HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KOJI SE RODIO OD DJEVICE MARIJE, KOJI JE SVOJU MAJKU SAČUVAO OD SVAKOGA GRIJEHA! MIR VAM I DOBRO! BLAGOSLOVLJEN I RADOSTAN POČETAK NOVOGA DANA!
Utorak je, slavimo rođendan, rođenje Blažene Djevice Marije – popularno u puku nazvane Male Gospe. Osmi je dan mjeseca rujna; za tjedan dana slavit ćemo Mater Dolorosa, Majku Žalosnu, Gospu od sedam žalosti.
Sve tamo od Velike Gospe imamo u nizu nekoliko Marijinih svetkovina i spomena, ali trebamo jedno imati pred očima: nije u žarištu ona, nego je u središtu ono što ona donosi na svijet – Dijete, Isus. To je bitno u cijelom izvještaju.
Svi mi znamo što znači slaviti u obitelji majčin rođendan, rođendan majke. Ona je stožer i osovina kuće oko koje se sve okreće i giba. Stoga već na početku zaželimo i mi Mariji, Majci: „Majko, sretan ti rođendan!“
Isus na početku rodoslovlja
Čitamo danas iz Matejeva Evanđelja prvo poglavlje, koje počinje riječima na grčkom: Biblos geneseos – Knjiga postanka, rođenja, rodoslovlje Isusa Krista. Dakle, Isus stoji na početku.
Ovo nas podsjeća na prvu knjigu Biblije – Knjigu Postanka – kako je Bog stvorio sve iz ljubavi. I ovdje imamo novi početak, novo rađanje – od Djevice Marije.
I onda nabrajanje 42 imena koja su nama osobno strana, ali su Židovi do toga veoma držali. Kad uzmete Knjigu Brojeva, prva poglavlja te knjige bave se popisom pojedinih plemena i rodova u Izraelu koji su izišli iz Egipta.
Zatim na kraju kratke Knjige o Ruti, na kraju četvrtoga poglavlja, imate deset imena koja su istim redom unesena i u ovaj Matejev popis. Mala je to knjiga, ali je bitno da se sveta povijest nastavlja i preko jedne poganke – Rute, Moapkinje.
Zatim imate u Prvoj knjizi Ljetopisa prvih deset poglavlja, koja nabrajaju toliko imena da nam čak postane zamorno čitati sva ta tuđa i strana imena. A onda, nakon Babilonskoga sužanjstva, kod Ezre i Nehemije ponovno imate popise povratnika.
Svatko je morao pokazati svoju rodovnicu, svoj rod i svoje pretke, da bi dokazao izvornost pripadnosti židovskom narodu. Oni su veoma pazili upravo na to da se ne miješaju s ostalim poganskim narodima.
Imena koja Bog pamti
Pa tako i ovdje Matej nabraja 42 imena – od Abrahama do Davida, od Davida do Sužanjstva, od Sužanjstva do Josipa, muža Marijina.
Zašto 14? Židovi nisu imali posebne znakove za brojke, nego su slovima označavali brojčane vrijednosti. Tako ime David – DVD – ima brojčanu vrijednost 4 + 6 + 4, što iznosi 14.
David je bio uzoran kralj, a ovdje imamo novoga Kralja iz kuće i doma Davidova. Vrijedi imati to na pameti.
I na kraju, svatko od nas ima svoje ime koje je upisano u matične knjige, ali je poglavito upisano u Božjoj knjizi u vječnosti.
Od svih odlomaka u Bibliji rodoslovlja vjerojatno izazivaju najmanje interesa i pažnje kod većine nas danas. Ali izazivala su najviše interesa kod većine naših predaka.
Zašto? Postoji dirljiv odlomak iz Hemingwayjeva romana o Španjolskom građanskom ratu, Komu zvona zvone? Njegov protagonist duhovno je iscrpljen i uvjeren da su ratni naboji, žar i propaganda s obje strane uništili svako značenje govora i jezika.
Svaka riječ postaje suvišna nad tolikim mrtvima i grobovima. Promatra imena na nadgrobnim spomenicima na groblju i razmišlja o tome da su to jedine riječi koje nisu izgubile svoje značenje: vlastita imena, imena osoba – ne apstrakcije poput „uzroka“, „vrijednosti“ ili „prava“, već samo konkretni pojedinci koji su ondje pokopani, mrtvi i žrtve rata.
Njihova su imena urezana u nadgrobne spomenike i po tome se pamte. I to je jedino sjećanje na njih.
Tako je i ovdje u Bibliji. Važno je da Bog provlači svoju crvenu nit kroz tolike naraštaje i osobe koje i nisu bile na dobru glasu.
Zašto je rodoslovlje važno?
Zašto je popis naših predaka važan? Zato što su bili konkretni pojedinci, poput nas. Da nijedan od naših predaka nije postojao, ne bi bilo ni nas.
Svaki Isusov predak pomogao je da se omogući njegovo utjelovljenje. Ta su imena sveta. Sva su imena sveta.
Vlastita imena jedinstvena su; ona su najdragocjenije privatno vlasništvo od svih, jer se ne imenuju stvari, događaji ili apstrakcije, nego osobe, vječne duše. Imena prizivaju prisutnost onih osoba koje ih nose.
Imena mrtvih na našim grobljima bude u nama ne samo duhovnu prisutnost, ali kada Bog izgovori vaše ime na Sudnji dan, čut ćemo njegov glas i „izaći“ pred njega fizički, baš kao što je to učinio Lazar.
