HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA KOJI JE ALFA I OMEGA – KOJEMU SVE ŽIVI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana – utorak je. Dan napose posvećen svetomu Anti – moćnom zagovorniku kod Gospodina. Svetci za nas posreduju, oni su nešto kao most između nas i Gospodina. Ali je uvijek bolje pristupiti Gospodinu otvorena srca i izravno ga moliti.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe, jučer popodne malo pljusnulo pa je zrak natopljen vlagom. Ali svejedno, to ne priječi hodočasnike dolaziti ovdje u sve većem broju. Makar Festival mladih počinje 1. kolovoza – u subotu, ipak se već osjeća u zraku svečarska atmosfera, i u molitvama i pjevanju, a i uspinjanju na posvećena mjesta – Brdo ukazanja i Križevac. Jučer je bilo u večernoj koncelebraciji više od osamdeset svećenika na oltaru, a dvadesetak ih je ispovijedalo. Pa molimo da Gospodin nastavi djelovati u dušama i srcima.
Ono prva riječ u Ivanovu Evanđelju s Gospodinove strane bijaše: A što vi tražite? Uputio je to dvojici Ivanovih učenika koji su krenuli za njim, nakon što je Ivan rekao za Isusa na Jordanu – Evo Jaganjca Božjega. Da, vrijedi taj upitnik u svakom vremenu, pa i danas: A što vi tražite ovdje u Međugorju? Što inače tražite u životu? Za čim težite, žudite? Svatko mora sam sebi odgovoriti na to pitanje.
Isusova propovijed suprotna standardima svijeta
Jer na kraju, od toga zavisi životna sreća, smisao, ovdje na zemlji i vječnosti. Tražimo li istinski Gospodina? Oni su otišli od Isusa preobraženi, novi ljudi, dirnuo ih je u srce i nisu više mogli bez Isusa. Tako se zbiva i u ispovjedaonici.
Treba se roditi novi čovjek, treba zrno pasti na plodno tlo. Stoga bih svima preporučio ono što govori u današnjoj Službi čitanja sveti Bazilije Veliki: Čovječe, oponašaj zemlju! Donosi plod! To se od nas očekuje.
Foto: Wikimedia commons
Ne biti suvarak ili okresina, nego mladica na trsu. Isus je savršeno svjestan svoje misije u svijetu, kao nitko. Nigdje nije išao u školu, nije se dao podučavati ni od kojega rabina (kao primjerice Pavao od Gamalijela). A kad je otvorio usta – izgovorio je riječi koje su potresle svijet, koje su savršeno kontrakulturne – prema standardima svijeta.
Osam redaka iz Govora – Propovijedi na gori najbolji su tumač što sve nije u redu sa suvremenim svijetom i njegovim standardima. I što uopće nije u redu, u bilo kojoj vremenskoj periodi. Svijet ima svoje viđenje sretna i dobra života. Isus ima bolje viđenje i pogled.
Blaženstva – kontrakulturna vizija sreće
Otvorimo bilo koju aplikaciju društvenih medija. Skrolajmo trideset sekundi. Što suvremena kultura obećava da će vas usrećiti: moć, status, udobnost, prestiž i utjecaj; savršeno uređen život, dobra plaća, nova kuća, novi dom? A onda otvorimo svoju Bibliju, Matej peto poglavlje.
Razmislimo o onome što Isus govori u Govoru na gori: „Blago siromasima duhom… krotkima… čista srca… onima koji tuguju… progonjenima.“ To nisu poticajne krilatice za društveni napredak ili pomak prema onomu što nudi svijet. To nisu nejasne duhovne izreke.
To je izravan sraz i sukob sa svime što suvremeni svijet smatra dobrim i poželjnim. Blaženstva nude duboku i kontrakulturnu viziju blaženstva i sreće – i ako nas isprva ne uznemiruju, vjerojatno ih nismo dovoljno pozorno pročitali. Izraz „blaženstvo“, beatitudo, dolazi od latinske riječi beatus, što znači „blagoslovljen“ ili „sretan“. Ali to nije sreća koju svijet prodaje.
