HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – GOSPODARA NAD SVIM ZLIM SILAMA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je – dan posvećen svetomu Josipu, pa stavimo sebe i svoje obitelji kao i cijelu Crkvu te svoj narod pod zaštitu – moćnu – svetoga Josipa.
Zahvalimo Gospodinu za ovaj dan, svježe jutro, ali je ovdje danju temperatura narasla i do 35 stupnjeva. Svejedno, hodočasnici pristižu u sve većem broju i zbog godišnjih odmora, ali i zbog blizine Festivala mladih koji započinje 1. kolovoza, u subotu, na Marijin dan.
Zacijelo ste svi čuli za nemili događaj koji se dogodio jučer ujutro, za mraka, na Brdu ukazanja i na vanjskom oltaru Crkve svetoga Jakova u Međugorju. O tome su izvješćivali svi mediji, svi portali, svi su donosili izvještaje o tome vandalskom činu.
Ne znamo je li to djelo poremećena, sumanuta uma, ili je đavolska osveta za ovo što se ovdje događa već 45 godina, gdje ljudi nalaze mir, vraćaju se Bogu, obraćaju se, obitelji pronalaze svoju uporišnu točku u Gospodinu, obraćenju, sakramentima, molitvi.
Na nama nije umovati – nego moliti i obratiti se Gospodinu. On je Gospodin i Gospodar, pa i nad svim paklenim silama. Ako je djelo poremećenoga uma, onda neka mu se Bog smiluje i ozdravi ga. A ako je djelo Sotone, on ne može ništa. On je kao pas na lancu. Ugrist će samo one koji mu se približe, a inače može samo lajati.
Gospa Guadalupska – Pobjednica nad zlim silama
Kad sam vidio one prizore, sjetio sam se Gospe Guadalupske. Prije kojih stotinu godina – za Meksičke revolucije – u kojoj su mnogi kršćani vjerni Gospodinu ubijeni, a tako isto i svećenici (film “For Greater Glory – Cristeros”), netko je stavio pod lik Gospe Guadalupske eksplozivnu napravu i detonirao je.
Eksploziv je raznio oltar, svijećnjake, eksplozija je uništila prozore, ali je slika Majke Božje ostala NETAKNUTA! Ništa joj nije mogao Pakao! Ona je Pobjednica zlih duhova. Nikad joj Pakao nije mogao oprostiti što je nakon prvih ukazanja 1531. (tomu će skoro 500 godina) više od deset milijuna domorodaca Azteka prihvatilo kršćanstvo i Isusa Krista.
Najveća evangelizacija u povijesti Crkve – zahvaljujući Majci Mariji! Stoga se Đavao i danas osvećuje tomu najmnogobrojnijem katoličkom narodu na svijet preko raznih narko-kartela, pobuna itd. Marija uvijek izlazi kao Pobjednica. Stoga molimo i kušajmo iskorijeniti zlo i grijeh iz svojih života.
Notre Dame, mučenici i postojanost Međugorja
A sjetimo se – prije sedam godina planula je i Njezina katedrala – Notre Dame u Parizu. Nitko ne zna je li požar podmetnut ili je izbio slučajno. Ona je već obnovljena i to je prema statistikama najposjećenija katedrala na svijetu.
Znamen Francuske jer od nje se u Francuskoj mjeri sve – sve udaljenosti. Makar je država laicistička i sekularna, u njoj imamo godišnje ponajviše krštenja odraslih osoba. Nemoguće je zanijekati svoje korijene koji sežu do svetoga Lazara koga danas slavimo, a koji je – prema legendi – bio biskup u južnoj Francuskoj, ili preko onih mučenika iz Liona iz g. 176. (sveta Blandina i biskup Fotin), pa svetoga Ireneja Lionskoga!
Prije deset godina na oltaru je zaklan – doslovce – jedan svećenik dok je slavio svetu Misu. Došla dvojica islamista i tražila od njega da se odrekne Krista. A on je samo rekao: Apage, Satanas! Odstupi, Sotono! I oni su mu savršeno mirno prerezali grkljan i dopustili da iskrvari na oltaru.
Foto: Screenshot/Youtube
Papa Franjo je pokrenuo proces za njegovu beatifikaciju – jer je mučenik za vjeru. Tko se danas toga još sjeća? A Međugorje je iskusilo svoje progone od prvih dana i nadživjelo sve svoje progonitelje koji su se sramotno povukli i priznali svoje grijehe.
Marija ostaje tu, dok je komunizam i svi njegovi dželati i otišao na povijesno smetlište. Znamo komu smo povjerovali, i na kraju, znamo tko je Gospodar povijesti. Komu ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. Hvala Mariji što je uz nas.
