Pomozi Bože je jedino što se može reći nakon ovog pokušaja igranja nogometa. 28. siječnja 2024. godine Hajduk 1:2 Rijeka. Ovoga puta 26. siječnja 2025. godine Hajduk 0:0 Slaven Belupo, iako je bod svi u sebi imaju gorčinu kao da je poraz. Optimisti kažu bod bliže tituli – “rozocvikaši”? Razlika u odnosu na prošlu godinu je što smo u ovu godinu ušli s realnih sedam bodova prednosti bez utakmica manje i sličnih gluposti.
Ono što su svi zanemarili je da Hajduk nije prvi, iako smo svi pričali kao da mi vodimo. NE. Hajduk je drugi bio i prije ove utakmice, a evo i sad je. Prva je jedna „smiješna“ ekipa koju mi već drugu godinu zaredom otpisujemo. Ja prvi ih ne mogu shvatiti ozbiljno, ali mislim da je vrijeme da se to promjeni. Rijeka je nakon 19. kola vodeća momčad naše lige. +2 u odnosu na Hajduk, +7 u odnosu na Dinamo.
Kakav komentar napisati nakon ovakve utakmice. Najbolji opis utakmice je dao jedan vulgarni gospodin koji stoji poviše mene: „Rađe bi gledao pornografski uradak homoseksualaca, nego reprizu ove utakmice“. Ne treba više ništa nadodat. Ukoliko ste u jednom trenutku prebacili na rukomet, dobro ste napravili. Brazil – Španjolska, pa čak i Egipat – Zelenortski otoci su bile zanimljivije utakmice od ovih. U terminu Hajduka su bile i druge nogometne lige, pa vam nije bilo ni to na odmet za pogledat. Recimo prva armenijska liga, vjerujem da je bilo kvalitetnijih i zanimljivih utakmica od ovoga.
Nije tragedija sama činjenica da Hajduk nije pobijedio, to će se događati i događalo se i prije. Problem je što Hajduk nije stvorio tri prilike za gol. Od 5 utakmica HNL-a sažetak ove utakmice traje uvjerljivo najkraće. Priča o pojačanjima je isto šuplja priča. Za pobijedit Slaven Belupo kod kuće kakva nama pojačanja trebaju? Hoćemo potpisati Džeku i Pašalića da riješe ovakve utakmice? Prva utakmica polusezone, ulaziš sa sedam bodova prednosti u odnosu na Dinamo i to odmah na početku prospeš dva boda. Pa da nije tragično, bilo bi smiješno.
Diallu svaka čast na jučerašnjoj utakmici. On je za mene bio najbolji pojedinac na terenu. Uz njega se najviše profilirao Krovinović, ali Diallo je bio debelo najbolji. Samo ne znam jeli ovo bilo samo čudo jedne utakmice ili ćemo ovu polusezonu gledati nekog novog igrača, jer ovaj čovjek nije ni sjena onoga što je bio do sada. Defenzivu je digao na još jednu razinu, a ofenzivno je imao dva tri dobra proboja strane i par opasnih ubačaja. Krovinović je standardno najpodcjenjeniji igrač Hajduka.
Defenzivno je daleko ispred svih, odrađuje abnormalno puno posla. Njemu se najviše spočitava da nije dovoljno okomit. Onda uzmete brojke i pogledate da je u zadnjih par sezona po broju okomitih dodavanja broj jedan „reprezentativni kalibar“ Mišić, a odmah uz njega „onaj koji ništa ne vrijedi“ Krovinović. Kad bi on bio naš problem, mi problema ne bi imali.
Obrana je jučer sve dobro odradila, po meni malo nesigurno u izgradnji napada, ali za njih plus, iako stvarno jučer Slaven nije pokušao gotovo ništa. Rakitiću možda najlošija utakmica do sad u Hajduku. Moje pitanje je što se događa s ljudima kad obuku dres Hajduka. Rakitić je izvodio prekide uspješno i u Barceloni (kad bi ih izvodio) i u Sevilli. Onda je došao u Hajduk i ne može pogoditi više prekid da mu pištolj na glavi držiš. Jeli to do travnjaka, loših akcija, kopački, lopte, do čega je? Ovdje nema niti malo sarkazma ovo je ozbiljno pitanje. Livaja je primio sve što je mogao i dao nekoliko dobrih dodavanja i stvarno se nema što prigovoriti.
