Politika odbijanja volje birača dolazi na naplatu
Politika upornog odbijanja želje birača konačno dolazi na naplatu. Posljednje tri godine, iz izbora u izbore, njemački birači biraju crno-plavu opciju. Umjesto toga dobivaju crno-crvenu, tzv. veliku koaliciju. Problem velikih koalicija jest to što su najveća prevara birača. Posljedično, s vremenom se, kao što vidimo na primjeru Njemačke, glasači priklone drugim opcijama. Više desno ili više lijevo.
Iako je Bundeskanzler Friedrich Merz još u ranim minutama izborne večeri izjavio da ne namjerava odstupiti, to je samo pitanje vremena. Doduše, isključivo smjena Bundeskanzlera bez promjene politike neće ništa promijeniti. Ono što je zaista potrebno jest razvrgnuće neprirodne crno-crvene koalicije.
No, pitanje je što nakon toga. Jedna je opcija stvaranje nove crno-plave koalicije demokršćana (Christlich Demokratische Union Deutschlands – CDU) i Alternative za Njemačku (Alternative für Deutschland – AfD), što bi bilo poštivanje volje birača. Druga je opcija raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, uz nadu da će zapadni dio Njemačke prevagnuti nad istočnim te da AfD neće osvojiti većinu u Bundestagu. U svakom slučaju, crno-crvena koalicija dalje ne može jer CDU i SPD tonu kao sjekire.
Mecklenburg-Zapadno Pomorje: pobjeda bez vlasti
Tako su izbori u saveznoj državi Mecklenburg-Zapadnom Pomorju završili pobjedom AfD-a s 38,2 %. Doduše, to im neće biti dostatno za formiranje vlade jer su na drugom mjestu završili socijaldemokrati (Sozialdemokratische Partei Deutschlands – SPD) s 35,5 %. Zato će socijalisti s komunistima (Die Linke) i zelenima (Bündnis 90/Die Grünen) formirati mršavu većinu. Na sreću guvernerke Manuele Schwesig (koja sebe naziva „Mutti“, a ostali je od milja nazivaju „Barbika“), zeleni su se nekako uspjeli prebaciti preko praga (5,7 %), pa će imati dostatnu većinu od 39 zastupnika od ukupno 71.
Povijesni pad CDU-a: Merz ide prema izlasku
Prijeći prag nije uspjelo demokršćanima te su zapeli na 4,9 %. To je prvi put od osnutka CDU-a u lipnju 1945. da nisu uspjeli ući u parlament neke savezne države. Nije da je Mecklenburg-Zapadno Pomorje ikada bilo važno uporište CDU-a, međutim, izgubiti svih 12 zastupnika ipak je previše.
Kad se tome pridoda i katastrofalan izborni poraz od prije dva tjedna, na izborima u saveznoj državi Saskoj-Anhaltu (Dijalog.hr), na kojima je AfD dobio 43,8 % glasova, a CDU samo 17,2 %, jasno je zašto je rok trajanja Bundeskanzlera Merza došao kraju. Tome se mora pridodati i katastrofa u Berlinu. Tamo je CDU uspio pasti s 28,2 % na 18,8 % ili, prevedeno u zastupnička mjesta, s 52 (najjača stranka) na samo 34.
Berlin: pobjeda Die Linke i njezina prava pozadina
Za razliku od prije spomenutih izbora, Berlin se ne može svrstati među bivše dijelove Istočne Njemačke, pa su rezultati izbora tim zanimljiviji. Osim što je CDU doživio grozan poraz i ostao bez vlasti, daleko je najzanimljivija pobjeda ekstremno lijeve stranke Die Linke. Iako će njemački politički analitičari cijeli ponedjeljak potrošiti na uvjeravanje javnosti kako je Die Linke pobijedila na ideji nacionalizacije stanova, istina je poprilično drukčija. I opasnija.
Naime, njihova je kandidatkinja Elif Eralp, Turkinja rođena u Njemačkoj. Eralp je do 1996. godine bila turska državljanka, kada je dobila i njemačko državljanstvo. Die Linke nije slučajno izabrala Eralp za kandidatkinju. Stranka glasno promiče antisemitizam i mržnju prema Židovima i Izraelu, istodobno okupljajući sve državljane koji nisu njemačkog podrijetla, naročito muslimane.
U gradu u kojem više od 42 % stanovnika nije njemačkog podrijetla to se itekako osjetilo. Nije za očekivati da će se njemački mediji otvoreno baviti analizama koliko je u pobjedi Die Linke od 25,7 % bilo glasova ne-Nijemaca. Očigledno puno.
Hoće li ne-Nijemci biti prevaga 2029.?
To nas dovodi do pitanja hoće li već na idućim izborima ne-Nijemci biti prevaga. Nijemaca s migrantskom pozadinom (što uključuje i naturalizirane građane te djecu stranaca rođenu u Njemačkoj) ima oko 25 milijuna, odnosno više od 30 % stanovništva. Tome treba pridodati 14 milijuna legalnih i ilegalnih migranata (16,8 % ukupnog stanovništva). Neka se samo polovina uspije dočepati njemačkog državljanstva, pa time i prava glasa, i eto još veće prevage za ne-Nijemce.
Idući parlamentarni izbori trebali bi biti tek 2029. godine (najkasnije u ožujku). Hoćemo li na tim izborima gledati borbu između „njemačkog“ AfD-a i „useljeničke“ Die Linke?
