Rijeka je u subotu izgubila svoju prvu utakmicu u ovoj sezoni.
Prvi poraz stigao je tako tek u drugom kolu proljetnog dijela na gostujućem terenu u Varaždinu.
Da je netko navijačima Rijeke ponudio takav scenarij uoči ove sezone ili nakon bolnog ispadanja iz europskih natjecanja od Olimpije zasigurno bi to objeručke prihvatili.
Još kad bi im uz to ponudio i dva boda prednosti pred drugoplasiranim Hajdukom i sedam ispred trećeg Dinama ne bi dvojili ni trenutka.
Ipak, poraz je uskovitlao prašinu, navijači nezadovoljni rastom cijena ulaznica početkom sezone dodatno su se pobunili. Mnoštvo uvreda na račun Damira Miškovića i neukusni komentari slijevaju se ovih dana na klupske profile na raznim društvenim mrežama.
Ali nije poraz od Varaždina jedini razlog, njihov uzročnik je dojam da Rijekin predsjednik nema baš nikakvih natjecateljskih ambicija već da ga u vođenju kluba zanima isključivo profit.
Prodaja ponajboljeg stopera lige, Nike Galešića Dinamu, direktnom konkurentu za naslov, odlično je „sjela” Hajdukovim navijačima koji će u tom aranžmanu „prepoznati” riječki sluganski položaj u odnosu na Dinamo i tako lakše sebi opravdati prošle, a i moguće buduće neuspješne pokušaje svojih ljubimaca da nakon dva desetljeća osvoje toliko željenu titulu.
Mnogi navijači Rijeke rado su prihvatili ovu tezu. Brza kupovina iskusnog stopera Škorića i preseljenje jednako iskusnog napadača Duje Čopa iz Lokomotive na Rujevicu odgodila je erupciju nezadovoljstva koja će se aktivirati tek nakon prodaje još dvojice stožernih igrača, najpotentnijeg riječkog igrača, reprezentativca Marka Pašalića i kapetana, duše ove momčadi, Ivana Smolčića.
Vijest o ovim prodajama bila je garnirana prvim ovogodišnjim porazom i to je rezultiralo eskalirajućim gnjevom navijača Rijeke.
Sve to uz skromnu posjetu na otvaranju polusezone kad je jedva nešto više od 3 tisuće posjetitelja došlo podržati jesenske prvake, bio je očiti znak predsjedniku Miškoviću da je vrijeme za susret s novinarima i pokušaj gašenja požara koji se poprilično rasplamsao unutar riječkog nogometnog puka.
Konferencija za medije sazvana je u 8:30, što je, iz novinarske perspektive gledano, ranojutarnji termin.
Mišković je nakon uvodnih objašnjenja o funkcioniranju kluba odgovarao na sva vruća novinarska pitanja.
Upitan o Galešićevu transferu, rekao je da je ovaj želio u Dinamo, a nikakva ponuda iz inozemstva nije stizala.
Za šest mjeseci otišao bi besplatno u Dinamo, ovako smo napravili najbolji aranžman u HNL-u, a osim financijskog dijela odštete tu je i otkup Jankovićevog ugovora, podsjetio je Mišković i napomenuo da ni Frigana ni Ivanovića kao ni Pašalića nakon njih nije prodao Dinamu iako je za sve njih postojao interes iz Zagreba.
Transferi u Dinamo nisu se dogodili iz jednostavnog razloga jer su za ove igrače ponude došle i od klubova iz inozemstva, s Galešićem to nije bio slučaj.
Objašnjavao je Mišković novinarima odnos prihoda i rashoda i činjenicu da za razliku od svojih konkurenata ne može očekivati pomoć od institucija kao što su grad ili država.
Izjavio je da su mjesečni troškovi Rijeke milijun i tristo tisuća eura i da je klub miran do srpnja ove godine, kad će opet morati prodavati igrače iz svog izloga.
Priznao je da ne diktira on tempo već kupci kod kojih se pojavi interes za nekog riječkog igrača. Još je jednom napomenuo da su doista svi na prodaju, a za svakog igrača postoje zamjene koje se prate i koje je riječka struka spremna dovesti čim se oslobodi mjesto u momčadi.
Nekad zamjene budu zadovoljavajuće, nekad bolje, nekad lošije, ali to je način na koji ovaj klub funkcionira i tako će biti dok je on tu, sukus je Miškovićeva objašnjenja o financiranju kluba.
Upozorio je na činjenicu da u slučaju dvomjesečne neisplate plaće, igrači mogu raskinuti ugovor bez odštete, a klub ostaje dužan isplatiti svoje obveze.
Iznio je i poražavajući podatak o 310 prodanih dresova čiji su dizajn izabrali sami navijači da pobliže ilustrira marketinške prihode kluba.
Sve u svemu Damir Mišković još jednom je objasnio da je jedini način na koji se klub financira prodaja igrača. I tu je, na žalost, Mišković vrlo realan i potpuno logično je da u takvoj situaciji klupski cilj mora biti besplatno ili vrlo jeftino dovesti i čim skuplje prodati igrača.
Za razliku od navijača kojima je rezultat apsolutni interes, struci je dobra prodaja glavni cilj, dovođenje igrača uvijek je u službi budućih prodaja.
Povremeno se dogode i aranžmani kao ove godine sa Čopom i Škorićem i njih Mišković navodi kao dokaz da njegove šampionske ambicije nisu ugašene.
