Teško. Odgovor na pitanje kako je biti navijač Hajduka zadnjih godina, ali konkretno zadnjih dana. Oblačno s povremeno kojom zrakom sunca. S Hajdukom prolazite emocije koje rijetko gdje možete iskusiti. U zraku čak i nije tuga nego bol. Velika bol. Sami sebe smo pobijedili.
U Europi imamo katastrofalan koeficijent i unatoč tome Bog ti je dao priliku. Zamislite da ste u zadnjih 5 godina upisali Gziru i Tobol, i unatoč tome vaš put u Europu izgleda: HB Torshavn (Farski otoci), MFK Ružomberok (Slovačka) i FC Noah (Armenija). Da vam je netko ponudio ovakav ždrijeb, svi bi ga potpisali odmah. Nažalost za nas put već završava ni manje ni više nego na Veliku Gospu.
Trener Gattuso opet nije puno iznenadio, ali i da hoće iznenaditi ne može s obzirom na „veliku“ širinu kadra kojom raspolaže. U obrani sve kako smo navikli, Lučić na golu, desno Moufi, lijevo Melnjak, te Uremović i Šarlija na poziciji stopera. U vezi Rakitić i Pukštas, na krilima Bamba i Sahiti, a jedino iznenađenje je bilo Trajkovski na poziciji desetke, a Livaja u špici. Igra nije bila loša, dapače.
U 7. minuti Ružomberok izvodi korner, lopta je spuštena u peterac, a Šarlijin pokušaj izbijanja je malo omeo protivnički igrač, dovoljno da je Šarlija pospremi sam u svoju mrežu. I onda kreće niz Hajdukovih prilika. U 14. minuti Bamba u šesnaestercu lomi igrače Ružomberoka, puca, lopta mu se odbija, opet pokušava, Frühwald brani, lopta dolazi s Pukštasa koji s dva metra pogađa Frühwalda koji je na podu i ostaje 0:1. U 19. minuti Moufi ubacuje – Frühwald boksa, lopta dolazi do Sahitija koji proigrava Pukštasa kojem lopta prolazi preko noge i opet ništa.
U 20. minuti Bamba opet okreće dva igrača Ružomberoka, pokušava iznenaditi Frühwalda, ali ovaj je koncentriran i šalje loptu u korner. U 25. minuti Sahiti ostavlja loptu na osamnaest metara za Rakitića koji pokušava ali udarac od bloka odlazi u korner.
U 32. minuti Rakitić izvodi korner, Livaja je nadskočio svog čuvara, ali nažalost opet neprecizno. U 34. minuti polukontra Hajduka. Sahiti vuče loptu, lijepo proigrava Livaju, a ovaj loše puca i Frühwald još jednom izlazi kao pobjednik.
U 36. minuti najbolja prilika na utakmici. Livaja fantastično proigrava Trajkovskog iza protivničke linije, a ovaj promašuje jedan na jedan s golmanom i cijeli Poljud ostavlja u nevjerici. U 39. minuti Sahiti na lijevoj strani proigrava Melnjaka, ovaj iz prve za Livaju koji puca ali Frühwald je fantastično brani, lopta se odbija do Melnjaka koji s poda puca, ali Frühwald je danas odigrao vjerojatno utakmicu života.
Na kraju poluvremena, u 3. minuti sudačke nadoknade, Ružomberok je imao korner, opet nesigurnost u Hajdukovoj obrani, ali ovaj put se Lučić nekako snašao i ostavio nas u igri.
U drugom poluvremenu loše i jalovo. Prva prilika tek u 59 .minuti kada Sahiti vuče loptu, puca s ruba šesnaesterca, ali nažalost ne pogađa. U 62. minuti Trajkovski s lijeve strane podvalio tunel svom čuvaru, fantastično se riješio igrača, podvalio loptu do Kalika koji s četiri metra pogađa u vanjski dio mreže.
U 72. minuti Rakitić izvodi još jedan korner, Livaja je opet najviši u skoku ali opet to odlazi preko gola. U 97. minuti posljednja prilika. Lopta dolazi do Livaje koji je na leđima imao cijelu momčad Ružomberoka, uspio je pucati ali lopta odlazi od bloka u korner u kojem se ništa bitno nije dogodilo i Hajdukov put u Europi završava.
U pet godina Hajduk je potpisao Gziru, Tobol i najnovija momčad koja ulazi u tu rubriku „Najveće Hajdukove blamaže“ je Ružomberok. Pisao sam već kako je Hajduk došao od kluba koji igra završnice velikih europskih natjecanja, do toga da igra završnice kvalifikacija za europska natjecanja. I svi javno likuju sada, mnogi „novinari“ zazivaju Misterov otkaz. Što onda?
Hajduk je od Gzire promijenio: dvije uprave, tri predsjednika uprave, dva nadzorna odbora, tri sportska direktora, osam trenera, preko dvadeset igrača. Imamo samo jednu konstantu, a to je model ili ti ga vlasnik. Znam da se jako puno pitanja postavlja oko udruge Naš Hajduk i morate bit svjesni da je jako puno glupih informacija oko udruge – od priče da se iznose novci iz kluba do priče da su komunjare, udbaši i slično. To su sve priče i „niske strasti“ koje pale određene ljude.
