Hajduk je pobijedio Varaždin 2:1, što je svima, i upravi i klubu i navijačima bilo najbitnije nakon debakla u četvrtak. Unatoč prvenstvenoj pobjedi stvari opet ne izgledaju dobro. Od četvrtka su izašla dva PR intervjua, prvo predsjednika, pa zatim sportskog direktora na dva različita medija. Dojam je da je navijačkom puku više puna kapa svega i da svi samo žele nekakvih mirnih 7 dana između dvije utakmice, jer u posljednjih mjesec dana bombardiranja stižu sa svih strana.
Trener Gattuso se voli držati starog (ne)dokazanog sastava, iako je bilo par promjena. Kapetan Kalinić se vratio na vrata, i po onome što je Mister na press konferenciji rekao, to je nešto što možemo očekivati svako treću utakmicu. Moufi i Uremović su jedini „preživjeli“ iz zadnje linije. Prpić je ušao umjesto ozlijeđenog Šarlije koji će biti van funkcije neko vrijeme zbog ozljede zgloba. Lijevo se vratio Diallo umjesto (pretpostavljam) umornog Melnjaka, ali kako momak igra bilo bi bolje da se nije vraćao.
Veznu liniju su držali „kreativci“ Rakitić i Krovinović, koji navodno ima dobre ponude iz Premier lige, pa bi i on mogao napustiti Poljud. Poziciju desetke preuzeo je Pukštas, igrač kojem svaka iduća utakmica može biti posljednja u dresu Hajduka s obzirom na to da se intenzivno radi na njegovom izlaznom transferu. Poziciju lijevog krila preuzeo je već (ne)dokazani Kalik, a desno je bio Sahiti.
U vrhu napada ,standardno, Livaja. I moram reći da je ovo izgledalo užasno i na trenutke bolno za gledati, pogotovo u prvom poluvremenu. Bezidejno, nemoćno, mlitavo. Jedina sreća je što Varaždin nema neku ideju da nas može ozbiljnije ugroziti, jer da ima ovo bi bilo jako neugodno za sve prisutne.
Trenutna situacija u Hajduku najbolje se može opisati na prvoj prilici „Bijelih“. Rakitić u 6.minuti fantastičnim dodavanjem iz voleja proigrava Kalika koji kao da nije očekivao tu loptu, pa je nije dobro ni primio, pa samim time ni završnica nije najbolja. Imamo razliku u kvaliteti gdje će Livaja ili Rakitić fantastično podvaliti neke lopte, a njihovi suigrači to kao da ne očekuju, pa ne naprave kretnju, odustanu.
Zašto Hajduk onda dovodi Rakitića kad njegovo fantastično dodavanja u dubinu ili njegovu dijagonalu neće ispratiti Diallo, Sahiti ili Kalik.
Golovi koje Hajduk prima ove sezone su u najmanju ruku komični. Jasno je da golovi dolaze iz grešaka, ali ne baš ovakvih. Gol protiv Slaven Belupa, Moufi se baca kao da ga je netko upucao, Kaliniću lopta prolazi između nogu iz jako teške situacije.
Protiv Lokomotive situacija gdje Hajduk treba izbiti loptu što dalje može i utakmica je vjerojatno gotova, dva igrača promašuju loptu, Čop dolazi do nje prvi, obrana radi penal. Protiv Ružomberoka iz tri pokušaja ne uspijevaju ispucati loptu, iz treće je izbijena, ali u vlastitu mrežu. Danas se Šego narugao desnoj strani Hajduka i pored tri igrača proigrava Mitrovskog koji na penalu stoji sam kao duh i pogađa za 1:0.
Koliko umara priča oko igre Hajduka jednako tako umara i priča oko suđenja u SuperSport HNL-u. Valjda najveća VAR afera u povijesti nogometa odigrala se u našem prvenstvu i to bez ikakvih posljedica. VAR nije dobio još kamere, nemamo strane sudce, iste glave koje su sudile do sad sude i dalje. Gospodin, ako ga tako mogu nazvati, koji je dokazano lažirao VAR snimke s Brunom Marićem je svaki tjedan u VAR-u u Europi, bio je u VAR-u na završnici Olimpijskih igara, a bio je i danas.
Naravno da „gospodin“ Bebek ništa sporno nije vidio kod gola Varaždina i po njemu to što se Dabro zabio u vratara Kalinića neposredno prije udarca nije prekršaj ili ometanje igre. Tko je ovdje lud? Ovakve poražavajuće situacije su u hrvatskom nogometu konstantne i nikome se zbog toga ne pale alarmi, no to ide na obraz “gospodi” koja sjede u uredima HNS-a.