Nije Rijeka dovela dva mlada igrača koja će moći dobro prodati ako se svojim igrama nametnu već dva iskusna nogometaša koji odmah mogu zaigrati i pri tom mladoj momčadi mogu dati dozu stabilnosti, a uz njih se mladići lakše mogu razviti u kvalitetne igrače.
Osim njih dvojice, za koji dan dolazi i reprezentativac Makedonije Panev na mjesto od Smolčića i mladi napadač Grgić iz Šturma koji ima potencijal da poput Ivanovića i Pašalića stasa u Rijeci u vrhunskog igrača.
Stječe se dojam da koliko god puta Mišković objašnjavao da samo prodaje, i to one unosne, održavaju riječki brod na površini, navijačima ta informacija jednostavno ne sjeda. Isključivo redovita primanja preduvjet su da igrači koji su trenutačno u klubu budu zadovoljni, a mogućnost da poput Pašalića nakon Rijeke odu u klubove gdje će njihova primanja dosezati milijunske iznose čini ih motiviranima da i za kud i kamo manje iznose u Rijeci pružaju svoj maksimum.
Podsjetio je predsjednik Rijeke još jednom da na službenim stranicama HNK Rijeke stoji financijsko izvješće iz kojeg se može iščitati struktura prihoda i rashoda odnosno način na koji klub funkcionira.
Isto tako, tijekom presice je napomenuo da ako netko ima neku drugu ideju kako da se klub financira osim od prodaje da će ga rado saslušati i sprovesti ideje ako je to moguće.
Također pozvao je svoje kritičare da dođu i ponude svoju viziju vođenja kluba i ako ga uvjere da su sposobni voditi klub na razini na kojoj funkcionira tijekom njegova mandata, rekao je da je spreman i na prepuštanje kluba drugim vlasnicima.
Objasnio je i zašto gotovo uvijek kasne u Rijeci s dovođenjem novih igrača.
Naime, nogometaši koje struka prepozna kao potencijal (mora se priznati da je u tome neobično uspješna) redovito pokušavaju postići transfere koje Rijeka ne može isplatiti i tek kad se kupac duboka džepa ne pojavi, pred sam kraj prijelaznog roka, njihovi menadžeri i (ili) klubovi spremni su za razgovor s Rijekom.
Tako se uistinu kasni s pripremama i Rijeka u pravilu kasnije postigne željenu formu, ali je kvaliteta igrača viša nego da se za te iznose trgovalo na početku „mercata”, a time je i mogućnost uspješne prodaje, kad za nju dođe vrijeme, veća.
Pitanje koje je predsjednik Rijeke primio s popriličnom dozom frustracije bilo je ono o cijenama ulaznica i „otuđivanjem” kluba od svojih navijača.
Ne slaže se Mišković s tom konstatacijom, a kao razlog navodi prodanih 4 tisuće pretplata kao i cijene paketa ulaznica koje kad se podijele na broj utakmica iznose 5 i 8 eura po utakmici za sjever odnosno 11 i 13 eura za istočnu tribinu.
Drži da je loše vrijeme bilo razlogom slabije posjećenosti utakmice protiv Lokomotive.
Činjenicu da nema krova na istočnoj tribini, koja nesumnjivo smanjuje navijački komfor, Mišković objašnjava izostankom bilo kakve pomoći od strane Grada Rijeke.
Podsjeća da i Dinamo i Hajduk imaju privilegiju da o održavanju njihovih stadiona brine institucija Grada iz kojeg dolaze.
Posebnu frustraciju Damir Mišković iskazao je zbog čekanja na papire za gradnju novog stadiona na Kantridi. Gradsko vijeće izglasalo je novi GUP, ali po pitanju njegove realizacije već godinu dana nije se dogodilo još uvijek ništa.
Iako od grada prima minimalnu financijsku podršku, od koje se onda odbija čak i najam ograda za utakmicu, Mišković je zaključio da ne želi ulaziti u domenu politike i da ne želi plakati ni za što, ali da stoga mora voditi klub na način kako to i radi.
Istaknuo je, da je s inicijalnim ulogom od 3 i pol milijuna eura koje je uložio Volpijev Social sport kojem je tada on bio na čelu i još 150 tisuća eura mjesečno tijekom tri prve godine, ustrojio klub koji je ukupno uprihodio 217 milijuna eura koliko je koštalo funkcioniranje kluba u njegovom mandatu na čelu Rijeke i pri tom je klub bio na razini na kojoj je i danas.
Napominje i da je usprkos kritikama i dalje pozitivan i da ima energije, da se Rijeka prošle godine borila za naslov, bila u finalu kupa, napravila odlične transfere, da Rijeka troši tri puta manje od glavnih konkurenata, ima manju vojsku navijača, a trenutačno je opet prva na tablici te da se neopravdano u javnosti prezentira kao da je situacija loša.
Mišković je zaključio konstatacijom da klub formalno jest u njegovu vlasništvu, ali da klub pripada i navijačima i gradu, a dok ga on vodi da će sve napraviti da ga zaštiti.
Sudeći po ovom nastupu Rijekina predsjednika na Kvarneru nema ništa novo, on i dalje uobičajeno vješto žonglira, navijači uobičajeno negoduju, novce uobičajeno nitko ne želi trošiti, ni za ulaganja, ni za sponzorstva, ni za subvencije pa ni za ulaznice, a Rijeka je opet prva, ako tu i ne ostane, nitko neće rezati vene. Ako slučajno ipak nešto osvoji, uslijedit će kraći predah, a onda opet sve kreće ispočetka…
Iz ovog groznog sna, molim te probudi me – Hajduk (opet) kiksao na Kranjčevićevoj