HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – GOSPODARA SVEGA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je – ovdje vedro, bilo je malo kiše noću, no jutro je predivno. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, za novi dan, za svaki otkucaj srca, za svaki udisaj i izdisaj. Neka sve bude na slavu Gospodinu – cijeli naš život.
Gospodnja je zemlja i sve na njoj – svijet i svi koji na njemu žive, pa se stoga uključimo i mi u hvalopoj stvorenja koja daju hvalu Gospodinu, svatko na svoj način. I dok slušam vani pjev ptica, i to je način na koji se Gospodin slavi i veliča. Živa i mrtva priroda – sve neka slavi Gospodina.
Svjedočanstva prvih kršćana
Minuli dani – i nedjelje, ali i svagdani – bili su nabijeni značenjem. I misna čitanja, kao i Služba čitanja u Časoslovu. Sve je to poticaj da postanemo i budemo svjesni vjernici koji znaju komu i što vjeruju, koji nisu uronjeni u svjetovno i svjetsko. Moramo se razlikovati, kao što su se razlikovali prvi kršćani. Jučer smo slušali o svetom Justinu, filozofu i mučeniku, koji je dao predivno svjedočanstvo vjere.
Osobno sam uvijek fasciniran kako su ti prvi kršćani razmjenjivali poruke i pisma u vremenu loših komunikacija: trebalo se pisati na pergameni (koja bijaše skupa) ili na papirusima, prenositi od Crkve do Crkve, svjedočiti o mučeničkim djelima. Danas se Crkva sjeća svetih Marcelina i Petra iz vremena Dioklecijanova progonstva, g. 303. Jedan bijaše svećenik, drugi egzorcist. Imena im se spominju u Rimskom kanonu svete mise – onome koji bijaše jedini važeći još od rane Crkve do naših dana i reforme liturgije.
Foto: Wikimedia Commons
Crkva se spominjala tih velikana vjere. Danas je i spomen svete Blandine – robinje i mučenice iz Liona, g. 177. Svjedočanstvo tih lionskih mučenika iz te godine dobro je zasvjedočeno. Zajedno s njima mučen je i njihov biskup od devedeset godina, sveti Fotin. On bijaše učenik svetoga Polikarpa iz Smirne, koji ga je poslao u Lion da vodi zajednicu. A Polikarp je bio učenik svetoga Ivana apostola i evanđelista.
Dakle, Fotin bijaše svojevrsni duhovni „unuk“ svetoga Ivana, i duhovno dijete i sin svetoga Polikarpa, koji je dao život u Smirni mučenički, g. 155. Dakle, on 155., sveti Justin g. 165., a ovi u Lionu 177., dok su Marcelin i Petar za Dioklecijana, 303.
Snaga svjedočanstva i vjere
Sveta Blandina bijaše robinja – dakle, nije bilo razlike između roba i slobodnjaka u Crkvi. Pavao je to jasno izrazio: nema više rob ni slobodnjak, nema više muško ni žensko – svi ste vi Jedan u Kristu Isusu. Upravo je to bila privlačna snaga kršćanstva, što je svatko bio promatran kao Božja slika. Sveta Blandina bila je kršćanska mučenica i svetica, poznata po svom strpljenju i hrabrosti tijekom progona kršćana.
Njezina priča posebno je istaknuta u ranim kršćanskim dokumentima, a najpoznatiji izvor koji donosi njezin životopis je „Martyrium Pionii“, koji govori o progonu kršćana u Lionu za vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Nevjerojatno je da je upravo za toga cara filozofa, čija se djela i danas čitaju, bio snažan progon kršćana. Njemu je sveti Justin pisao i uputio jednu Obranu – apologiju kršćanske vjere.
