S obzirom na to da ćete ovaj tekst čitati na računali i pametnom telefonu napravljenom u Aziji koji se pokreće softverom razvijenim u Sjedinjenim Državama već u startu bi vam trebalo biti jasno kako se Europa našla u poziciji da više nije svjetska sila. Dapače, ubrzano retardira u skoro svim područjima, od ekonomije, obrane, nataliteta, pa posljedično politike. Stoga ne čudi da europskim političarima američki predsjednik Donald Trump svakodnevno pokazuje koliko su nebitni.
Njemački kancelar Friedrich Merz u obraćanju Bundestagu 29. siječnja, između ostalog, izjavio je da su Sjedinjene Američke Države i Europa partneri i saveznici, a ne podređeni. Govor je bio prepun fraza i parola u stilu možemo, trebamo, hoćemo… Kakvih smo se naslušali od europskih vlastodržaca zadnjih četiri godine. Merz je spomenuo i tri prioriteta. Prvi je izvući se iz tehnološke ovisnosti. Ili kako je rekao Merz „potrebne su mjere za smanjenje ovisnosti, mjere za više suvereniteta, osobito tehnološkog suvereniteta.”
Drugi je smanjiti ovisnost o američkoj pomoći u sigurnosti kontinenta. Nakon propuštene četiri godine ruske agresije u Ukrajini, kad se puno pričalo a ništa napravilo, možda sad Merz i drugovi nešto i učine.
Treće prioritet je, po Metzu, da Europa u svijetu uvijek mora nastupati jedinstveno. Reče u trenutku kad se britanski premijer Keir Starmer u Pekingu podanički klanja tamošnjem komunističkom caru Xi Jinpingu. Rekli bi neki da Ujedinjeno Kraljevstvo nije dio Europske unije pa se Starmerovo vazalsko dodvoravanje Xi Jinpingu ne računa.
Kad je u Davosu Nadia Calviño (šefica Europske banke za razvoj) na panelu 21. siječnja izvalila kako je Europa svjetska velesila nazočne je samo pristojnost nagnala da se ne nasmiju. U prisustvu Glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, poljskog predsjednika Karola Nawrockia i finskog predsjednika Alexandera Stubba, gospođa Calviño izjavila je kako se Europa može sama obraniti. Te da je Europska unija supersila, iako je istovremeno projekt mira. Reklo bi se bratsko, jedinstvo i uživancija. Svašta je još nešto španjolska drugarica komunistkinja Calviño „ispalila” pokazujući kako europski vlastodršci teško shvaćaju novu svjetski poredak.
Nije im lako. Odgojeni su za sasvim drukčiji svijet u kojem porezni obveznici SAD-a plaćaju za europsku sigurnost, a europska roba praktički bez carina ide preko Atlantika. Pritom se europski moćnici razbacuju novcem na sve moguće i nemoguće projekte. Nije im ni lako jer su im prethodnici tridesetak godina razoružavali Europu te se proizvodna baza skoro pa ugasila. Ako nisu trošili na naoružavanje na što su otišli silni bilijuni eura?
Godine 2008. europsko i američko gospodarstvo bilo je otprilike iste veličine i snage. Sa 16,2 bilijuna dolara EU je bilo čak nešto jače od Američkog s 14,7 bilijuna dolara. Posljedično, za jedna euro moralo se dati oko 1,5 dolar. A onda se sve promijenilo. Za početak, Grčka dužnička kriza 2009. godine zbog koje su svi porezni obveznici Europske unije morali plaćati grčke dugove. BBC je 2018. godine objavio da su europski porezni obveznici Grčkoj dali oko 289 milijardi eura bespovratne pomoći.
A onda su uslijedili drugih teških promašaji. Prije svega uvođenje zelene politike koja je otjerala industriju izvan EU. Zeleni radikali zavladali su Bruxellesom i većinom europskih Prijestolnica, te donijeli „planine” zakona i propisa u cilju deindustrijalizacije Europe. I u tome su vrlo uspješni.