Ne mislimo pritom da se krade u nečiju korist, iako je vrlo izvjesno da će „mali“ klubovi tu često izvući deblji kraj, ali naši sudci su jednostavno nedorasli da sude u HNL-u.
Što se tiče Hajdukove igre vidim da su se neke velike legende kluba uspalile na to da Mistera treba biti sramota kako igramo i slične stvari i očito je sezona lova na Mistera otvorena u trenutku kad određeni novinari Ružomberok stavljaju u istu rečenicu s Gzirom i pokušavaju dodatno zakuhati situaciju. Ako padne glava Mistera onda sve glave redom trebaju pasti. Od sportskog direktora, preko uprave, do nadzornog odbora koji ima najviše putra na glavi.
Smjena bivšeg predsjednika, obećanje evolucijskog napredaka, navodni pokušaj dovođenja gospodina Pavića na mjesto predsjednika koji krši statut kluba, jer je politički aktivan, neuspjeli pokušaj da gospodin Nikoličius ostane, postavljanje gospodina Sablića na čelo akademije.
Ako je predsjednik nadzornog odbora gospodin Pavelin to zaboravio, trebao bi se podsjetiti da je njegov posao da nadzire a ne upravlja i donosi odluke u klubu.
Promjenom još jednog trenera Hajduk će samo umnožavati problem, a odgađati njegovo rješenje. Opet će igrači trčati i letjeti po terenu četiri, pet utakmica i onda opet ispočetka. Opet će brod početi tonuti, opet ista pitanja, isti problemi.
Postoji nekoliko razloga zašto Mister mora ostati minimalno do kraja sezone. Kad Mister na press konferencijama priča o infrastrukturi onda nas je svih sram. Sram što imamo dva terena, jedan teren za prvu momčad i da u takvim uvjetima takva imena dolaze. Kada Mislav Karoglan priča o tome, onda mu se smiju, rugaju i govore da su to sve alibiji. Ako će netko potaknuti grad, predsjednika i sve ostale da Hajduk postane moderan klub onda je to Gattuso, jer kad tako veliko ime priča, svi slušaju.
Svi znaju već onu opjevanu priču o disciplini, odnosu prema radu i prema klubu. Svi znaju i što se dogodilo prošle sezone, kakav epski raspad je doživio Hajduk. Na prvoj press konferenciji vidjelo se kako Mister „barata“ imenima i da je upućen i s kakvim respektom i kakvim superlativima priča o klubu. Dojam je da je on odličan profil trenera koji će taj svoj sentiment uspjeti prebaciti na igrače. Njegove su konferencije za medije zanimljive i jer nam pokazuju koliko smo zapravo zaostali za ostalim ozbiljnim klubovima u Europi.
Dojma sam da je Gattusu obećano med i mlijeko, a on je zapravo upao u „kašetu brokava“. Drugi dan nakon potpisa Perišić mu govori da želi otići, prije deset dana po prvi put mu je rečeno da Pukštas odlazi. Još bi dodao da čovjek nema ni pravog napadača, ni pravog zadnjeg veznog, ni širinu na krilu.
Pozitivna strana današnje utakmice, osim reakcije mladih igrača je psihološki moment. Vjerovali ili ne Hajduku je ovo u posljednjih godinu dana tek treći preokret. Dinamo u Zagrebu u prvom kolu prošle sezone s 1:0 na 1:2, ove godine u predzadnjem kolu na Poljudu protiv Gorice s 0:1 na 2:1 i ovaj jučerašnji protiv Varaždina. To je katastrofalan podatak za ekipu takvog apetita. Ekipa koja se želi boriti za sve trofeje, ne može sebi dopustiti tolike psihološke oscilacije i toliki nedostatak psihološke snage.
Nepoznanica meni kao i vjerojatno većini je zbog čega Gattuso forsira Kalika na lijevom krilu i zbog čega Diallo dobiva minute. Očito nitko u klubu ne vjeruje da ova momčad može napasti prvenstvo i potući se s Dinamom, tako da nema nikakvog rezultatskog imperativa.
