Zadnjeg vikenda u kolovozu 103 delegata Domovinskog pokreta bira novog predsjednika stranke. Dva su kandidata, aktualni predsjednik Ivan Penava i osnivač i glavni financijer stranke Mario Radić. Bit će to zadnji čin drame u kojoj se suparnici nisu štedjeli i u kojoj se bez zadrške iznosilo prljavo rublje o svojim stranačkim kolegama.
Bez obzira na ishod ovih izbora treba zastati i pogledati što nam to nudi trenutno najsnažnija politička organizacija na desnoj strani političkog spektra, kuda ide hrvatska desnica?
Mario Radić svjestan je svojih komunikacijskih nedostataka i od samog začetka traži amblematičnu osobu koja će na pravi način predstavljati političke ideje koje su ga motivirale da, premda financijski situiran, uđe u političku arenu. Pokušavao je s Miroslavom Škorom pa nije išlo, pokušavao je i s Ivanom Penavom pa opet ne ide. Neće nikada ni ići jer “vlast je slast” i gotovo da nema persone na hrvatskoj političkoj sceni koja je imuna na taj sirenski zov vlasti.
Jednom kad političar, koji nije duboko ukorijenjen u duhovne vrednote, osjeti moć, mogućnost da odlučuje o sudbinama drugih ljudi pa čak i svog naroda, a uz to mu se otvara i cijeli niz mogućnosti da tu svoju poziciju i materijalno honorira, nema više odstupanja.
Glad postaje nezasitna i brišu se granice moralnog i objektivnog razlučivanja. Zato je za Radića i najkorisnije, a i najpoštenije da kao onaj koji je prirodni lider te organizacije tu ulogu preuzme i formalno.
Upravo stoga se sada Mario Radić i sam morao izložiti.
Valja istaknuti kako je Radić uspješan poduzetnik i za razliku od drugih lidera stranaka na desnici ima poduzetnički duh kojeg je jednako uspješno pretočio u funkcioniranje stranke i vidi se kako njegovi dosadašnji potezi iz polusjene imaju glavu i rep.
Vidi se i kako postoji plan i kako je povećavao svoj utjecaj u medijskom prostoru, kako je uspio ovladati određenim obavještajnim strukturama te izgradio na terenu stranačku infrastrukturu koja je stranku profilirala kao treću političku snagu u državi.
Počinio je Radić i neke “greške u koracima”. Davanje na važnosti Igoru Peternelu, osobi koja kameleonski mijenja svoje ideološke pozicije na doprinosi uvjerljivosti niti autentičnosti politika za koje se Domovinski pokret zalaže.
Čvrsto savezništvo s osebujnim Velimirom Bujancem, premda mu nosi kratkoročne koristi, na duge staze ga ozbiljno udaljava od mogućnosti da u nekom povoljnom razvoju situacije postane faktor okupljanja na desnici.
Poslovno savezništvo s Pavom Vujnovcem i mnoga pitanja koja su uz poslovanje ovog tajkuna ostala otvorena također su nanijela određenu štetu njegovom političkom imidžu.
Radićeva odluka da stupi u koalicijsku vlast s više neoliberalnim nego demokršćanskim HDZ-om premda je u prvom trenutku dočekana na nož od strane mnogih istinskih konzervativaca, simpatizera Domovinskog pokreta, na kraju mu nije nanijela štetu.
Treba biti iskren pa priznati kako ovisnost vladajućeg HDZ-a o glasovima zastupnika DP-a u Hrvatskom Saboru ipak ostavlja nadu da neke opasne politike koje dolaze iz Bruxellesa i ostalih centara moći ipak neće biti prihvaćene.
Ugovor o prenošenju politički ovlasti Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u budućim pandemijama pa slanje naših vojnika u ratove koji nisu naši kao i donošenje nakaradnih zakona koji svoje ishodište imaju u Istanbulskoj konvenciji samo su neki od njih.
A, kad smo već kod Istanbulske konvencije upravo taj ugovor i stav oko njega na najbolji način opisuje lik i djelo drugog kandidata za predsjednika Domovinskog pokreta.
Dok Mario Radić svoje pravovjerje patriotizmu temelji na statusu branitelja, Ivan Penava želi se predstaviti kao moderni postratni konzervativni lider. I dok mu umijeće političkog žongliranja nitko ne može osporiti, odanost konzervativnim vrijednostima na pragu je podrške koju navodno želi uputiti aktualnom predsjedniku Zoranu Milanoviću.
Predsjednik Milanović, želeći se dopasti i konzervativnijem glasačkom tijelu, svojedobno je izjavio kako on u parade ponosa ne ide. Pri tom je valjda pomislio kako su konzervativci nedovoljno bistri da primijete kako njegova supruga ponosno paradira na zagrebačkom Prideu, a vrlo izvjesno je zanemario i kršćanski princip braka po kojem su supružnici “jedna duša i jedno tijelo”.
Njegovom potencijalnom podržavatelju, Ivanu Penavi, s druge strane, usta su puna njegove borbe protiv nastranosti sadržane u rodnoj ideologiji i blokadi uspostave Rodnih studija koje je navodno dogovorio s određenim ljudima iz redova koalicijskog partnera, HDZ-a.
Po Milanovićevoj matrici i on valjda misli kako njegovom veličinom zaslijepljeni konzervativci neće pogledati unazad i vidjeti kako je upravo on, tada kao član te iste partije s kojom je sada u koaliciji, podržao Istanbulsku konvenciju dok se ponosno naslikavao na konferenciji za medije s koje su njegovi ondašnji stranački kolege obavještavali javnost kako je u njihovoj podružnici, Županijskom odboru Vukovarsko srijemske županije, taj nesretni međunarodni ugovor dobio jednoglasnu podršku.
Bez da trepne okom Penava se sada postavlja kao čuvar tradicionalnih vrijednosti i borac protiv globalističkih napada na prava i slobode naših građana. Ali, kad god je bio u prilici tu svoju navodnu posvećenost nacionalnim interesima pokazati konkretnim potezima Penava je postupao upravo suprotno.
Osim sramne podrške Istanbulskoj konvenciji, Penava je u vrijeme najvećih nasrtaja na osobne slobode naših građana uveo Covid potvrde u Vukovaru, gradu u kojem je i danas gradonačelnik.
Nema baš nikakvog opravdanja za ovakvo pristajanje uz globalističke politike, navodnog borca za domoljubne vrijednosti. Miro Bulj u Sinju i Antonio Dražović u Čabru to su na najbolji način dokazali.
Unutarstranački izbori u Domovinskom pokretu su delegirani, nemaju svi članovi pravo glasa nego samo 103 delegata i stoga oni neće pokazati stvarnu volju većine članova stranke nego će biti odraz političkih spletki, trgovanja pozicijama i utjecajem kao i osobnim interesima delegata.
Tu se Penava pokazao iznenađujuće umješnim, ali ni Radić nije naivac koji je u ovu igru slučajno upao. Sudbina Domovinskog pokreta bitno će usmjeriti razvoj događaja na desnici.