Posljedično danas Američko gospodarstvo vrijedi malo manje od 28 bilijuna dolara. Zakržljalo europsko 17 bilijuna dolara. S obzirom na to da je američko gospodarstvo prošle godine naraslo 4,3 %, a europsko 1,4 %, razlika se dodatno povećala.
Mnogobrojne svjetske tvrtke obećale su predsjedniku Donaldu Trumpu industrijska ulaganja vrijedna 9,6 bilijuna dolara, što će dodatno ubrzati rast. Istovremeno europski kapital uglavnom bježi iz Europe, pa posljedično nema ni stranih ulaganja.
Jedno od vrlo rijetkih bila je investicija Tesle od pet milijardi eura u pogon za proizvodnju električnih automobila Giga Berlin. Elon Musk je najavio i investiciju od milijardu eura u pogon za proizvodnju električnih baterija. Ali od toga najvjerojatnije neće biti ništa. Dapače, europski tisak nagađa hoće li Musk zatvoriti Giga Berlin s obzirom na to da je prodaja Tesli u Europi pala s 326 tisuća u 2024., na samo 235 322 u 2025. godini. Teško da će se trend smanjenja prodaje preokrenuti ove godine.
Kako je američko gospodarstvo od 2008. godine uspjelo narasti čak 87 % a europsko tek 13 %? Prije svega potpuni promašaj u politikama industrijskog razvoja. Od kraja Drugog svjetskog rata do danas europska industrija jedva da se promijenila. I dalje su glavni proizvodi oni koji dolaze iz teške i kemijske industrije. Europa nema proizvođače ni mikročipova ni softvera. Europske (prije svega Njemačke) tvrtke rade dobre automobile, ali nema niti jedna privatna tvrtka koja bi izrađivala satelite i lansirala ih u svemir. I na tome zarađivala.
Sjedinjene Države imaju više od dvadesetak tvrtki koje se bave razvojem raketne tehnologije i satelita. Najveće od njih su Blue Origin Enterprises, Boeing, Firefly Aerospace, Honeywell, Lockheed Martin, Northrop Grumman, Redwire, Rocket Lab, Space Exploration Technologies (SpaceX), United Launch Alliance (zajednička tvrtka Boeinga i Lockheed Martina) i Virgin Galactic.
U teoriji Europa ne zaostaje puno. Najveće privatne europske tvrtke za razvoj raketnih tehnologija i satelita su Avio, Isar Aerospace, Bayern-Chemie / MORABA, T-Minus Engineering, SpaceForest, PLD Space, MaiaSpace, Skyrora, Latitude i HyImpulse. Ako Europa ima podjednak broj privatnih svemirskih tvrtki kao i SAD-e u čemu je problem? U tome što europske tvrtke kasne minimalno pola stoljeća u razvoju za američkim. Boeing i SpaceX se natječu koji će uzeti više poslova NASA-i. SpaceX najavljuje prvo gradnju postaje s ljudskom posadom na Mjesecu pa potom na Marsu. Europske privatne svemirske kompanije trenutačno ne mogu poslati u orbitu ni najjednostavnije komercijalne satelite.
Na području razvoja umjetne inteligencije (UI) europsko zaostajanje za SAD-om je ogromno i po svemu sudeći nenadoknadivo. Tržištem UI mikroprocesora dominira američka tvrtka Nvidia Corporation. Uz nju tu je i Advanced Micro Devices (AMD). Isključivo za svoje potrebe Google je razvio Tensor Processing Unit. Taj je procesor razvijen za uporabu u UI središtima. Za slobodnu prodaju Google je razvio Edge TPU. Još jedan važan proizvođač AI mikroprocesora je američka tvrtka Intel. Njihovi UI mikroprocesori kvalitetom zaostaju za Nvidinim i AMD-ovim, ali su zato cjenovno puno pristupačniji. Amazon za svoje potrebe razvija UI tehnologiju, unutar koje su razvili seriju UI mikroprocesora Trainium i Inferentia. Kao i Microsoft koji je razvio obitelj UI mikroprocesora Azure. Tvrtka Meta Platforms (Facebook, WhatsApp, Instagram, Messenger) objavila je u ožujku 2025. godine da su započeli s testiranjem novog MTIA mikroprocesora, nakon što su odustali od razvoja Training and Inference Accelerator (MTIA) ASIC mikroprocesora. Kako bi povećali izglede za uspjeh udružili su se s tajvanskom tvrtkom Taiwan Semiconductor Manufacturing Company (TSMC). TSMC je jedan od najvećih proizvođača računalne tehnologije na svijetu. Međutim, svoje proizvode ne prodaje izravno na tržištu već radi isključivo za potrebe drugih tvrtki.
