“28.” kolo HNL-a ostat će zabilježeno kao ono u kojem je jedan od tri kandidata za naslov najvjerojatnije izgubio priključak.
Troboj Hajduka, Rijeke i Dinama se zbog posrtanja Dinama u Puli vrlo izgledno, pretvorio u dvoboj. Za razliku od aktualnih prvaka Hajduk i Rijeka odnijeli su pobjede na teškim gostovanjima u Koprivnici i u Kranjčevićevoj.
Veliki su izgledi da će napokon Mamićeva epska rečenica “Poručujem Rijeci i Hajduku – ovo ste vidjeli sad i nikad više” koju je izrekao nakon riječkog osvajanja duple krune 2017., iz aktualnosti otići u povijest.
Osam je godina Mamićevo prokletstvo pratilo Dinamove suparnike u nastojanjima da prekinu uvjerljivu dominaciju Zagrepčana u najelitnijem domaćem natjecanju. Teško se oteti dojmu da bi vrlo vjerojatno i danas ono bilo važeće da je Mamić “ostao u sedlu”.
Zbog moralne higijene dobro je da Dinamo više nema na raspolaganju poluge koje je imao u Mamićevoj eri. Već smo naglašavali, a i još ćemo jednom ponoviti da suci ove godine jednostavno nisu krojili tablicu kao u njegovo vrijeme.
A, što nam je to pokazalo ovo kolo nakon kojeg je preostalo još samo osam utakmica do kraja?
Još jednom potvrdila se teza da je HNL izrazito izjednačena liga. Hajduk i Rijeka donijeli su bodove s teških gostovanja u Koprivnici i Kranjčevićevoj. Hajduk nije rasturio Slavena niti Rijeka Lokomotivu. Ipak, favoriti su bili bolji i postigli minimalne pobjede i tako se odvojili od branitelja naslova.
Za razliku od južnog i sjevernog majstora s mora koji su se uspješno othrvali pritisku, Dinamo je dobio porciju od koje će se, najvjerojatnije još mjesecima oporavljati. Koban je bio nominalno treći jadranski klub – Istra.
Puljani su, prije ovog kola, na Rujevici u srijedu, u polufinalu Hrvatskog nogometnog kupa bili bolji protivnik i svejedno ispali. Očekivao se njihov prvenstveno trkački, a potom i psihološki pad svega tri dana nakon tog susreta.
Na Aldo Drosini očekivao ih je okršaj s kadrovski daleko najkvalitetnijom momčadi na prostorima širim od države čiji su prvaci.
Međutim, dogodilo se suprotno. Istra je izgledala kao da je ona ove sezone igrala Ligu prvaka, a Dinamo kao momčad koja se ispuhala, fizički i mentalno.
Radošević, Lončar i društvo igraju kao preporođeni pod vodstvom odličnog novog – starog trenera Garcije. Španjolac kao da im je udahno mentalitet koji ne priznaje autoritet klubova iz tzv. velike četvorke hrvatskog nogometa.
Rijeka se protiv Istre provukla u finale i borit će se za svoje sedmo Rabuzinovo sunce dok Dinamo u prvenstvenoj utakmici nije bio te sreće.
Istra je Zagrepčane isprašila s tri komada i njihovi snovi o obrani titule spali su na razinu teorije. I koliko god Dinama nikad ne treba otpisivati zbog ogromne koncentracije kvalitete koju ima u svojim redovima moramo konstatirati da ih samo čudo može izvući iz ove situacije.
Ako se ono ne dogodi, zasigurno će se mnogo analizirati kako je moguće da klub s autoritetom i mentalitetom pobjednika, sudionik Lige prvaka koji ima proračun veći od svih drugih klubova zajedno posustane u utrci za prvaka na tri četvrtine prvoligaškog natjecanja.
Je li “Plavima” sudbinu skrojila “Možemovska” postava demokratski izabrane uprave? Jesu li doista Jakirovića “pozdravili” čim se ukazala prva prilika jer je, navodno, bio blizak Mamiću?
Ne ulazeći u procjenu konkretne političke odgovornosti ipak se može konstatirati da je Dinamo presudio sam sebi.
Otpisani Dinamov trener Jakirović prethodno je udario temelje ovoj Rijeci koja jedina još uvijek konkurira za oba trofeja. Vrlo vjerojatno bi on na kraju doveo i Dinamov “Ferrari” do prve pozicije.
Najvjerojatnije bi to pošlo za rukom i Nenadu Bjelici, ali ni jedan ni drugi nisu dobili dovoljno vremena.