S druge strane je li na odmet baš upitati bi li trebalo doći do ažuriranja modela. Privatni model mislim da nema što tražiti ovdje i da su Rijeka, a pogotovo Osijek najbolji pokazatelj toga zašto takav model upravljanja nije dobar. Model u kojem navijač odlučuje o sudbini kluba kojeg živi je dobar točno do ove razine.
I navijači definitivno trebaju imati pravo glasa povodom nekih stvari u klubu. Je li možda vrijeme da pređemo u njemački model „50+1“ gdje će privatnici imati priliku ulagati novac, ali neće imati kontrolu nad klubom?
Navijači još uvijek imaju glavnu riječ, ali nismo onda više samoodrživi, već nas netko „pogura“ za svojim kapitalom. Očito je da naši problemi sežu puno dublje od same igre, samih igrača i trenera. Ona priča da za nas igraju nekarakterni igrači više ne može držati vodu. U Hajduku više od 50 % su igrači s jako dobrom karijerom u inozemstvu u jako dobrim ligama. Pa nisu ti ljudi zaboravili igrati nogomet ovdje.
Što se tiče naše „famozne“ strategije, nju možemo pokloniti nekome, jer ona ništa ne vrijedi. Strategija nije pet kupova, tri prvenstva i grupe Europe. To je rezultat strategije. Strategija je način kojim ćemo doći do pet kupova, tri prvenstva i grupe Europe. Strategija mora biti ideja. Igramo „taj i taj“ način nogometa i cijela škola nogometa mora igrati takav stil i uigravati takve automatizme, da igrač dođe spreman u seniorski nogomet.
Pogledajmo Hajdukove trenere. Stilski nijedan nema veze s drugim. Trebamo prestati dovoditi imena i početi raditi organizirano i smisleno.
Nadovežimo se i na pitanje trenera. Prošle godine u siječnju smo doveli Leku. Ptice na grani su znale da će Leko igrati 3-5-2 ili 3-4-2-1.
Pojačanja koja je Leko dobio u prvom prijelaznom roku su: Ferro (koji nije odigrao ništa otkako je završio prvu posudbu s Hajdukom), Benrahou (koji nema poziciju u Lekinom sustavu) i Anello („mlada nada“). S tim „pojačanjima“ se očekivalo da bi on eventualno mogao napasti Dinamo?
Sada smo doveli trenera Gattusa koji je još jedno veliko ime.
On igra 4-3-3 ili 4-2-3-1. Pojačanja koje je on dobio: Rakitić (koji je top pojačanje, top igrač, vjerojatno naš prvi ili drugi najbolji igrač u dosadašnjim utakmicama, ali nije prioritetna njegova pozicija) i Bamba.
Ako su svi u klubu znali da Perišić odlazi, oni su trenera, čija je primarna ideja napadanje preko krila, ostavili na dva krila.
Durdov, Brajković, Šošić i Antunović jesu talenti, ali talenti se ne razvijaju u utakmicama u kojima se lovi rezultat, jer se stavlja veliki pritisak na njih. Oni se razvijaju na rezultatu 2,3:0 gdje im onda možeš dati pola sata i onda će on pokazati sve svoje vrline.
Mister je bio u pravu kada je rekao da nemamo dovoljno široki kadar, jer ako su vaše opcije na klupi takve kave jesu i da morate ubaciti Kalika i Dialla u situaciji kada se rezultat lomi, da očekujemo od Durdova i Antunovića da će bljesnuti u ovako bitnoj utakmici, onda nemamo o čemu pričati.
Ovim ispadanjem iz Europe, osim što smo izgubili novce koji su nam itekako bitni, više nismo ni „atraktivna“ destinacija za nova pojačanja, jer rijetko tko će doći kao veliko pojačanje da bi se dokazivao u HNL-u.
U klubu ovo svi trebaju iskoristiti za jedan „mini reset“. Treba naglasiti kako nam je obećana neka vrsta „evolucijskog napretka“ u ovoj sezoni, pa bi samo htio upitati gdje je on? Je li obaviješten da je sezona počela, hoće li doći nakon nekog vremena?
To je naša realnost, samo prazna obećanja. Svi se trebaju zapitati: tko je odgovoran, što svi mogu bolje, doći do zaključka i dogovoriti se kako i što dalje, a ne bezglavo lutati.
Strategija se mora ponovno dogovoriti, odgovorni ljudi moraju odgovarati. Ako to opet znači ispočetka onda moramo ispočetka, ali kad krenemo s nečim onda nema stajanja do kraja. Moramo vjerovati u to u trenutcima i kad je dobro i kad je loše, i to se mora izgurati.
Čini se da nas čeka još jedna duga sezona u kojoj u ovom trenutku drugo mjesto izgleda kao plafon, ali nadam se da će me klub demantirati i da ćemo se izvući iz ovoga.
Znam da je to jako teško, ali glave se moraju skupiti i sva snaga prebaciti na Varaždin. Sada sav fokus mora biti na prvenstvu, iako je to „floskuletina“ koju svi mrzimo, ali to je naša trenutna realnost.
Još od istog autora:
