Nakon uvodnog izlaganja dr. Lidije Gajski te izlaganja dr. sc. Lucije Tomljanović i dr. sc. Danijela Grgičina na okruglom stolu udruge HURA o uvođenju cjepiva protiv HPV-a u obvezni kalendar cijepljenja, donosimo i predavanje dr. sc. Ivane Pavić održano u sklopu istog događaja.
Dr. sc. Ivana Pavić specijalistica je patološke anatomije s dvadesetogodišnjim iskustvom rada u jednom od zagrebačkih Kliničkih bolničkih centara, gdje svakodnevno prati cijeli spektar prekanceroznih i malignih promjena na razini tkiva. Iako duboko usidrena u klasičnu medicinu i znanstvena istraživanja, njezina završena edukacija iz naturopatije otkriva osobu koja na zdravlje gleda holistički. Ta rijetka kombinacija stroge patologije i razumijevanja prirodnih procesa čini je kompetentnom sugovornicom za pitanja poput ovog.
U javnim nastupima i stručnim izlaganjima dr. sc. Ivana Pavić često naglašava ulogu patologije kao temelja liječenja, ali i etičku odgovornost koju ona nosi. Aktivna je i u Hrvatskom društvu za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatskog liječničkog zbora.
Analiza modela dijagnostike i važnost mikrookoliša
U predavanju je dala osvrt uspoređujući standardni i hipotetski model dijagnostike, liječenja i praćenja infekcije HPV-om, ukazujući na potencijalne nedostatke standardnog modela. Karcinom vrata maternice, iako relativno rijedak događaj, usporedila je s nekim drugim oblicima karcinoma koji pokazuju stalnu tendenciju rasta, no nije izostavila naglasiti ni važan psihološki čimbenik koji kod pacijentica može imati veliku ulogu u ozdravljenju.
Pavić naglašava kako je integriranim pristupom najvjerojatnije jedino moguće postići maksimalni efekt te da se posebna pažnja treba obratiti i na ostale kronične infekcije toga područja (virusi, bakterije, gljive, paraziti), koji mogu biti, i često jesu, doprinoseći faktor u moduliranju adekvatnog imunološkog odgovora.
Naglasila je koliko je važna uloga zdravog cervikalnog mikrookoliša za postizanje reverzibilnosti promjena nakon dijagnosticiranja cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN), ističući veliki potencijal puno veće brzine reverzibilnosti procesa (ozdravljenja) nego napredovanja u karcinom.
Suprotstavljanjem navedenih modela pokazala je da razlike u modelima mogu dati mnoge odgovore na čemu bi se još dodatno trebalo raditi prije razmišljanja o bilo kakvim invazivnim terapijskim postupcima. Dodala je i da, kada se radi o cijepljenju protiv HPV-a, alat imamo, no nikada se ne smije zamijeniti razumijevanje terena, imuniteta i individualnog rizika.
Završno, u analizi je kroz svih pet oblika zdravstvene zaštite provukla pitanje o pristupu rješavanja problematike infekcije HPV-om, naglasivši kako odgovor na svako pojedinačno pitanje može nama samima, javnim zdravstvenim politikama i potencijalnom zakonodavcu pokazati smjer koji je najoptimalniji za svakog potencijalnog korisnika pojedinačno, minimalizirajući potencijalno ozbiljne neželjene efekte.
Dr. sc. Grgičin: HPV cjepivo i šutnja struke su opasna za djecu
Dr. sc. Tomljenović: upitna sigurnost i učinkovitost cjepiva protiv HPV-a
