Nakon uvodnog predavanja dr. Lidije Gajski, donosimo i drugo u nizu predavanja s okruglog stola na temu uvođenja cjepiva protiv HPV-a u obvezni kalendar cijepljenja u Hrvatskoj. Predavanje je održala dr.sc. Lucija Tomljenović.
Ova hrvatska znanstvenica s doktoratom iz biokemije, dugi niz godina djelovala je kao istraživačica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta British Columbia u Kanadi. Njezin znanstveni rad primarno je usmjeren na područje neuroznanosti i imunologije, s posebnim naglaskom na istraživanje mehanizama putem kojih aluminijski aditivi u cjepivima mogu utjecati na razvoj autoimunih i neuroloških poremećaja.
U javnom prostoru postala je prepoznatljiva po svojim kritičkim analizama epidemioloških studija i zagovaranju prava na potpunu informiranost pacijenata.
U ovom predavanju dr. sc. Lucija Tomljenović iznosi kritičku analizu trenutačnih politika cijepljenja i dovodi u pitanje službene tvrdnje o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva protiv humanog papiloma virusa (HPV).
Njezino predavanje nudi dubinski uvid u metodološke nedostatke ključnih studija, propituje stvarnu učinkovitost cjepiva u usporedbi s tradicionalnim metodama prevencije te upozorava na potencijalne sukobe interesa unutar regulatornih tijela i medicinskog establišmenta.
Metodološka pristranost epidemioloških studija
Središnji dio predavanja posvećen je analizi Cochraneovog pregleda iz 2025. godine, koji se u medicinskim krugovima često smatra „zlatnim standardom“ sustavnih pregleda. Autorica ističe da, iako se u javnosti komunicira visoka učinkovitost cjepiva, detaljan uvid u sam pregled otkriva zabrinjavajuće podatke koji se rijetko spominju u medijskim sažecima. Prema njezinoj analizi, Cochraneov pregled, koji obuhvaća više od 300 stranica, sadrži tablice rizika pristranosti koje bacaju potpuno novo svjetlo na kvalitetu dokaza.
Autorica navodi da je većina uključenih studija — u rasponu od 80% do čak 100%, ovisno o promatranom kliničkom ishodu — ocijenjena od strane samih autora Cochraneovog pregleda kao studije s „ozbiljnim“ ili „kritičnim“ rizikom pristranosti. Ova metrika nije tek tehnički detalj; ona ocjenjuje do koje je mjere studija dizajnirana ili provedena na način koji sustavno iskrivljuje rezultate. Studije s takvim ocjenama imaju značajne pogreške u dizajnu, analizi ili predstavljanju rezultata, što njihove zaključke čini znanstveno upitnima ili praktički nevažećima.
Dr. Tomljenović ukazuje na ono što naziva „intelektualnom disonancom“: unatoč tome što je golema većina studija metodološki manjkava, autori Cochraneovog pregleda ipak su zaključili da postoje dokazi „umjerene sigurnosti“ o učinkovitosti cjepiva. Ona tvrdi da se takav zaključak ne može legitimno izvesti iz podataka koji su sami po sebi ocijenjeni kao „smeće“, primjenjujući informatičko pravilo „smeće unutra, smeće van“. Ovakva analiza sugerira da medicinski autoriteti često prenose samo krajnje zaključke, zanemarujući kritične nedostatke u samim temeljima tih zaključaka.
Učinkovitost i korelacija s drugim čimbenicima
Predavanje dalje problematizira široko prihvaćene tvrdnje da je pad incidencije raka vrata maternice izravna i isključiva posljedica uvođenja masovnih programa cijepljenja. Prikazujući povijesne grafikone incidencije iz Velike Britanije, Australije i SAD-a, autorica navodi da je pad broja oboljelih dosegao svoju najnižu točku ili značajno opao mnogo prije nego što je cijepljenje protiv HPV-a postalo dio redovitog zdravstvenog sustava. Ovi podaci, prema njezinu mišljenju, izravno pobijaju narativ o cjepivu kao glavnom pokretaču iskorjenjivanja ove bolesti.
Poseban naglasak u predavanju stavljen je na studiju objavljenu 2024. godine, koja istražuje interakciju cjepiva i oralnih hormonalnih kontraceptiva. Prema tim podacima, cijepljenje protiv HPV-a zapravo može povećati rizik od raka vrata maternice kod žena koje već koriste oralnu kontracepciju, u usporedbi s necijepljenim korisnicama istih sredstava. Ovo otkriće otvara ozbiljna pitanja o potrebi za specifičnim upozorenjima i informiranjem mlade populacije, kojoj je cjepivo prvenstveno namijenjeno.
