Svijet od prije samo dvije godine više ne postoji. Uz puno neizvjesnosti rađa se novi svjetski poredak u kojem će maleni i nejaki morati potražiti nove saveznike da ih čuvaju. Hrvatski vlastodršci su odlučili da će to za nas biti Francuska. Iako nije baš potpuno jasno zašto. Na sreću svih koji se protive tom savezu on neće još dugo.
Zamislite da je ostarjeli i teško bolestan američki predsjednik Franklin Roosevelt početkom 1943. godine zaključio kako je riskiranje stotinu tisuća života američkih mladića preveliki rizik, te da Europa toga nije vrijedna. Pa da je, umjesto iskrcavanja na Normandiju, Rossevelt odabrao pregovore s Führerom Adolfom Hitlerom. Danas bi svijet bio temeljito drukčiji.
Dio posla svih vlastodržaca je donošenje odluka. Doduše, ovi sadašnji europski uglavnom se gnušaju donošenja teških odluka. Ipak su oni tek političari, a ne državnici. Američki predsjednik Donald Trump ne libi se donošenja teških odluka. Barem se tako čini na prvu. No kad se malo dublje proanaliziraju njegovi postupci od početka mandata nije baš tako. Puno puta odluke su se donosile na brzinu, moglo bi se reći na silu. Pa onda neslavno propadale.
Kao recimo pokušaj stvaranja novog svjetskog poretka s pomoću saveza naj-država. Sjedinjenih Američkih Država kao najbogatije države, Indije kao najmnogoljudnije i Rusije kao najveće. Kako nije uspio ni zaustaviti rat u Ukrajini (Europljani su sve pokušaje uspješno onemogućili) Trump nije uspio ostvariti ni savez s Rusijom. Savez s Indijom je propao nakon što tamošnji premijer Narendra Modi nije uspio osigurati ni potporu vlastite Bharatiya Janata Party.
Odluka da se ratom sruši iranski režim za sada baš i nije polučila neke veće uspjehe. Iako će Trump naknadno tvrditi da rušenje režima nije bio cilj dovoljno je pogledati njegov govor od 28. veljače (prvog dana napada) u kojem poziva Irance da izađu na ulice i preuzmu vlast. Trump je to nazvao prilikom jednom u životu. Stoga je Trump trebao ići do kraja. Ovako je izdao 90 milijuna Iranaca koji su se ufali u njegovu pomoć. Tim prije jer nakon što režim pribere krenut će masovna odmazda.
Istina je da su američke obavještajne službe (opet) potpuno zakazale. Nijedna nije predvidjela da će iranski odgovor biti masovni napadi na arapske susjede u Perzijskom zaljevu. Na američke baze da, ali na civilne ciljeve ne. Izraelske obavještajne službe su to znale, ali je na najvišoj razini odlučeno da se to neće podijeliti sa saveznikom. Procijenjeno je da bi to moglo utjecati na odbacivanje planova za napad.
Čini se da se Trump prestrašio vlastitih prijetnji. Napad na elektrane potencijalno je ratni zločin, a Trumpu se ne mili biti zločinac u vlastitom ratu. Povrh toga sve više Republikanaca protivi se nastavku rata. Ne zato što su se nešto brinuli za Irance, Izraelce, Arapa, već isključivo za sebe. Trump je ne baš promišljenom izjavom da Europljani ili neka sami oslobode Hormuški tjesnac ili neka kupuju američku naftu doslovno spojio američko i europsko tržište. Do tada je razlika u cijeni nafte na američkom i europskom tržištu bila oko 15 dolara. Pa su američke naftne kompanije mogle prodavati višak nafte Europljanima po jako dobroj zaradi. Nakon Trumpove izjave razlika se smanjila na 2,5 do 3 dolara. Tijekom srijede (8. travnja) američka nafta je čak bila skuplja nego na europskom tržištu. Ne puno, nekoliko desetaka centi, ali ipak krajnje neuobičajeno.