Mi stalno pričamo o presingu i Livaji. Pa se pisalo da on ne trči da ne radi…bla bla bla. Livaja je uz Krovinovića naš najbolji presing igrač. Ima odličan pozicijski presing i ono na što sam jučer posebno obratio pozornost je kako on stalno viče, govori i moli da netko izađe s njim u presing, ali nitko ga ne prati. Stoje i mole krunicu.
Tu dolazimo do Kalika. Svi znaju koliko ja volim njegovu požrtvovnost, to koliko gine za klub i slično, ali to nije dovoljno za bit nogometaš. Svi koji navijate za Hajduk bi isto ginuli, bacali se, grizli samo da Hajduk bude prvi, ali to nije dovoljno. To što netko trči isto nije dovoljno. Poznajem ja nekolicinu ljudi koji bi ginuli i mogu trčati, pa nisu kalibar za Slaven Trogir, a ne za Hajduk. Kalik ima kvalitetu za bit 16-20 igrač u rotaciji i to je to, a ne za bit starter u ekipi koja se bori za prvenstvo. Borbenost ipak treba nagraditi svaki put, ali ipak za Hajduk u Europi i borbi za prvaka treba nivo više. Dokle god nam budu igrali igrači koji „trče“ nećemo se usrećit.
Ubojiti dvojac krila „double B“ Bamba i Biuk su odigrali strašnu utakmicu. To je bilo toliko strašno za gledat da ne znam što reći. Bamba ima brzinu, mislim čak i da ima dribling, ali uzalud. On je izgledao toliko mrtvo jučer, da je to strašno. Fizički nije mogao parirati nikome, imao je jedan ulazak u sredinu i to je bilo to od njega. Stipe Biuk je fascinantan igrač. Ja ne mogu vjerovati da netko tko je proveo vrijeme i u Španjolskoj u Valladolidu i u Los Angelesu nije napredovao niti centimetra u svojoj karijeri.
Kao da nikad nije otišao, iste greške, iste dječje bolesti. Predribla igrača i onda kao da mu se mozak isključi. Dakle nevjerojatno loše donošenje odluka. Da on svojih pet odluka samo ponovi iznova nešto bi se dogodilo, netko bi se već našao na pravom mjestu, ali on svaki put iznova bira i svaki put pogrešna odluka.
To je možda neki fenomen, endem. Njegov ubačaj ide na pet metara, Livaja na drugoj stativi. On ubaci na drugu Livaja stoji na pet metara. Kad je otvorena situacija za prodor, on odlaže loptu, kad je nemoguća situacija on ide u prodor ili još gore u ubačaj. To je nešto nevjerojatno. Možete zamisliti koliko je onda najboljem igraču HNL (po teći put izabran od kapetana, na čemu mu čestitamo) Livaji, teško igrati kad protivnici imaju luksuz vezati dva do tri igrača za Livaju jer su nam krila opasna kao kiseli kupus. Samo puštajte Hajduk da ide preko krila i već ste napravili pola posla.
Tu nastupa genijalna transfer politika. Zašto Hajduk ne napreduje? Zato što prodate Mlakara za 3.5 milijuna i kao njegovu zamjenu dovede Trajkovskog. Mlakar koji je trčao za petoricu, otvarao prostor Livaji, napadao iz drugog plana, takvog igrača mijenjate s igračem koji je profilno sličniji Livaji nego Mlakaru. Koji zna s loptom, ne trči, i više bi trebao biti stari lisac, nego netko tko će trčati. Proda se Sahiti za 1.5 i kao njegovu zamjenu se dovodi Bamba. Umjesto da nadograđujemo momčad, mi smanjujemo kvalitetu. Nisu krivi ni Bamba ni Diallo ni Trajkovski što oni igraju tako, već onaj tko ih je doveo.
Siguran sam da Bamba i Diallo ne igraju ništa lošije nego što su igrali u Francuskoj, ali netko je pojedine igrače skautirao DVIJE GODINE i napisao izvještaj. Izvještaj o stvarima koje su neki gledatelji (meni bliski) uvidjeli nakon jedno polusezone, a nisu u nogometu i nemaju nikakvu struku u tom polju. Jedva čekam da prodamo Krovinovića za dva-tri milijuna eura i kao njegovu zamjenu dovedemo recimo Ćubelića. To bi bio „genijalan“ potez, to baš zvuči kao nešto što bi mi napravili.
