Županijski sud u Zagrebu poništio je presudu kojom je 1945. vojni sud komunističkog režima na smrt strijeljanjem osudio petoricu svećenika. Hrvatsko je pravosuđe zaključilo da je riječ o montiranom procesu. Vojni sudovi tog vremena bili su instrumenti političke represije, a procesi koje su vodili mahom su bili nezakoniti. Reviziju presude pokrenuli su nećak jednog od osuđenih i udruga Vigilare.
Priopćenje u potpunosti možete pročitati ovdje, ili skraćenu verziju u tekstu ispod.
Nakon više od osam desetljeća, hrvatsko je pravosuđe ispravilo jednu od teških nepravdi komunističkog režima. Županijski sud u Zagrebu poništio je presudu Vojnog suda Komande grada Zagreba iz srpnja 1945. Tom presudom su na smrt strijeljanjem osuđeni svećenici Valentin Bocak, don Ivan Šabalja, Antun Vrančić, dr. Ilija Živković i Herbert Medić. Zahtjev za reviziju podnijeli su nećak don Ivana Šabalja i udruga Vigilare, u suradnji s odvjetničkim uredom Jagar i Grebenar.
Obrazloženje presude
Sud je u obrazloženju zaključio da su vojni sudovi bili organizirani radi brzog učvršćivanja komunističke vlasti. Nije se radilo o nepristranom provođenju pravde, a svrha njihova djelovanja bila je politička represija. Optuženicima nije bilo zajamčeno pravo na branitelja ni pravo na žalbu, a sud je odluke donosio bez ikakve povezanosti s dokazima.
Jedan od ključnih zaključaka jest da presuda iz 1945. gotovo uopće nije sadržavala opis konkretnih kaznenih radnji. Svećenicima se stavljalo na teret da su propovijedima širili propagandu za NDH, no nije navedeno kada, gdje ni na koji način. Presuda nije sadržavala ni stvarnu analizu dokaza ni obrazloženje za izricanje najteže kazne.
Totalitarni režim
Sud je utvrdio i grubo kršenje temeljnih pravnih načela. Naime, uredba o vojnim sudovima iz 1944. primijenjena je retroaktivno na radnje koje su se navodno događale godinama prije njezina donošenja. Time su povrijeđena temeljna načela kaznenog prava. Zaključak suda nedvosmislen je: osuda petorice svećenika nije bila rezultat zakonitog kaznenog postupka. Tuse radilo ozlouporabi političke moći radi obračuna s osobama nepoćudnim novom režimu.
Poništenjem ove presude ispravljena je povijesna nepravda, ali je istodobno poslana i važna poruka – nijedan totalitarni režim ne može trajno dati pravni legitimitet političkom progonu i montiranim procesima.
Ulica na Jarunu i dalje nosi ime krvnika
Unatoč ovoj povijesnoj sudskoj odluci, ime čovjeka koji je stajao na čelu tog istog Vojnog suda Komande grada Zagreba i danas krasi jednu zagrebačku ulicu. Vlado Ranogajec, koji je kao predsjednik suda potpisivao stotine smrtnih presuda poput one protiv petorice svećenika, i danas ima ulicu u zagrebačkom naselju Jarun.
Na ovu je činjenicu još 2017. godine upozorio i tadašnji predsjednik gradskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, Zlatko Hasanbegović, ustvrdivši da “notorni Ranogajec ima ulicu u Zagrebu, a bio je javni tužitelj i potpisao je bjanko stotine smrtnih presuda”.
Neki izvori spominju 748 potpisanih smrtnih presuda. Unatoč više pokušaja preimenovanja – od inicijative “Krug za Trg” do najnovijeg prijedloga koji je gradski Odbor jednoglasno odbio – Ulica Vlade Ranogajca i dalje postoji, kao svojevrstan podsjetnik da je zločinačka ideologija komunističkog režima još uvijek snažno ukorijenjena u dijelu hrvatske političke elite.
Bleiburg: od britanske obmane i masovnih likvidacija do povratka kosti u rodnu grudu
Mučeništvo hercegovačkih Franjevaca – povijesna istina o zločinima 1945.
Nužno suočavanje s prošlošću: U Dubravi ekshumirano novih 29 žrtava partizanskih zločina
