Teško je bilo gledati Rijeku koja je izašla na megdan švedskim destruktivcima iz Elfsborga. Dojam s tribina bio je da je utakmica trajala još dva dana i da je sudac izbacio još ponekog Šveđanina da se ništa ne bi promijenilo, samo bi doza mučenja za sve riječke zaljubljenike u nogomet bila duža i efikasnija.
Gosti su krenuli agresivno i ta agresija ih je krasila tijekom cijele utakmice, nije ih poremetio ni drugi žuti Abdullaia u 56. minuti. Rijeka je jednostavno izgledala nemoćno.
Mogli smo vidjeti poneki uspješni dribling Pašalića i Ivanovića, nekoliko preciznih pasova i pokoje podvaljivanje, ali sve to bilo je nedovoljno za slamanje otpora žilavih Šveđana.
Možemo reći kako jedino udaraca prema vratima švedskog golmana nije manjkalo, ali i oni kao da su bili previše mlaki i neprecizni, a kad bi netko od domaćih igrača i uspio iskoračiti iz tog napadačkog sivila onda je švedski golman bio spreman.
Skupila je Rijeka osamnaest udaraca od kojih je osam išlo u okvir gola, ali samo je jedan završio iza leđa golmana Petterssona. Bio je to izjednačujući gol Nike Galešića neposredno pred odlazak na odmor na dodavanje imenjaka Jankovića koji se probio po lijevoj strani i ubacio na prvu stativu gdje ju je spremno dočekao riječki stoper i poentirao na oduševljenje četiri i pol tisuće domaćih navijača.
Gosti su prije toga poveli u 24. minuti nakon ubacivanja iz kuta kad je u šesnaestercu iz prve opalio Abdullai, isti onaj koji je u drugom poluvremenu dobio drugi žuti i ostavio svoju momčad s igračem manje.
Igra obiju momčadi u drugom poluvremenu kao da je bila lišena vica, lepršavosti i svega onoga zbog čega publika dolazi na stadione, a jedinu izglednu priliku koju je kreirala Rijeka promašio je Fruk u 74. minuti kad mu je lopta došla na šesnaest metara, a on sam i neometan pogodio jednog od gostujućih igrača u šesnaestercu.
Zasluge za ovo rujevičko mrcvarenje svakako treba pripisati i agresivnim Šveđanima koji se nisu libili grubo ući u duele i tim svojim čvrstim stavom poremetili su fluidnost u Rijekinoj igri.
Nije briljirao ni domaći trener, zamjene nisu odgovorile na pravi način, pokušao je s Radeljićem na mjestu centarfora, ali nijedna lopta nije došla do njega u tih petnaestak minuta nakon što je izvadio Fruka, a Majstorovića ubacio na Radeljićevu poziciju.
Kao toliko puta do sada i ovaj put je izostanak mirnoće u ključnim trenucima najveći nedostatak riječke momčadi.
Riječani su s igračem više uspjeli samo jednom ozbiljnije priprijetiti, baš kao i gosti kad su pred kraj utakmice iz jedne kontre pogodili stativu kad je vratar Zlomislić već bio svladan.
Sve u svemu bila je to večer za zaborav u kojoj Riječani mogu biti sretni što rezultat i nije toliko negativan koliko je to bila njihova igra ako uzmemo u obzir da su kvalitetom limitirani gosti pola sata igrali s igračem manje.
Uzvratni susret igrat će se na umjetnoj travi pred Elfsborgovim navijačima i njihove šanse za prolazak u play-off Europa lige ozbiljno su narasle nakon rujevičkog ogleda.
Optimizam uoči uzvrata može dati jedino činjenica da je teško za povjerovati da Rijeka dvaput zaredom može odigrati ovako loše.
