti nisu svjesni. Sve veći broj Europljana odbija dosadašnji ljevičarsko-woke-DEI smjer vlastodržaca, koji se naročito očituje u Brusselesu, ali i u Berlinu, Parizu, Londonu, Madridu… Naravno, ovima se to ne sviđa pa sve što nije u skladu s njihovim svjetonazorima odmah označavaju kao desničarskim populizmom, ili čak ekstremno desnim. Nešto je ekstremno desno (ili lijevo) samo u odnosu na većinu. Ako to „ekstremno” postane većinsko onda sve ostalo postaje ekstremno. U ovom slučaju lijevo i prevladano.
A birači sve više pokazuju da im je dosta woke ljevičara i zelenih radikala. Započelo je Italijom gdje su Talijani izabrali Meloni koja ih je izdala i prepustila se lijevoj većini jer joj je tako bilo lakše. Nastavilo se s Ujedinjenim Kraljevstvom na djelomičnim regionalnim izborima na kojima je premoćno pobijedila Reform UK, a na vlast u Škotskoj i Velsu došle stranke koje zagovaraju odcjepljenje od Engleske.
A onda se dogode izbori u njemačkoj saveznoj državi Saska-Anhalt i veličanstvena pobjeda Alternative za Njemačku. Pritom treba posebno naglasiti da je pobjeda AfD-a ostvarena pri rekordnoj izlaznosti od 77,8 %. Za usporedbu izlaznost na izborima 2021. godine bila je 60 %. S osvojenih 43,8 % glasova (na izborima 2021. dobili su 20,8%) AfD je ostao kratak za većinu u lokalnim parlamentu za samo tri zastupnika. Donedavno vladajući demokršćani (CDU) osvojili su samo 17,2 %, što je ogroman pad u odnosu na 37 % osvojenih 2021. godine.
Međutim, mukama CDU-a tu nije kraj. Dvadesetog rujna održat će se izbori u saveznoj državi Mecklenburg-Zapadna Pomeraniji, ali i u saveznoj državi Berlin.
Francusku iduće godine očekuju predsjednički izbori. Trenutačne ankete pokazuju da će se 7. svibnja, u drugom krugu, sučeliti Marine Le Pen i komunisti Jean-Luc Mélenchon. Iste te ankete puno veće izglede za pobjedu daju Le Pen.
