Njemačka je najkonkretniji primjer društva u kojem se moralna erozija iz općih društvenih sfera prelijeva u Crkvu. Nakon što je duboko zahvatila dio protestantskih zajednica, LGBTIQ+ teologija, feministička teologija i druge ideje rastakanja izvornog Kristovog nauka sada sve više prodiru i u Katoličku Crkvu.
A, baš je Katolička Crkva najstarija organizirana vjerska zajednica u Njemačkoj koja je stoljećima oblikovala vjerski i kulturni život mnogih područja.
Povijest njemačkih duhovnih previranja
U Njemačkoj živi otprilike 20 milijuna Katolika ili oko 24 % ukupnog stanovništva.
Mnogi velikani vjere dolaze iz korpusa ovog naroda. Svi su oni, od onih najranijih, sv. Bonifacija i sv. Petra Kanizija preko pionira pozitivne teologije i povijesti dogme Heinricha Josepha Dominicusa Denzingera, od svetog pape Lava IX pa sve do Benedikta XVI, velikog pape našeg doba, imali snažan utjecaj na razvoj katoličke teologije, ali i vjere kao takve.
Ipak, na ovom prostoru je započeo drugi veliki raskol koji je zadesio Katoličku Crkvu, a radi se o protestantizmu. Dogodilo se to petstotinjak godina nakon prvog velikog raskola na zapadnu i istočnu Crkvu. I posljedice ovog novog raskola bile su također dalekosežne i dramatične, uzrokujući duboke promjene u religijskom, političkom, društvenom i kulturnom tkivu Europe i svijeta.
Jedinstvo vjere bilo je razoreno, baš kao i Crkvene organizacije, a milijuni ljudi ostali su bez pristupa sakramentima. Umjesto kršćanskog univerzalizma, nastale su nacionalne crkve podređene volji vladara. Vladari su postali vrhovni autoriteti i u vjerskim pitanjima. Time je započeo i proces sekularizacije koji danas počinje pokazivati svoje pravo lice. Čovječanstvo, lišeno moralnih putokaza i naravnih zakona ugrađenih i u one državne, luta u potrazi za izgubljenim smislom, dovodeći se na rub katastrofe.
Sukobi između katolika i protestanata, koji su bili direktna posljedica raskola, odnijeli su na tlu europskog kontinenta desetak milijuna života.
Pet stoljeća kasnije, Njemačka je iznova poprište duhovnih borbi unutar Crkvenih struktura. Ugrađivanje radikalnih modernističkih ideja u pastoral prijeti novim podjelama u Crkvi.
Oglas na crkvi koji traži kandidate za biskupicu ili biskupa
Primjer koji nam zorno prikazuje stanje duha unutar znatnog dijela Crkvenih struktura u današnjoj Njemačkoj jest ovaj plakat koji je osvanuo na službenoj oglasnoj ploči ispred katoličke crkve Liebfrauen u Stuttgartu.
Plakat u satiričnom tonu predstavlja oglas za posao u kojem se traži osoba za poziciju „Biskupice ili Biskupa“, naglašavajući da spol i bračno stanje kandidata nisu prepreka. Od kandidata se zahtijeva spremnost na radikalnu demokratizaciju Crkve, uključujući odricanje od hijerarhijskih povlastica i uvođenje zajedničkog odlučivanja s laicima.
Glavni cilj oglasa je javna provokacija kojom se zagovara potpuna reforma crkvenih struktura. Za plakat, kojeg potpisuje laička organizacija Maria 2.0.,možemo reći da je proizvod specifičnog njemačkog crkvenog konteksta, točnije pokreta povezanog s „Njemačkim sinodalnim putem” (Synodaler Weg).
MARIA 2.0 je radikalno krilo tog puta i dio je šire mreže sličnih skupina poput Wir sind Kirche, koja podupire ukidanje celibata, ređenje žena i rodnu ideologiju ili OutInChurch, koji predstavljaju LGBTIQ+ inicijativu unutar Crkve.
Svim tim radikalnim grupacijama podršku daje ZdK (Zentralkomitee der deutschen Katholiken): To je krovna, službeno priznata organizacija katoličkih laika u Njemačkoj. Ona ima dugu povijest, golem proračun i zakonski definiranu ulogu u suradnji s Njemačkom biskupskom konferencijom. ZdK predstavlja “establišment” njemačkog katoličkog laikata.