Koliko europskih tvrtki razvija UI mikroprocesore? Niti jedna! Europski političari postali su početkom 2022. godine bolno svjesni koliko Europa ovisi o američkoj tehnologiji. Naročito na području razvoja umjetne tehnologije. Pa su odlučili osnovati European Semiconductor Manufacturing Company (ESMC). No kako u Europi nitko nema pojma kako se razvija i proizvodi AI tehnologija zapravo se radi o pogonu tajvanske tvrtke TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Company) kojoj su pridodani europski partneri Bosch, Infineon i NXP. Pogon se gradi u njemačkom Dresdenu i trebao bi početi s proizvodnjom 2027. godine. S obzirom na to da će se proizvodnja temeljiti na TSMC tehnologijama proizvodi će biti osrednje kvalitete, daleko od najboljih proizvoda Nvidie i AMD-a. Uostalom, iako će pogon formalno biti u Europi vlasnici svih tehnologija bit će Tajvanci.
Europa pokušava nadoknaditi zaostatak ubrzanim razvojem kvantnih računala kroz program European High Performance Computing Joint Undertaking (EuroHPC JU). S obzirom na to da Europa nema proizvođača UI mikroprocesora u EuroHPC JU računalima morat će biti američki mikroprocesori.
Zašto se Europa našla u takvoj poziciji? Zato što velike kompanije, uglavnom njemačke, od kojih su mnoge nastale u pretprošlom stoljeću, nisu željele konkurenciju. Pa su pravnim okvirom osigurale da se u Europi ne mogu pojaviti novi „startupovi”. Posljedično, ugušili su mogućnost razvoja tehnološko naprednih tvrtki. Da je Mate Rimac bio pametan, pa umjesto što je ostao u Hrvatskoj, otišao u Sjedinjene Države, Rimac Automobili danas bi bili jednako veliki kao i Tesla. Ovako tabori u zagrebačkom predgrađu dok Volkswagen pomno prati da se slučajno ne bi oteo nadzoru.
Posljedično, američke tvrtke Microsoft, Apple, Nvidia, Google, Amazon, Meta i Tesla svaka pojedinačno vrijede više od dva bilijuna dolara. U Europi niti jedna nova tvrtka nastala u zadnjih pedeset godina nije premašila vrijednost od bilijun dolara. Zbog toga ne čudi da 93 % investitora radije odabire SAD-e u odnosu na EU.
Europska komisija se nada da će sve te probleme riješiti novim pravnim okvirom nazvanim „28th regime”. Cilj mu je ukloniti fragmentirane nacionalne propise koji stvaraju prepreke za tvrtke, posebno u prekograničnim transakcijama i skaliranju (proces povećanja kapaciteta poslovanja ili tehničkog sustava kako bi se obradio veći obujam posla uz brži rast prihoda nego troškova). U siječnju 2026. zastupnici u Europskom parlamentu glasali su 492 za i 144 protiv u korist jedinstvenom okvir europskih društava radi pojednostavljenja registracije, ulaganja i poslovanja. To je omogućilo da se Europski parlament uključi u pripremne radove na „28th regime”. No nema straha. Velike kompanije, predvođene njemačkim naći će načina da ga zaustave.
U međuvremenu Europa (zapravo Njemačka) je u potrazi za novim tržištima na koje će plasirati svoje zastarjele proizvode. Na njihovu žalost Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Mercosura „potopio” je Europski parlament. No nadaju se trgovinskom sporazumom s Indijom. Sretno im bilo s time.