Dok je Fabio Cannavaro pokušavao pohvatati konce, dok još nije ni shvatio gdje se našao, Rijeka i Hajduk dobili su priliku koju za sada nisu ispustili iz ruku.
Hajduk je svoju utakmicu sa Slavenom igrao prije nego su Dinamo i Rijeka igrali svoje mečeve 28. kola. U teškoj utakmici u kojoj se na trenutke mučio ipak je na kraju odnio pobjedu i to zasluženo.
Kako smo već napisali, nije to bila nikakva dominacija, ali ukupno gledajući rezultat je na kraju pravedan, usprkos dvojbenom jedanaestercu za Hajduk kojeg je realizirao Livaja.
I ovdje moramo istaknuti da, za razliku od svog sunarodnjaka i prijatelja na Dinamovoj klupi, Gennaro Gattuso uspješno upravlja svojim “Bilim strojem”.
Njegove taktičke ekshibicije i pretumbacije u kojima mijenja prirodne pozicije svojim igračima ponekad dovodi Hajdukove navijače na rub živčanog sloma. Osobito to vrijedi kad rezultat nije onaj kojeg navijači jedino priznaju.
No u jednom važnom segmentu je “Mister” apsolutno uspio. Psihološki se Hajduk ne raspada kao što je to bio slučaj u zadnjih dvadesetak godina. Kad god bi se Splićani približili naslovu uslijedio bi lom.
Temperamentni Talijan nekako uspijeva nemoguće. Euforija koja lako zapali vatru u kojoj onda redovito izgore i ambicije Splićana, ove godine kao da prolazi pokraj njih.
Ne može se reći da temperatura u Dalmaciji ne raste. Najopasniji protivnik polako ispada iz igre i snovi o tituli dobivaju sve realnije konture.
Ali, preostaje još jedan ozbiljan suparnik. Radi se o onom vječitom “underdogu” kojeg svake godine zbog sveopće rasprodaje najvažnijih igrača već na početku sezone svi otpisuju.
Kad se ipak umiješa u borbu za vrh redovito ima najslabije izglede od vodećih kod većine komentatora. Ali, upravo ta pozicija Riječanima najviše i odgovara.
Nakon poraza Dinama u Puli, kladionice najveće šanse daju Hajduku. Hajduk ima bod prednosti ispred Rijeke. Riječani imaju još i dvije utakmice finala kupa koje moraju odigrati uz borbu za naslov. Možemo reći da su to objektivni argumenti na strani Hajduka.
Opet, zadnjih desetak godina, ili točnije od kad je Damir Mišković došao u Rijeku, “Bijeli” su u međusobnim ogledima ukupno gledajući prilično uspješniji od “Bilih”.
Ove sezone Riječani su također uspješniji. Uz dvije neodlučene utakmice, Rijeka ima i dvije pobjede. Nedavnu na Rujevici s uvjerljivih 3:0 kao i na Poljudu u četvrtfinalu kupa, s ne mnogo manje uvjerljivih 1:3.
Još su svježa sjećanja i na prošlogodišnji sraz ovih protivnika kad je Poljud gorio nakon što je predstavio Perišića i Brekala i hladan tuš koji je uslijedio. Rijeka jednostavno ima recept za igru protiv Hajduka i gašenje euforije u Splitu.
A, upravo nas takav jedan sličan ogled čeka u predzadnjem kolu ako oba suparnika budu u igri za naslov.
Zanimljivo kako je u emisiji nakon utakmice u Kranjčevićevoj, voditeljica Valentina Miletić kontrirala sukomentatoru Ivanu Kelavi koji je izjavio da Rijeka ovisi o sebi. “Ovisi i o Hajduku koji ima bod više” odgovorila mu je voditeljica smetnuvši s uma da do kraja Rijeka ima i utakmicu s Hajdukom u kojoj je trenutačna bodovna razlika apsolutno nadoknadiva.
A Riječani su u Kranjčevićevoj imali poneku priliku više, pokazali su više htijenja i na kraju zasluženo slavili. Iako, da je ta utakmica, baš kao i ona u Koprivnici završila podjelom bodova nitko ne bi mogao reći da bi to bilo potpuno nezasluženo.
Rijeka je tako uspjela povezati dvije minimalne pobjede u nizu protiv klubova iz donjeg doma HNL-a, a to joj nije uspjevalo već mjesecima. U utakmicama u kojima nisu umirali od ljepote Bijeli s Kvarnera plasirali su se u finale kupa i ostali u borbi za naslov. Sjećanja na 2017. opet su aktualna. “Ovo ste vidjeli sad i nikad više” zvuči sve manje uvjerljivo.