Weinstadtske noći
U takvim okolnostima put nas je odveo baš u Stuttgart, na duhovnu obnovu u organizaciji tamošnje molitvene zajednice hrvatskih katolika „Krist Kralj” predvodili svećenik u miru don Ante Matešan iz Splitske Nadbiskupije i laik Danijel Čović, diplomirani teolog. Dvojici predvoditelja, svesrdnu pomoć pružao je i voditelj molitvene zajednice Ivan Šarac.
Već po dolasku u zračnu luku prijestolnice pokrajine Baden-Württemberg. susreli smo poznata lica. Dočekao nas je Miroslav Antunović, poduzetnik iz Bugojna čija obitelj redovito daje inicijativu, ali i snažnu logističku podršku događajima koji osnažuju hrvatski vjerski i kulturni identitet među našim iseljenicima ovoga kraja.
Njihov Gästehaus / Pension „Fässle u Weinstadtu, malom gradiću u vinorodnom kraju dvadesetak kilometara udaljenom od Stuttgarta, bio je baza iz koje se kretalo na duhovne zadatke, ali i poprište zanimljivih razgovora, dojmljivih svjedočanstava i zajedničkih promišljanja koji su tih dana trajali do kasno u noć.
Naša domaćica Jasna brižno je pazila da sve funkcionira i Gospinom slatkoćom i blagošću usmjeravala je pažnju prisutnih kad je bilo potrebno promijeniti fokus. Jasnini blizanci Tomislav i Nikola bili su njoj i Miroslavu produžene ruke kojima ništa nije bilo teško da bi se svi gosti osjećali kao u svojoj kući.
Obitelj Antunović kao i mnogi drugi akteri uključeni u ovaj događaj osim što su aktivni u molitvenim zajednicama, članovi su i Inicijative Hrvati izvan Domovine iz koje je, preko Jasne, došao i poticaj za ovu duhovnu obnovu.
Osim predvoditelja duhovne obnove tu su bili i vjernici koji su na duhovnu obnovu došli iz udaljenijih njemačkih gradova, a tu je bio smješten i slavljenički tim, supružnici Buha, njihov sin osnovnoškolske dobi i kćerkica od samo nekoliko mjeseci.
Tako smo saznali da se obitelj Borisa Buhe nakon desetljeća boravka u Münchenu, za nekoliko dana vraća u Vitez, Borisov rodni grad. Zov Domovine jači je od uvjeta života i raznih pogodnosti koje pruža bavarska prijestolnica.
U svim razgovorima koje smo tih dana vodili s našim iseljenicima od studentice Magdalene Martić pa do doajena hrvatskog katoličkog aktivizma u Njemačkoj, Zrinka Jurića, povratak u Domovinu bio je nezaobilazna tema. Mnogi su već poduzeli prve korake, drugi još promišljaju, ali geopolitičke realnosti i sve veći duhovni i kulturološki pritisak razlozi su zbog kojih smo potpuno uvjereni da će trend povratka koji je započeo prošle godine svoj zamah zadobiti u vremenu koje je pred nama.
Riječ Božja koja je univerzalna i višestruko djelotvorna po proroku Ezekijelu poručuje Hrvatima:
„Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. (Ez 36,24)
Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. (Ez 36,27)
Duhovna obnova u sv. Rupertu
Boris na gitari, sin te supruga s kćerkicom u jednoj ruci i s drugom visoko podignutom prema nebeskim visinama te neumorna Anđelka voditeljica zajednice u Munchenu, na cajonu, svojim su glasovima ispunili crkveni prostor, poveli sve druge, i već u uvodnom slavljenju, na samom početku programa, snažno pomazanje Duha Svetoga smekšalo nam je ćudi kamene i zagrijalo grudi ledene.
Nina, Marija, Delfa, Mario i mnogi drugi dragi ljudi koje sam upoznao prošle godine na hodočašću hrvatske dijaspore u Međugorje bili su tu.
A, don Ante Matešan je svojom neposrednošću osvojio srca svih koji su ga imali prilike susretati tog vikenda u Stuttgartu. Energija koja iz njega pršti unatoč njegovih godina nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Ozarenih lica vjernici su izlazili iz sakristije u kojoj je satima ispovijedao sve koji su iskazali želju za pristupanjem sakramentu pomirenja. Mnoštvo naših vjernika, svjesnih da duhovna obnova ostvaruje svoju svrhu tek kad se duša oslobodi tereta grijeha, splitskom svećeniku nije ostavljalo baš previše vremena za predah. Kad tome još pridodamo više stotina bolesničkih pomazanja koje je podijelio, mise, klanjanje, duhovne razgovore, pitamo se kako je izdržao? Ipak, don Ante je imao i snage i strpljenja za svakoga tko mu je prišao. Njegova autentičnost i svećenička disciplina od koje ne odustaje zasigurno su tome pripomogli.
