SAD i Iran približili su se okvirnom dogovoru o Hormuškom tjesnacu i nuklearnom programu, ali blokada ostaje na snazi dok se ne postigne i ne potpiše konačan sporazum.
Blokada Hormuškog tjesnaca ostaje do potpisa
Američki predsjednik Donald Trump poručio je da će pomorska blokada iranskih brodova u Hormuškom tjesnacu ostati „u punoj snazi i na snazi“ sve dok sporazum ne bude postignut, ovjeren i potpisan. Naglasio je da „obje strane moraju uzeti vremena i učiniti to kako treba“ te da u procesu „ne smije biti pogrešaka“. Time je povezao svako popuštanje blokade izravno s formalizacijom dogovora.
Dan ranije Trump je rekao da su Washington i Teheran u velikoj mjeri usuglasili memorandum o razumijevanju. Taj dokument trebao bi biti temelj šireg mirovnog sporazuma i ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca, ključne rute za globalne isporuke nafte i ukapljenog plina. Unatoč tome, američki dužnosnici priznaju da potpis konačnog sporazuma još nije na stolu.
Iz iranske vlade nije stigla službena reakcija na Trumpovu poruku. Međutim, agencija Tasnim, bliska Revolucionarnoj gardi, objavila je da SAD i dalje „opstruira“ dijelove mogućeg sporazuma, posebno kada je riječ o zahtjevima Teherana za oslobađanje zamrznutih sredstava. To pokazuje da povjerenje između strana i dalje nije potpuno.
„Sporazum u načelu“ i rok od 60 dana
Visoki dužnosnik Trumpove administracije iznio je novinarima „najnovije obrise“ pregovora, uz uvjet anonimnosti. Prema njegovim riječima, Iran je „u načelu“ pristao ponovno otvoriti Hormuški tjesnac u zamjenu za ukidanje američke pomorske blokade i rješavanje pitanja visoko obogaćenog uranija. Dodao je da Washington vjeruje kako je iranski vrhovni vođa, ajatolah Modžtaba Hamenei, odobrio širi okvir dogovora.
Dužnosnik je pojasnio da bi se prvo otvorio tjesnac i postupno ukinula blokada, dok bi pregovori o detaljima nuklearnih mjera trajali dulje. Odbacio je tvrdnje da Teheran odbija odlaganje svojih zaliha obogaćenog uranija, istaknuvši da je „pitanje – kako?“, a ne „hoće li“. Iz Irana zasad nema potvrde što točno znači „sporazum u načelu“.
Drugi visoki američki dužnosnik rekao je da predloženi okvir predviđa rok od 60 dana u kojem bi pregovarači trebali pokušati postići konačan sporazum. Iranski izvori navode da bi se u sljedećim fazama mogle pronaći „izvedive formule“ za rješavanje spora oko zaliha visoko obogaćenog uranija, primjerice njihovo razrjeđivanje pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Otvorena pitanja: nuklearni program, Libanon i sankcije
Unatoč napretku, nekoliko ključnih pitanja ostaje neriješeno. Krhko primirje na snazi je od početka travnja, ali se SAD i Iran i dalje razilaze oko iranskih nuklearnih ambicija. Washington traži stroga i dugoročna ograničenja, dok Teheran brani pravo na civilni nuklearni program.
Dodatni kamen spoticanja je rat Izraela u Libanonu protiv proiranske milicije Hezbollah. Iran želi da prekid vatre i politički aranžmani u Libanonu budu dio šireg paketa, dok SAD nastoji održati određenu fleksibilnost u odnosu prema Izraelu i regionalnoj sigurnosti.
Teheran inzistira i na ukidanju sankcija te „odmrzavanju“ desetaka milijardi dolara prihoda od nafte, koji su godinama blokirani u stranim bankama. Za SAD su ta sredstva važan instrument pritiska i pregovaračka poluga. Iranski izvori upozoravaju da neće biti konačnog dogovora ako Washington „nastavi stvarati prepreke“ u tim pitanjima.
U međuvremenu, Revolucionarna garda objavila je da je u posljednja 24 sata kroz Hormuški tjesnac prošlo 33 broda uz odobrenje Teherana. To je i dalje znatno manje od oko 140 brodova dnevno prije rata, što pokazuje da tjesnac još radi u ograničenom režimu i da svaki pomak u pregovorima izravno utječe na globalnu trgovinu energentima.