Sveti Marta, Marija i Lazar – dragi Isusovi prijatelji
Danas Crkva slavi drage osobe – Martu, Mariju i Lazara – iz Betanije. Drage osobe kod kojih je Isus bio dragi gost.
U evanđeoskim prizorima koji se odvijaju u domu u Betaniji postoji jednostavna, duboka ljepota – prizori obasjani ne velikim čudesima ili golemim mnoštvom koje se okuplja oko Isusa, nego blagim ritmovima svakodnevnoga gostoprimstva, prijateljstva i tihe odane ljubavi. Ovdje, unutar kućnoga ozračja, gdje su sveti Marta, Marija i Lazar otvorili svoja vrata Isusu, srce kršćanskog života poprima tijelo i dah života.
U Betaniji Krist nije samo Učitelj i Iscjelitelj, on je dragi i voljeni gost, dočekan za stolom i primljen s predanom uslugom i tihim strahopočitanjem. Crkva nas poziva da se približimo ovim Gospodinovim prijateljima.
Kroz ovu zgodu otkrivamo kako obični svagdanji trenutci – pripremljeno jelo, izgovorena riječ vjere, čak i suze podijeljene u tuzi za preminulim bratom – postaju izvanredni kada Krist prebiva među nama. Životi Marte, Marije i Lazara uče nas o skladu akcije i kontemplacije, o ljubavnom služenju i pažljivom slušanju, a sve to utemeljeno na vjernosti Gospodinu.
Dom u Betaniji – mjesto vjere i gostoprimstva
Dom u Betaniji: Mjesto gdje je Isus bio rado kao gost dočekan. Evanđelja prikazuju dirljiv portret doma u Betaniji – intimnog kućanstva obilježena vjerom, velikodušnošću i ljubavlju.
Sveti Marta, Marija i Lazar, brat i sestre povezani ne samo krvnim vezama nego i zajedničkom odanošću, u središtu su ovoga prizora. Njihov dom, smješten neposredno izvan Jeruzalema, postao je mjesto kakva ne ćemo pronaći nigdje drugdje u Isusovoj službi: pravo utočište i odmorište za Spasitelja, svetište gdje je bio primljen ne kao učitelj nego kao ljubljeni gost i prijatelj.
Foto: Wikimedia commons
Sveto pismo kaže nam da je „Isus ljubio Martu i njezinu sestru te Lazara“ (Iv 11,5), što svjedoči o izvanrednoj bliskosti koju su dijelili. Betanija nije bila samo usputna stanica u Gospodinovu javnom životu; bila je ona prebivalište otvoreno Gospodinu, srca željna slušanja, služenja i klanjanja.
U toplini svoga doma Marta je bila i gostoljubiva, pripremajući objed za svoga dragoga gosta (Lk 10,38-42). Marija je, u tihom strahopoštovanju, sjedila do Gospodinovih nogu, upijajući svaku riječ koju bi izgovorio. Obje sestre, na svoje jedinstvene načine, bile su primjer kako susresti i dočekati Krista – kroz akciju, služenje i kroz tihu molitvu i kontemplaciju.
Lazarovo uskrsnuće i poziv da primimo Krista
Prisutnost Lazara, kojeg će Isus kasnije uskrisiti iz groba, produbila je značenje ovoga kućnog svetišta. Čudo u Betaniji, predokus Uskrsnuća, naglašava do koje je mjere Krist osobno ušao u živote onih koji su ga voljeli.
Ovaj dom postao je znak svijetu: otvaranje vrata Isusu mijenja sve. Betanija nas uči da su svetci – Marta, Marija i Lazar – bili obični ljudi čiji je dom postao izvanredan, jednostavno zato što je Isus tamo bio dočekan, poštovan i iznad svega ljubljen. Njihovi životi pozivaju svakog vjernika da pripremi mjesto za Krista: u svojim domovima, u svojim zajednicama i, prije svega, u svojim srcima.
Stoga i mi primimo Gospodina u svoje domove! Dođi, Gospodine, i budi dragi gost u našim domovima. Dolje imate moj članak iz Glasnika mira o značenju i vrijednosti liturgije – bogoslužja koje se mora odvijati u Duhu, a ne kao zabava, u što se danas naše bogoslužje nerijetko izrodi. Ona je Opus Dei – Djelo Božje.
Ako nas vjera ne zbunjuje barem malo, možda smo sklopili previše kompromisa sa svijetom
Sve što znamo o Marijinim roditeljima dolazi iz spisa koji Crkva nikad nije kanonizirala
