Svaka drama ima svoj uvod, zaplet i kraj, a upravo je tako i s prosvjedima protiv javne molitve krunice.
I dok se katolički puk diljem Hrvatske priprema za korizmeno vrijeme, u Rijeci se odvija nezapamćen scenarij, grand finale prosvjeda protiv molitve krunice, kojeg mnogi vjernici doživljavaju „sumrakom pastorala“.
Aktivistička skupina koja je organizirala prosvjede protiv molitelja krunice, a sebe naziva „Dodirni mi koljena“,, najavila je prestanak prosvjeda i svoju „zadnju simboličku akciju“.
No, ovaj put ne prosvjeduju ispred crkve – oni, uz javni blagoslov nadbiskupa Mate Uzinića, u subotu ulaze izravno u Katedralu sv. Vida.
Pobjeda ideologije nad molitvom?
U svom priopćenju, aktivisti su slavodobitno proglasili „političku i društvenu pobjedu“ nad moliteljima, tvrdeći da su njihovi pritisci urodili plodom jer su molitvene nakane nakon tri godine promijenjene.
Za razliku od njih, molitelji nisu bili u natjecanju. Molitve su uslišene i vrijeme je za nove nakane.
Pobjeda do koje je njima stalo jest ona Bezgrješnog Srca Marijina.
Od početnog zanosa i velikog broja prosvjednika koje su lijevoliberalni mediji slavili kao branitelje sekularnosti i štit od ideološkog srednjovjekovlja ostalo ih je svega nekolicina najupornijih koji su prvih subota pokušavali omesti molitelje u njihovoj molitvi krunice.
Tragikomični prizori demoniziranih djevojaka koje ispuštaju neartikulirane zvukove ili čitaju izvještaje o nasilju nad ženama ponavljali su se ispred Riječke katedrale svake prve subote.
Snažne policijske snage redovito su osiguravale prostor i „štitile” muškarce u molitvi od zapjenjenih tinejdžerica i feminiziranih mladića s transparentima u kojima se ismijavalo vjeru ili okrivljavalo molitelje za nasilje i društvene pojave s kojima nemaju nikakve veze.
Otpor se ispuhao i promjena nakana im je došla kao spas u zadnji čas i prilika za častan uzmak. Bio je to očekivani razvoj događaja.
Međutim, ono što zabrinjava vjernički puk jest činjenica da se ovi radikalni krugovi izravno pozivaju na nadbiskupa Uzinića kao na svog saveznika. Dok je nadbiskup javno kritizirao molitelje na trgovima, pozivao ih je da umjesto na trgovima mole s njim u crkvi. Istovremeno je sa subverzivnim Queer i feminističkim teologinjama sklapao savezništva, organizirao susrete, pisao radove za LGBTIQ+ zbornike.
Aktivisti se sada odazivaju na Uzinićev poziv moliteljima točnije koriste ga kako bi „podržali njegov trud u zaštiti javnog prostora od instrumentalizacije vjere“
Najavljeni ulazak aktivista na svetu misu u subotu, 7. veljače, mnogi vide kao konačnu potvrdu da je riječka crkva postala „talac“ ideološkog eksperimenta. Umjesto da bude utočište za one koji se u Božjoj blizini pred Svetohraništem i na Svetoj misi nadahnjuju za evangelizaciju i vršenje volje Božje, riječka katedrala se pretvara u prostor u kojem se slavi „pobjeda“ nad onima koji kleče.
Feministički i LGBTIQ+ aktivisti u sakralni će prostor zasigurno unijeti i svoje blasfemične transparente i zastave i tako duhovno kontaminirati posvećeni prostor.
Pobjeda koju će proslaviti tim činom neće biti pobjeda nad moliteljima jer oni će i dalje čista srca ostati postojani u svojim molitvama. Duhovni boj ide dalje. “Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”(Ef 6,12)
Slavit će pobjedu Subverzivne teologije koju je riječki nadbiskup uveo u pastoral Riječke nadbiskupije.
Kao rezultat tog pastorala nije se dogodilo ni jedno obraćenje, nije napravljena ni jedna ispovijed, podijeljena ni jedna pričest.
Ali, u subotu će prosvjednici skupa s nadbiskupom Uzinićem simbolički označiti prvi proboj Duginih boja u jednu hrvatsku prvostolnicu.
Ono što već neko vrijeme gledamo u Njemačkoj i drugim europskim zemljama dogodit će se i u Hrvatskoj.
Podrobnu analizu o tome kako su se odvijali događaji koji su do toga doveli i tko su ključne nadbiskupove suradnice i suradnici objavili smo u tekstu
U OKOVIMA SUBVERZIJE: Dok teologinje ismijavaju Gospu, Uzinić odvraća molitelje, a svećenici šute.