Znamo kako su danas pojedine monarhije u Europi ponosne na svoje korijene koji sežu duboko u povijest. Nekadašnji etiopski car Haile Selasije imao je u naslovu nazive „Kralj Siona“ i „Lav iz Judina plemena“.
U njegovoj obitelji kroz tisućljeća se provlačila misao i uvjerenje kako je on potomak kralja Salomona i kraljice od Sabe, koja je pohodila Jeruzalem i divila se Salomonovoj mudrosti, a sa sobom donijela neviđene mirodije i parfeme iz Afrike.
Ovdje je za nas značajno spomenuti da Matej u svome rodoslovlju navodi četiri starozavjetne žene koje su, mimo zakona, na nedopušten način, rodile potomstvo, ne sa svojim zakonitim muževima.
I Tamara, i Rahaba, i Ruta, i Bat-Šeba rodiše potomstvo na nedopušten, pa čak i skandalozan način. Tamara sa svojim svekrom; Rahaba bijaše jerihonska bludnica; Ruta bijaše poganka kojoj je umro muž i koja se udala za Boaza; a David je s Urijinom ženom, koji bijaše časnik u Davidovoj vojsci, ali Hetit, dakle nežidov, rodio Salomona.
Marija u središtu povijesti spasenja
Značajno je da upravo te „poganke“ donose „pogansku“, „nečistu“ krv u židovstvo, noseći u sebi živu predaju obećanja rođenja Mesije također i iz poganstva i za cijeli svijet.
Bog se služi i pogankama da izvede svoju svetu povijest među ljudima.
Kao peti ženski lik spominje se Marija, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. Kao što one četiri nisu rodile od svojih zakonitih muževa potomstvo, tako ni Marija nije rodila sina sa svojim zaručnikom Josipom.
Sva četvorica potomaka onih žena postali su velike osobe u povijesti naroda, dok je ovdje kod Marije sam Bog začetnik života. Nije mu tjelesni otac Josip, nego je on, praksom i zakonom levirata, Isusov otac kako bi se ubrojio među Davidove potomke.
Kao nova Rahaba, Marija spašava svoj narod vjerom u Božju svemoć. Kao nova Tamara, spašava ona narod od izumiranja.
Ruta je pak rekla Boazu: „Našla sam milost u tvojim očima, gospodaru moj, ti si me utješio i progovorio mome srcu.“
Marija, kao nova Ruta, izgovara svoje proročke riječi u Lukinu Evanđelju: „Veliča duša moja Gospodina, kliče duh moj u Bogu, mome Spasitelju, koji se obazro na poniznost svoje sluškinje.“
A kao nova Bat-Šeba donosi na svijet novoga Salomona, samu utjelovljenu Božju Mudrost, koji će biti sudac svega svijeta.
Upravo te četiri žene nose u svojim rukama ključ za razumijevanje Staroga zavjeta. One razbijaju neprekinuti muški slijed u povijesti židovskih naraštaja. Pogani bivaju također baštinici obećanja.
Ivanovo Evanđelje započinje riječima: „U početku bijaše Riječ“, dok kod Mateja na početku imamo niz ljudi koji se gubi u dalekoj prošlosti.
Isus – Bog s nama
Središnji lik u ovome izvještaju, od samoga početka, jest Isus, čak i kad je beba. To nije anđeo ili Josip, pa čak ni Marija. To je Isus.
On je Bog s nama, Emanuel, vječni Bog koji je, zapanjujuće, postao čovjek, uzeo ljudsku narav, potpuno ljudsku narav, od svojega prvog trenutka u krilu Djevice Marije.
Vječnost je ušla u vrijeme. Ono što nema početka steklo je početak u vremenu. Autor cijeloga svemira ušao je u vlastiti narativ, u priču, kao glavni lik, središnja pojava u povijesti svijeta.
Usput, jedinstvenost Isusova božanstva, činjenica da je samo Isus Bog, a Marija samo ljudsko biće, ne čini Mariju nebitnom ili nevažnom, kako protestanti misle, već upravo suprotno.
Jedinstveno Isusovo božanstvo znači da Marija nije samo majka najvećega ljudskog bića koje je ikada živjelo, već doslovno Majka Božja.
Naš je Bog namjerno odabrao svoju Majku i dao je nama s križa kada je rekao: „Evo tvoje Majke“ (Iv 19,27).
Zašto je to učinio? Zašto se utjelovio? Iz ljubavi. Da ponese i odnese grijehe svijeta, da poništi Adamov pad, da nas vrati u izgubljeni raj.
Anđeo je najavio: „Nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti svoj narod od njihovih grijeha.“
Nije rekao: „Jer će spasiti svoj narod od tih mrskih, odvratnih totalitarnih Rimljana.“ Nije rekao: „Jer će spasiti svoj narod od siromaštva, ropstva, niskoga društvenog položaja ili malih svakodnevnih briga i problema“, nego od životnoga problema broj jedan: od grijeha, naše odvojenosti od Boga.
Grijeh se odnosi na našu nemogućnost ne samo da zaslužimo nebo, već čak i na našu nemogućnost da to sami postignemo.
On nam dolazi u pomoć preko Majke Marije, koja rađa Spasitelja Isusa.
Još jednom zaželimo Mariji: „Sretan rođendan!“ I hvala joj što je postala Majkom Božjom i našom!