Zbog čega ove sezone ne pokušavamo s Hrgovićem, Jurakom, Skokom, Brajkovićem, Antunovićem, Šošićem i Durdovom? Pola tih momaka ni ne bude na klupi. Hrgović je danas svojim ulaskom bio baš osvježenje i pogodio više ubačaja nego recimo Diallo u cijeloj svojoj karijeri u Hajduku.
Što to recimo Kalik radi na treningu da je on bolji od Brajkovića ili Šošića? Znam da Gattuso voli agresivne, srčane igrače, ali Kalik je tehnički limitiran igrač i jednostavno je višak u ovoj momčadi. Sigurno nije igrač za startnih jedanaest, pogotovo ne za krilo, eventualno možda može poslužiti u rotaciji. Što se tiče Dialla čovjek svaki put kad primi loptu neko dijete na svijetu odustane od nogometa.
On izgleda toliko dezorijentirano, pogubljeno i nesigurno svaki put kad primi loptu i doista nema prostora za njega u nekom ozbiljnom Hajduku. Eksperiment s Pukštasom na poziciji desetke mora završiti, jer Hajduk od njega ne dobiva njegov maksimum, ali zato gubi ono u čemu je najbolji.
Ako Krovinović ostane u Hajduku ne bi bilo suludo njega pomaknuti bliže golu na toj poziciji, naravno, ako se tu neće koristiti Livaju, jer Krovinović profilno to može odigrati.
Treba reći i par riječi o kapetanu Kaliniću. On možda nije najbolji vratar, ali on je kapetan. Lovre Kalinić, što god netko mislio o tome je vojnik i legenda Hajduka. Lovre Kalinić je u prvom mandatu svojim obranama vadio i spašavao Hajduk u brojnim situacijama. Lovre Kalinić se vratio u klub kada nitko to nije htio i on je prvo pojačanje Lukše Jakobušića u stvaranju novog Hajduka. Lovre Kalinić je došao u Hajduk koji se borio s Goricom za 4. mjesto. Nakon Lovre Kalinića su došli svi veliki igrači koje danas slavimo.
Znam da će neki reći da je on došao, jer nije branio u Aston Villi, ali zar stvarno mislite da nije postojalo drugih opcija, financijski puno boljih nego ove Hajdukove. Mogao je on otići vjerojatno u Seria A ili La Ligu. Ne mislim da je mogao otići u Juventus, Milan, Barcelonu, ali mogao je sigurno braniti u nekakvoj Valenciji, Sevilli, Fiorentini.
Navijači bi trebali malo više respektirati takvog čovjeka, a ne svako njegovo izbijanje, koje je uvelike popravio u odnosu na to kako je bilo kroz njegovu karijeru, „pozdravljati“ zvižducima i nizom psovki.
Što se tiče predsjednika, gospodina Bilića i našeg sportskog direktora Kalinića i njihovih intervjua ostaje za upitati se kako mogu izlaziti u javnost i govoriti da klub nema novaca? Razmišljaju li oni da ih to u pregovorima o izlaznim transferima kao u transferu Pukštasa stavlja u podređenu poziciju jer će netko doći, ponuditi par milijuna eura i reći uzmite ili ostavite, umjesto da igrač ode za dvoznamenkastu cifru.
Ono što je zanimljivo za istaknuti jest da nitko od novinara na pressici nije upitao gdje su Benrahou i Dajaku. Uklonjeni su iz prve momčadi, na platnoj su listi, vjerojatno se neće prodati, a Kalik igra krilo. Razumljivo je da su postojali disciplinski razlozi za njihovo odstranjivanje, ali zašto je nekome oprošteno a njima nije, i kako je moguće da ih je netko uopće doveo u klub ako je proučio njihove karakterne osobine. Nastavak cirkusa je izjava da će se Hajduk u slučaju ulaska u grupnu fazu pojačati za jednog napadača. Što je s krilima i sa zadnjim veznim?
Puno je upitnika, puno stvari je nedefinirano i neodgovoreno. Osjećaj je kao da sve što je Hajduk gradio četiri godine sada srušio u četiri mjeseca. Od tada ide samo nizbrdo i to bez kočnica. Navijači i svi kojima je Hajduk u srcu nadali su se nekom novom Hajduku, ali za sada se čini kao da se samo nastavlja priča iz prošle sezone.
Ipak, kako je prošle sezone preokret Rijeke 1:2 na Poljudu bio i preokret Hajdukove sezone na negativnu stranu, svi na Poljudu se nadaju da bi ova utakmica s Varaždinom i ovaj preokret mogao sve okrenuti, ovaj puta na našu stranu.