Dodatni problem koji autorica ističe je fenomen „lažne sigurnosti“. Neke studije ukazuju na to da cijepljene žene rjeđe odlaze na redovite Papa testove, vjerujući da su cjepivom potpuno zaštićene. S obzirom na to da cjepivo ne pokriva sve onkogene tipove virusa, ovakvo ponašanje može paradoksalno dovesti do kasnijeg otkrivanja prekancerogenih lezija. Autorica zaključuje da službeni narativi često ignoriraju ove kompleksne interakcije, promovirajući cjepivo kao univerzalno rješenje bez adekvatnog razmatranja stvarnih epidemioloških podataka na terenu.
Netransparentnost i uloga regulatornih tijela
Dr. Tomljenović u svom izlaganju iznosi teške optužbe o snažnom utjecaju farmaceutske industrije na zakonodavstvo i medicinske organizacije. Fokusirajući se na tvrtku Merck, proizvođača cjepiva Gardasil, autorica navodi primjere iz SAD-a i Kanade gdje je industrija izravno sudjelovala u pisanju prijedloga zakona o obveznom cijepljenju i financirala političke kampanje zastupnika koji su te zakone predlagali. Ovakva praksa, iako u nekim zemljama legalna, postavlja pitanje o objektivnosti javnozdravstvenih politika.
Kritika je usmjerena i na Europsku agenciju za lijekove (EMA). Autorica tvrdi da je EMA, tijekom istrage o mogućim teškim neurološkim nuspojavama prije desetak godina, pokazala katastrofalnu pristranost. Prema njezinim riječima, agencija je prihvatila metodološki neispravne analize koje su dostavili sami proizvođači, dok je istovremeno odbacila dokaze neovisnih istraživača koji su ukazivali na ozbiljne sigurnosne probleme. Naglašava se i činjenica da se oko 80% proračuna EMA-e financira izravno od strane farmaceutske industrije, što stvara inherentni sukob interesa.
U hrvatskom kontekstu, autorica proziva domaće organizacije i stručnjake, tvrdeći da ignoriraju dostupne podatke o neefikasnosti cjepiva ili prešućuju financijsku potporu koju primaju od proizvođača. Ovakva netransparentnost, prema njezinu mišljenju, onemogućuje javnosti pristup objektivnim informacijama potrebnim za donošenje informirane odluke. Zaključuje da su regulatorne agencije i medicinski establišment postali „partneri u obmani“, dajući prednost korporativnim interesima nad javnim zdravljem.
Sigurnosni profil i nuspojave
U završnom dijelu, izlaganje se detaljno osvrće na teške nuspojave koje, prema tvrdnjama autorice, nisu adekvatno navedene u službenim uputama za liječnike i pacijente. Navode se konkretni slučajevi fatalnih ishoda, poput smrti 20-godišnje Kristine Tarsel koja je umrla od srčanog zastoja nakon cijepljenja, te slučaja 14-godišnjeg dječaka koji je preminuo od akutnog hemoragijskog leukoencefalitisa ubrzo nakon primanja devetovalentnog cjepiva.
Autorica objašnjava biološki vjerojatne mehanizme putem kojih cjepivo može izazvati autoimune i neurološke poremećaje. Spominje stanja poput akutnog diseminiranog encefalomijelitisa (ADEM), koji u svojoj teškoj formi može biti fatalan u visokom postotku slučajeva. Iako su takva stanja rijetka, dr. Tomljenović postavlja etičko pitanje: je li opravdano izlagati zdravu djecu takvim rizicima radi prevencije bolesti koja se, ako se uopće razvije, pojavljuje desetljećima kasnije i može se uspješno spriječiti drugim metodama?
Osim fatalnih ishoda, predavanje navodi i niz drugih zabilježenih nuspojava, uključujući poremećaje autonomnog živčanog sustava, autoimune bolesti štitnjače i oftalmološke probleme. Autorica ističe kontrast između liječnika koji primaju potporu industrije i tvrde da značajnih nuspojava nema, te neovisnih stručnjaka koji upozoravaju na ozbiljne sigurnosne signale. Ovaj jaz u informacijama, prema njezinu mišljenju, predstavlja ozbiljan etički problem u suvremenoj medicini.
Cijelo predavanje dr.sc. Lucije Tomljenović može se pogledati u videu ispod ovog teksta.