Danijel Čović je svojim nadahnutim nagovorima okupljenim dušama otvarao put Duhu Svetome čije se djelovanje snažno manifestiralo na misama, klanjanju i molitvama koje bi slijedile nakon toga.
Danijel je jedan od najistaknutijih hrvatskih laika koji aktivno radi na evangelizaciji, svjedoči, propovijeda i održava duhovne obnove poput ove u Stuttgartu. Aktivan je na društvenim mrežama gdje ga prati mnoštvo vjernika, a da bi ga upoznao i najveći broj njih svojedobno se potrudio nadbiskup Đuro Hranić kad je napisao okružnicu kojom njemu i Vladimiru Grebenaru zabranjuje održavanje duhovnih obnova na području njegove nadbiskupije o čemu smo već pisali na našem portalu u tekstu pod naslovom Okružnica nadbiskupa Hranića u rušenju svjetova.
Kako to obično biva, Danijel je nadbiskupu oprostio njegovu neobičnu okružnicu, a taj je događaj još više povećao interes za duhovnom okrjepom koju svojim nagovorima i molitvama Danijel Čović udjeljuje svima koji ga dolaze slušati.
U zemlji u kojoj laici okupljeni u subverzivnim modernističkim idejama pokušavaju biskupima nametnuti nove moralne zakone, demokraciju u odlučivanju u crkvenim pitanjima i polako im oduzimati njihovu službu i poslanje, zajednica Krist Kralj donosi potpuno drugu vrstu laikata.
Onog, ukorijenjenog u Kristovu nauku i Katoličkoj tradiciji i istovremeno potpuno otvorenom djelovanju Duha Svetoga. Pripadnici molitvene zajednice Krist Kralj, koja je član Karizmatske obnove biskupije Rotenburg Stuttgart, svesrdno su se uključili u molitve tijekom ove duhovne obnove i plodovi nisu izostali.
Crkva Sveti Rupert bila je tih dana puna. Nekoliko stotina Hrvata napajalo se milostima na svom materinjem jeziku.
Zajednice na materinjem jeziku ili Muttersprachliche Gemeinde za razliku od smjera kojim gura laikat (i dobar dio biskupa) u Njemačkoj, mnogo su rezerviranije prema modernostima “ovoga svijeta”
Katolički migranti dolaze iz preko 150 zemalja. Najveće skupine potječu iz Europe. Pored naših iseljenika tu su Poljaci, Talijani, Portugalci i Španjolci. U cijeloj zemlji postoji više od 450 župa koje nude duhovne usluge na više od 30 jezika.
Hrvati u Njemačkoj, s 500 tisuća članova, sačinjavaju najsnažniju, najorganiziraniju, najaktivniju i najbrojniju zajednicu vjernika drugog materinjeg jezika.
Moći blaženog kardinala Stepinca trajno pohranjene u Stuttgartu
Tog vikenda Hrvate nisu u Stuttgartu okupili samo don Ante Matešan i Danijel Čović.
U isto vrijeme Hrvatska katolička zajednica Stuttgart-Mitte svečano je primila relikvije prvoga stupnja bl. Alojzija Stepinca.
Moći, koje su dar zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, u prepunu konkatedralu sv. Eberharda donio je upravitelj Stepinčeva svetišta u Krašiću, vlč. Ivan Vučak. Svakako je zanimljivo spomenuti da smo ovog simpatičnog i pristupačnog mladog svećenika susreli u zračnoj luci i prilikom dolaska i prilikom povratka iz Stuttgarta.