Što se tiče priče o tome da novaca nema, novaca u Hajduku nikad nema i nikad nije bilo i nikad neće biti. U ono vrijeme kad se igralo četvrtfinale lige prvaka se isto nije imalo puno novaca. Dapače, nakon toga je klub skoro upao i u stečaj, ali to su sad neke druge teme. Znate koliko je iluzorna priča o tome da Hajduk nema novaca? Zadnja pojačanja Hajduka su Bamba, Biuk, Šego, Rusyn i Mlakar ako dođe (a trebao bi tijekom ovaog tjedna po onome što sam čuo). Iz ove priče ćemo izostaviti Rakitića, jer dio njegovog ugovora plaća sponzor Tommy.
Šego i Bamba su skupa plaćeni oko 600k, dakle samo odšteta iznosi 1.2m eura. Imaju ugovore vjerojatno oko pola milijuna, dakle tu smo već na nešto više od dva milijuna. Rusyn, Mlakar i Biuk su tri posudbe i mi pokrivamo više od 800 tisuća sigurno. Dakle tih pet igrača nas košta minimalno tri milijuna. Znači da se ipak ima za pojačanje… No, umjesto pojačanja mi smo doveli pet prinova od kojih najveći potencijal za bit pojačanje imaju Mlakar i Šego. Šego jer je naš igrač, a Mlakar jer ga od njegovog odlaska nismo uspjeli zamijeniti, pa će valjda on uspjeti zamijeniti sam sebe…
Što se tiče suđenja ono je, prema mom skromnom mišljenju jučer bilo na razini. Erceg je jučer bio na razini (bar netko) u odnosu na ono što inače gledamo. Uz Kolarića on se izgleda ipak promiče u našeg najboljeg sudca. Što se tiče ostalih utakmica jedino sporno je drugi žuti Punčeca u utakmici Osijek Šibenik i sve ostalo su sudci dobro odsudili.
Ono što se promiče kao problem je kvaliteta VAR-a koju mi u Hrvatskoj imamo, jer na četiri od pet utakmica ovog kola je bilo neko rubno zaleđe koje stvara velike skepse. Crte su loše, kvaliteta slika je loša, kutovi su loši i ta zaleđa su milimetarska, a iz nama dostupnih slika to nije baš toliko vidljivo, pogotovo na crte koje se vuku u var sobi, koje same po sebi izgledaju dosta naivno.
Nakon ovakve utakmice Hajduka ipak ne bi puno o suđenju, jer previše mi vremena trošimo na borbe za vjetrenjačama, a imamo i viška problema u našem dvorištu. Samo bi htio istaknuti da onaj travnjak u Gorici ne izgleda kao travnjak i uopće ne znam s čime bih ga usporedio.
Povjerenje mi ne ulijeva ni travnjak na Maksimiru koji je loš, pa je možda to zbog vremena, što nam svima izaziva glavobolju, jer naš idući protivnik je Lokomotiva na Kranjčevićevoj. U prijevodu na naš antinogomet ide još i klizalište – ubojiti duo. Po onome što smo čuli od gradske vlasti u Zagrebu, ovo bi trebala biti zadnja utakmica na staroj Kranjčevićevoj, prije početka obnove.
Prošle godine sam početkom sezone, upravo nakon remija na Kranjčevićevoj pisao da mi nemamo nikakve izglede za naslov i baš sam se jako zaletio. Ovo trebao shvatiti kao upozorenje da moramo jako puno raditi i biti tihi, ako želimo doći do naslova. Naše šampionske ambicije nisu ni blizu gotove i ni slučajno ne smijemo dopustiti da se ponovi fijasko od lani, gdje nam jedna utakmica određuje smjer sezone.
Ovo je upozorenje i ako želimo biti prvaci moramo pobjeđivati u nizovima, jer Dinamo vjerojatno u srijedu završava s Europom, a onda će njihov fokus biti HNL. Rijeka je prošle sezone imala niz gdje su pobijedili 14 od 15 odigranih utakmica i to im nije bilo dovoljno da uzmu prvenstvo.
Mi kao navijači moramo biti forte i biti potpora, a ne zviždati u 15. minuti. Zviždanje ostavimo za kraj utakmice. Shvaćam da je frustracija velika, ali zviždanjem stvaramo kontraefekt. Dižemo protivnika i spuštamo sebe. Jedino ako svi budemo u simbiozi i budemo izgarali za titulu, jedino onda to možda prestane biti san.
