Nogometaši Rijeke po četrnaesti put u svojoj povijesti uspjeli su se plasirati u finale kupa. Tri puta im je to pošlo za nogom u vrijeme bivše države, a ostala finala ostvarili su u neovisnoj Hrvatskoj. Devet puta „Važ” je zasjao u vitrinama Kantride i Rujevice. Dvaput se radilo o Kupu Maršala Tita, a sedam puta o Rabuzinovom suncu.
Do ove najnovije završnice došli su Riječani nakon što su, u reprizi prošlogodišnjeg finala, na suncem okupanoj Rujevici, s 2:0 svladali Slaven Belupo.
Branitelje naslova pobjednika kupa do pobjede su svojim pogocima doveli Amer Gojak (71) i Dimitri Legbo (84).
Atmosfera na Rujevici bila je pomalo melankolična. Riječka nogometna javnost jednostavno očekuje prolaz u srazu s klubovima iz drugog ešalona hrvatskog klupskog nogometa. I, to vrijedi i za Slaven koji objektivno zadnjih godina odskače iz tog društva. Svojim kontinuitetom i stabilnošću Koprivničani zaslužuje da se i njima jednom negdje „otvori”.
Letargija u prvom i rutina u drugom poluvremenu
Ne može se reći da su Riječani olako shvatili utakmicu. Rijeka je bila ofenzivnija, okomitija i s većim posjedom lopte, ali kao da nije bilo onog pravog naboja. Iz siromašnog prvog dijela nema se što izdvojiti, Riječani su dvaput tražili kazneni udarac, sudac Igor Pajač dvaput odmahnuo glavom.
Nakon takvog, mlakog prvog poluvremena, bez pravih šansi i tempa, kod domaćih se navijača pojavila bojazan da bi se letargija mogla pretočiti u dramu produžetaka, možda i jedanaesteraca.
S druge strane, stotinjak Podravskih štuka, najvatrenijih navijača kluba iz Koprivnice, smještenih u kavezu južne tribine, ponadali su se da će njihov Slaven tražiti novu šansu za ispisivanje klupske povijesti.
I doista, u 55. minuti, bivši Rijekin napadač Alen Grgić propustio je najveću priliku za Slaven kada je iz protunapada s desetak metara iskosa uputio točan udarac, ali je Zlomislić, uspio obraniti.
A, onda je u 71. minuti Oreču uspio proboj po desnom boku. Njegov je udarac golman Koprivničana uspio obraniti. No, lopta se odbila do natrčalog Gojaka koji iz blizine zabija i podiže Rujevicu na noge.
Slaven se morao otvoriti, inzistirati, a Rijeka se aktivno branila i čekala i u 84. minuti i dočekala. Lijepu akciju Bijelih u tri poteza završio je Legbo i saltom proslavio svoj prvijenac u bijelom dresu. Fruk je negdje sa sredine terena lijepo proigrao Adu-Adjeija na desnoj strani, ovaj iz prve poslao loptu na drugu vratnicu, a tamo je Legbo bio spreman i ubacio je u prazan gol. Slavlje je moglo početi. Rijeka je rutinski posao obavila do kraja.
Lov na trofej
Victor Sanchez je nakon sjajne europske sezone doveo Rijeku u situaciju u kojoj može nastaviti svoj trofejni niz.
U drugom polufinalu „atomski” Dinamo zabio je šest komada Gorici za očekivani finale dva najtrofejnija kluba posljednjeg desetljeća. Uzimajući u obzir da je osim što je šest zabio, Dinamo tri gola i primio u Turopolju te da ove polusezone samo Rijeci nije uspio postići pogodak mogla bi nas na Opus areni dočekati uzbuđenja, kad su već u završnici prvenstva izostala.
U toj jednoj utakmici na našem najljepšem stadionu 13. svibnja, saznat ćemo hoće li Dinamo uzeti svoj osamnaesti ili Rijeka osmi kup Hrvatske…