Trajnim pohranjivanjem relikvija u kapelu koja odsad nosi ime hrvatskog kardinala u sklopu prostora u kojem se nalazi i spomenuta konkatedrala, tamošnja je zajednica dobila ne samo duhovno utočište već i trajni simbol vjernosti kršćanskim korijenima i nacionalnom identitetu. Sve se to odvija usred previranja koji opterećuju Crkvu u Njemačkoj, ali možemo reći i Crkvene organizacije suvremene Europe.“
Poslanje Hrvata u iseljeništvu
Kako smo već iznijeli, pokazatelji upućuju da će se značajan dio hrvatskog naroda koji živi u Njemačkoj i ostalim europskim državama odlučiti na povratak u Domovinu i taj je proces višestruko važan. Svojim neskrivenim domoljubljem i predanosti vjeri te radnim iskustvom, vještinama, disciplinom i kapitalom koje su stekli u inozemstvu bitno će pridonijeti dobrobiti Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Odnos snaga unutar zemalja u koje se vraćaju, njihovim će povratkom prevagnuti na Božju stranu.
Vrlo je vjerojatno i da će dio naših vjernika dobiti unutarnji poziv da ostane u Njemačkoj i s domicilnim narodom dijeli sudbinu.
Pozicija Njemačke kao središnje europske države i kičme europskog gospodarstva daje naslutiti da će upravo ta država biti u središtu geopolitičkih previranja. Inzistiranje američkog predsjednika Donalda Trumpa da njemački časnici preuzmu zapovijedanje europskim krilom NATO-a potvrđuje tu tezu.
Hrvati koji ostanu u Njemačkoj bit će na svojevrsnom isturenom položaju obrane katoličanstva.
U nedavnom razgovoru s Darkom Pavičićem u podcastu „Popcast” profesor don Josip Mužić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu upoznao je javnost sa saznanjima o proroštvima koje je poznata njemačka mističarka, Therese Neumann još 1932. izrekla hrvatskom isusovcu o. Petru Perici. Dio koji se odnosi na Therese Neumann može se pogledati na poveznici ovdje od 26:30.
Ova stigmatičarka i Službenica Božja za koju je jedan od najeminentnijih teologa današnjice, kardinal Gerhard Ludwig Muller, bivši prefekt kongregacije za nauk vjere, pokrenuo proces beatifikacije, ocu Perici izrekla je tri proroštva.
Rekla mu je da će umrijeti mučeničkom smrću što se i dogodilo 12 godina kasnije kad su partizani na otoku Daksi kod Dubrovnika strijeljali ovog hrabrog svećenika, autora pjesama „Rajska Djevo Kraljice Hrvata” i „S nebesa nek se ori”.
Druga dva proroštva odnosila su se na Hrvatsku. Therese Neumann je rekla da će do kraja stoljeća Hrvatska biti neovisna i to se proroštvo također ostvarilo. Treće govori da je Hrvatska izabrana od Boga da u teškim vremenima bude kršćanska kralježnica Europe.
Oni Hrvati koji se vraćaju u Domovinu učvrstit će bazu i stvarati preduvjete da oni koji ostaju mogu kvalitetno djelovati. I pred jednima i pred drugima ozbiljne su zadaće od Gospodina povjerene. Hrvati će iznova obavljati službu Antemurale Christianitatis, a Gospodin nas priprema za tu ulogu.
„Budite moji nasljedovatelji kao što sam i ja Kristov”(1. Kor 11,1) poručuje nam naš sveti blaženik, a trajno pohranjivanje njegovih relikvija ostaju kao znak hrabrog svjedočanstva autentična Kristova nauka i spremnosti na mučeništvo.
Istovremeno, duhovna obnova nas otvara daru vjere i osnažuje je da bi dostigla razinu nepokolebljivosti, kao jedinog izlaza u vremenima nevolje.
Drvena greda čvrsto uvezana u zgradu ne popušta u potresu; tako se srce utvrđeno zrelim razmišljanjem ne plaši u času nevolje.“ (Sirah 22,16)
I Stepinčeve relikvije i duhovna obnova u Stuttgartu događaji su kojima Gospodin priprema svoj narod.
I don Ante Matešan i vlč. Ivan Vučak, i Danijel Čović i zajednica Krist Kralj, i svi Hrvati na primanju relikvija i svi prisutni u organizaciji i svi sudionici na duhovnoj obnovi sudjeluju u tim pripremama. Svatko ima svoju ulogu, svatko je dio velikog Božjeg mehanizma.
U Stuttgartu, gradu Mercedesa, Porschea, Boscha i Mahlea, u biskupiji Rottenburg – Stuttgart, s najvećim brojem hrvatskih zajednica u Njemačkoj, tog se vikenda sredinom veljače 2026., gospodarska kralježnica Europe ispunila njenom duhovnom inačicom, bio je to neupitni znak vremena!
Podržavaš neovisno novinarstvo? Doniraj za Dijalog.hr!