Blandina je, zajedno s drugim kršćanima, bila uhvaćena i podvrgnuta mučenju zbog svoje vjere. Tijekom suđenja pokazala je iznimnu hrabrost i postojanost, odbijajući se odreći svoje vjere. Njezin nepokolebljivi duh i hrabrost pod mukama nadahnuli su mnoge ljude, kako kršćane tako i pogane. Na kraju je pogubljena, a njezin život poslužio je kao nadahnuće mnogim kasnijim kršćanima. Ona je simbol hrabrosti, vjere i otpornosti u suočavanju s progonstvima. Svi ovi primjeri mogu nam biti nadahnuće za kršćanski život i svjedočenje u današnjem svijetu koji se gubi u besmislu i ništavilu.
Plodovi vjere danas
Prošlih dana slušali smo o smokvi koja je bila bogata lišćem, a nije bilo ploda. Gospodin ju je prokleo i usahnula je. Jučer smo slušali o vinogradarima koji su uzeli stvar u svoje ruke. Koji plod Gospodin traži danas od nas? Zasigurno vjernost nauku. Svakako poštovanje u bogoslužju, što je istaknuo nedavno i papa Lav XIV. u svojoj katehezi srijedom. Svakako moralni integritet. Ali i plodove Duha: ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, dobrota, blagost, uzdržljivost.
Foto: TIZIANA FABI / AFP
Crkva može posjedovati veličanstvene zgrade, impresivne građevine i imati povijesni utjecaj, ali ako prestane zračiti svetošću i ljubavlju, lišće počinje venuti i nema snage za preobrazbu društva. Crkva se najiskrenije voli ne kada se čini pobjedničkom, nego kada je ranjena, kada se bori i kada je opterećena, kada je mučenička. Svatko se može diviti Crkvi u trenucima slave, ali svetci i mučenici ostaju vjerni tijekom zbunjenosti, poniženja i patnje.
Možda je to razlog zašto suvremeni pape tako snažno govore našem vremenu. Mnogi katolici danas osjećaju tjeskobu zbog budućnosti. Neki su obeshrabreni sekularizacijom, skandalima, padom vjere, unutarnjim sukobima ili kulturnim neprijateljstvima. Pa ipak, sve nas podsjeća da razdoblja previranja nisu znak da je Krist napustio svoju Crkvu. Brod može biti udaran olujama, ali Krist ostaje u njemu.
Obnova i poziv na razlikovanje
Prva Petrova poslanica izravno govori o takvim trenutcima: „Radujte se jer sudjelujete u Kristovim patnjama.“ Kršćanska patnja nikada nije besmislena. Čak i patnja, koliko god bolna bila, može postati pročišćenje. Gospodin orezuje svoj vinograd kako bi donosio veći plod. Slušali smo kako je Gospodin očistio Hram. Taj prizor čišćenja Hrama ne može se čitati samo kao sud, nego i kao milosrđe. Krist čisti ono što voli. Čisti Hram jer pripada njegovu Ocu. Poziva Crkvu na obnovu jer ona pripada njemu.
Obnova u kršćanskom smislu nikada ne znači napuštanje Evanđelja kako bismo se prilagodili duhu vremena, niti znači bojažljivo povlačenje iz svijeta. Prava obnova znači dublje suobličavanje Kristu. To ostaje zadatak pred Crkvom u svakoj generaciji.
Kršćani moraju biti alternativa svijetu. Po čemu se danas razlikujemo od nevjernika, mi koji se zovemo vjernici? Kad čovjek sluša ili gleda te vjernike, gotovo i nema razlike. A riječ alternativa dolazi od latinskog alter natus, dakle rođen iz drugoga izvora – rođeni iz vode i Duha Svetoga. Morali bismo se razlikovati od svijeta, inače sol postaje bljutava, a svjetlo ne svijetli.
Imate dolje tekst iz Poslanice Diognetu iz drugoga stoljeća gdje se jasno uočava razlika između vjernika i nevjernika, Crkve i svijeta. Ondje se jasno daju naznake razlika između onoga što živi vjernik i onoga što vlada u svijetu. A onaj gore „oblak svjedoka“ i mučenika – zapravo svjedok i mučenik ista su riječ u grčkom, „martys“ – može nam poslužiti da preispitamo svoju vjeru i da se ponovno za Gospodina opredijelimo.