U tom je tekstu objavljen i poziv svećenicima Riječke nadbiskupije koji u ovom trenutku jedini imaju poslanje i mandat da svog nadbiskupa bratski upozore i tako spriječe sumrak pastorala, sablazan i duhovni teret koji će opteretiti cijelu nadbiskupiju
Poziv u nastavku prenosimo u cijelosti;
Duhovna i moralna zaslijepljenost koja opsjedne poglavare Crkve i države svoje posljedice ostavlja na cijeli narod. Jer kako kaže Sveto pismo: „Ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu” (Mt 15,14)
Sveto Pismo nam navodi i niz primjera o tome što se događalo s izraelskim narodom kad su njegovi poglavari zastranili.
Sedamdeset tisuća umrlih od kuge bio je epilog Davidova nepovjerenja u Boga kad je popisivao narod. Glad, ratovi, progonstva, sve su to pošasti koje su pogađale narod kad su se njegovi vladari i vjerski poglavari prepuštali herezama.
Danas na uzvišicama subverzivne teologije mnogi biskupi izlažu svoja stada velikom riziku.
U svijetu, duboko ideološki podijeljenom, bujaju ratovi i krize. Svijet se nalazi na prekretnici i prije nego i možemo zamisliti sudbine ljudi ovisit će isključivo o Božjoj milosti, a nju nećemo zadobiti odbacivanjem Kristova nauka i pristajanjem uz grijeh. I zato odgovornost nije samo na nadbiskupu Uziniću.
Zašto šuti generalni vikar dr. sc. Mario Tomljanović. Gdje je kancelar mr. sc. Goran Žan Lebović Casalonga? O čemu razmišlja rektor katedrale mr.sc. Ivan Stošić? Što je s dr. sc. Draženom Volkom, dr.sc. Tomislavom Zečevićem, dr.sc. Nikolom Vranješom, mr.sc. Vjekom Đapićem…
Jer ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti za boj?” (1. Korinćanima 14, 8)
Zašto su se svi ovi čestiti svećenici godinama školovali, usavršavali i pripremali? Zar zato da Queer teologinje određuju smjer Riječke nadbiskupije?
Što je sa svim dobrim i pravovjernim župnicima s kojima se vjernici svakodnevno susreću na misama, ispovijedima, hodočašćima?
Zašto nitko ne kaže Nadbiskupu da koncert posvećen proslavi 100. obljetnice Riječke Nadbiskupije ne može u istoj mjeri biti i proslava 50. rođendana jednog glazbenika bez obzira na njegovu kvalitetu i doprinos u organizaciji?
Zašto nitko od podređenih klerika nije Nadbiskupu rekao da zbog činjenice što je taj glazbenik protestant ne smije iz programa izbaciti Blaženu Djevicu Mariju kojoj na koncertu nije posvećena ni jedna jedina pjesma, a Trsatsko svetište je najstarije Gospino svetište u Hrvatskoj?
Vrijeme za pasivno promatranje događaja je iza nas. Od svakoga se traži puni angažman na Božjoj njivi. Gospodin će svakoga od nas pitati što si napravio s talentima koje sam ti dao? Što si napravio sa svojom službom? Župom?
Koga se bojite dragi naši Marijini sinovi?
U vrijeme pandemije najbolje smo svi mogli osjetiti koliko jedni druge trebamo i koliko jedni drugima značimo. Nikad ranije nije bilo toliko čežnje za blizinom svećenika u našem vjerničkom puku. A, kako je vama bilo služiti mise bez naroda?
Nemojmo dozvoliti da nas iznova zadesi takva nevolja ili nešto još gore.
Ignoriranje anketa nije dovoljno.
Razgovarajte s nadbiskupom. Recite mu ono što govorite i nama.
Ostanite mu poslušni, ali recite mu što mislite.
Bilo bi predivno da osjeti Istinu koju mu pokušavate prenijeti, ali čak i ako se to ne dogodi, morate mu reći zbog vas samih i zbog vaših vjernika.
Čega se bojite? Je l’ vas strah da ćete dobiti premještaj na drugu, manje važnu službu? U manju župu? Možda Vas Gospodin baš tamo želi, možda ćete baš u tom nekom svom Arsu doživjeti ispunjenje svog poslanja.
A, što ako se svih vas 90 % odluči progovoriti? Gdje će s vama?
Čega se bojite? Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti nego snage, ljubavi i razbora. (2.Tim 1,7)
Pomozite svom nadbiskupu iskrenim bratskim dijalogom, jer pastir treba čuti i glas svoga stada. Učinite to zbog njega, zbog sebe i zbog povjerenog vam naroda!
Podržavaš neovisno novinarstvo? Doniraj za Dijalog.hr!