To nije sreća dobrog dana ili pozitivnog načina razmišljanja ili dobitka na lutriji. To je duboka, nepokolebljiva radost duše koja je usmjerena prema Bogu – ono što su Grci (Aristotel) nazivali eudaimonia – sreća, a svetci beatitudo-blaženstvo.
Unutarnja revolucija osam blaženstava
Blaženstva su kontrakulturna jer nude potpuno drugačiju perspektivu „blaženstva“ od one koju naše društvo danas prepoznaje. Skloni smo misliti da sreća dolazi iz fizičkog blagostanja – od posjedovanja mnogo novca, najbolje kuće, najbolje odjeće, poželjna izgleda.
U našem društvu „blaženstvo“ doživljavamo kao sreću koja proizlazi iz materijalnog prosperiteta. Isus ulazi i preokreće cijeli scenarij. Osam blaženstava. Osam totalnih izazova našemu poimanju sreće. Ona nisu društvena reforma. Ona je unutarnja revolucija.
Nutarnje obraćenje kakvo su doživjeli Pavao, Ignacije, Augustin, Benedikt, Franjo, Bernard, Terezija Avilska. O tome se može dugo razmišljati. Blaženstva ostaju neobičnost i izazov za one koji vjeruju da je Bog drugačiji od onoga kako ga Krist objavljuje. A Isus je istinska objava Boga među nama. Boga nikada nitko nije vidio, Jedinorođeni Sin Božji – on nam ga je objavio! On je njegova gramatika među nama.
Oni koji očekuju da će moćni i oholi uvijek vladati zemljom iznenađeni su Gospodinovim riječima. Oni koji su navikli misliti da sreća pripada bogatima mogu vjerovati da je Isus u zabludi. Međutim, zabluda leži upravo u nedostatku vjere u Krista. On je siromah koji dijeli svoj život sa svima, krotki čovjek koji ustraje u patnji, mirotvorac progonjen do smrti na križu.
Isus bez kompromisa i blagdan pape Viktora
Isus osvjetljava značenje povijesti. Više je ne pišu osvajači, nego Bog koji je sposoban ostvariti je spašavajući potlačene. Sin gleda na svijet kroz Očevu ljubav i Očevim očima. S druge strane, kako je govorio papa Franjo, postoje „stručnjaci za iluziju”. Ne bismo ih trebali slijediti jer nam ne mogu dati nadu.
Umjesto toga, Bog tu nadu daje prvenstveno onima koje svijet odbacuje kao beznadne, kao one koji nemaju šanse u životu. Ako kultura oko nas ne smatra naš kršćanski i vjernički život barem malo zbunjujućim ili čudnim, je li moguće da smo sklopili previše mirovnih sporazuma ili prljavih kompromisa sa svijetom iz kojeg nas Isusova blaženstva pozivaju?
Ne smijemo zaboraviti, prljavi kompromisi sa svijetom uvijek kompromitiraju stvar a onda i nas osobno pred Gospodinom. Isus nikada nije pravio kompromise nego je znao reći: Odstupi, Sotono. Rekao je to i Petru koji ga je odvraćao od puta patnje i križa. Išao je kroz život uspravan i s jasnim zrenicima i ciljem pred očima. Na nama je prihvatiti Gospodinovu ponudu i slijediti ga – barem u postotcima. Jer on obećaje mir i sreću, ovdje i u vječnosti.
Crkva danas slavi papu Viktora – prvoga papu s afričkoga kontinenta – koji je uveo latinski jeziku u bogoslužje Zapadne Crkve. Mučen je krajem drugoga stoljeća.
Sve što znamo o Marijinim roditeljima dolazi iz spisa koji Crkva nikad nije kanonizirala
Grobu svetog Šarbela hodočaste kršćani i muslimani koji svjedoče čudima