Trumpova izjava je značajno spustila cijenu nafte u Europi i značajno podigla cijenu u SAD-u. A s njom i inflaciju. Američke izbore odlučuju dvije stvari – radna mjesta i inflacija. Koja trenutačno buja. Katastrofa za Republikance koji moraju u studenom na izbore za oba doma Kongresa. Kako sada stvari stoje nije pitanje hoće li Republikanska stranka izgubiti većinu u Senatu i Zastupničkom domu. Pitanje je koliko će težak poraz biti. Njima se zaustavljanje rata u Perzijskom zaljevu čini kao spasonosno rješenje koje će sniziti cijenu nafti i zaustaviti inflaciju. Posljedično, barem malo im popraviti izborne izglede.
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte sastao se u srijedu s predsjednikom Trumpom. Krajnje neobično za Trumpa novinarima je pristup bio zabranjen. Ono što je do sada iscurilo u javnost dvosatni sastanak nije bio nimalo ugodan za Ruttea. Kako je izgledala otvorena razmjena mišljenja može se nazreti po izjavi koju je Trump objavio na Truth Social u jedan sat ujutro po vašingtonskom vremenu: “NATO WASN’T THERE WHEN WE NEEDED THEM, AND THEY WON’T BE THERE IF WE NEED THEM AGAIN.” (NATO nije bio tu kad nam je trebao, i neće biti tu ako nam ponovno zatreba.)
U javnost je procurila i prijetnja da će Pentagon u najskorije vrijeme zatvoriti barem jednu vojnu bazu u Europi. Kao opcije spominju se baze u Njemačkoj i Španjolskoj.
Nade europskih vlastodržaca da će NATO nekako preživjeti do 2029. godine i mogućeg povratka Demokrate u Bijelu kuću, sve su tanušnije. Stoga se treba pobrinuti za nova savezništva. Premijer Plenković se odlučio za savezništvo s Francuskom. Nije da se sjećamo da je Sabor o tome raspravljao. Niti da je donesen bilo kakav službeni dokument. S obzirom na to da se do nedavno Vijeće za nacionalnu sigurnost nije godinama sastajalo takva odluka zasigurno nije usuglašena niti na njemu. Valjda je odluka da će se kupiti Rafali bila dovoljna. Odluka koja će se vrlo brzo pokazati kao najveći promašaj hrvatske nabavke naoružanja i vojne opreme.
Za sve koji se ne slažu s izborom premijera Plenkovića dobra vijest je da će tom savezništvu uskoro doći kraj. Za točno godinu dana Francuskoj slijede predsjednički izbori. Na koje se Emmanuel Macron ne može kandidirati. A i da može ne bi mu puno pomoglo jer bi doživio sramotni poraz. Borba za novog francuskog predsjednika vodit će se između ekstremne ljevice i patriotskih snaga kojima je dosta francuskog propadanja. U oba slučaja pobjednik neće biti nimalo zainteresiran za bilo kakav vojni ili sigurnosni savez s Hrvatskom. Zapravo obje strane u programskim dokumentima imaju napuštanje NATO-a. Kako sada stvari stoje to će se dogoditi i prije nego što dođu na vlast.
Za ljute centriste kao što je naš Plenković, koji uvijek idu kud ih struja nosi, loša vijest je i jačanje patriotskih snaga diljem Europe. Iako zadnje dvije godine većina njemačkih birača uporno glasa za desnu vlast, njemački vlastodršci to uporno ignoriraju. Posljedica je daljnje jačanje Alternative za Njemačku (AfD). AfD je na lokalnim izborima do sada održanim u Njemačkoj udvostručio broj glasova u odnosu na prošle. Za izbore koji će se održati na jesen u državama Saska-Anhalt i Mecklenburg-Zapadno Pomorje očekuje se nadmoćna pobjeda AfD-a.
U svibnju će se konačno održati lokalni izbori u Engleskoj (laburisti su iz više puta odgađali radi straha od izbornog kraha). Najljuća borba vodit će se između ekstremno lijeve Green Party of England and Wales i patriotske Reform UK.
U Španjolskoj premijer Pedro Sanchez uporno odbija podnijeti ostavku iako ti zahtjevi dolaze iz njegove Partido Socialista Obrero Español (Španjolska socijalistička radnička stranka). Partijski drugovi se boje da će krajnje nepopularan Sanchez upropastiti ne samo svoju političku karijeru (njoj više nema spasa) već i partiju.
