HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Dan je Gospodnji – nedjelja, Dies Dominica. Prvi dan tjedna, dan kad je Gospodin uskrsnuo. Zahvalimo za ovo jutro, ljetno, svježe, ali su dani veoma vrući, srpanjski. Sutra je sveti Ilija prorok, Ilindan, pojam vrućine.
Izmolimo svoje molitve, obavimo tjelesnu i duhovnu higijenu. Znamo što je za Židove bila subota, jednostavno dan kad je i Gospodin sam odmarao od djela svojih ruku, kad je dovršio stvaranje. I za nas je veliko čudo, kako to da su prvi vjernici, kršćani koji su došli iz židovstva, prešli sa slavljenja subote na nedjelju. To je i vanjski dokaz da se nešto bitno dogodilo u svijetu i povijesti, u vremenu.
Gospodin je uskrsnuo i stoga imamo u kršćanstvu pomak sa subote na nedjelju. I to je vremenski dokaz Gospodinova uskrsnuća. Svaki put ističe se u Evanđeljima ‘prvoga dana u tjednu’ – pa stoga za nas prvi dan nije onaj radni, ponedjeljak, nego nedjelja. I neka nas prati blagoslov kroz cijeli tjedan. Obveza je svakoga svjesnoga vjernika ići na svetu Misu, slušati Božju riječ, biti intiman s Gospodinom u pričesti.
Namjerio sam se na jedan kratki tekst jednoga obraćenika – koji je inače bio pisac, Francuz, pisao bezbožna djela, ali ga je Milost zahvatila i postao je katolik, a onda se pridružio benediktincima kao njihov oblat, nešto kao franjevački trećoredac.
Ljepota liturgije – pohvala francuskoga obraćenika
On piše ovako: – Uistinu, oni koji, zbog nedostatka i najmanjega truda, ostaju neupućeni u umijeće molitve, bogoslužja i obreda, teško mogu zamisliti trajnu čaroliju, duboku i trajnu emociju koju bi doživjeli kada bi samo slijedili, dan za danom, divnu liturgijsku godinu Crkve. Jer im se mora reći: nema monotonije u djelovanju naše Majke Crkve.
Sve u njezinu bogoštovlju puno je značenja; ništa nije prepušteno riziku; nijedan detalj, ma koliko sitan, nije bez nutarnjega smisla. Ah, Crkva! Znala je sažeti cijele simboličke sustave u jedan znak, a također i razviti u golemim kadencama, u najrječitijim prozama, najmanju gestu Sina Božjega koju su nam sačuvala Evanđelja.
Foto: Screenshot/ Youtube/ Chosen
Ona je nepromjenjiva, a opet uvijek promjenjiva! Pogledajte njezina liturgijska vremena, čudesnu raznolikost njezinih nizova i himana i razmislite što nam nudi, ako samo razumijemo: sposobnost da živimo, minutu po minutu, sam Kristov život, da hodamo uz Njega i, ma koliko nedostojni bili, da postanemo revni i marljivi Božji suputnici. I nije li divna, božanska liturgija sama duša posvećenih građevina – tih velebnih katedrala – , koje bi bez božanske liturgije bile beživotna kamena tijela?
Nije li ona, nadalje, melodični tamjan i glasni miris same Crkve? Nije li ona, konačno, odjek vlastitog glasa našega Gospodina? – Rijetko su se tako lijepe riječi izgovarale u čast svete liturgije Crkve. Rijetko je nadvremenska Misa vjekova bila hvaljena s takvom jasnom rječitošću.
U svjetlu tako lijepe poetske proze, može li itko biti nezahvalan obraćenicima koji su Crkvu počastili svojom obranom tisućljetne tradicije? Ako postoje takvi nezahvalnici i mrzovoljnici, ako i dalje radije ne objeduju s carinicima i grješnicima, neka se pridruže pismoznancima, farizejima i licemjerima koji osuđuju trun u oku svoga brata, a zanemaruju brvno u svom vlastitom oku.
Dobra pouka. Crkva je uvijek polagala težište na ljepotu, u svemu. Bog je sama dobrota, ljepota, milosrđe, oprost.
Prispodobe o kukolju i gorušičnom zrnu
Danas slušamo iz Gospodinovih usta nastavak govora u prispodobama. Svi znamo za prispodobu o žitu i kukolju. Dojmljiva je i slika o gorušičnom zrnu. Kad je riječ o Isusovim izrekama, što više riječi on izgovori, to manje riječi mi moramo izgovoriti.
Danas imamo duge i složene prispodobe koje ne moramo objašnjavati ili razlagati jer ih sam Isus objašnjava vrlo jasno i nepogrešivo, u svakom detalju. Najbolji način da ih protumačimo jest da ih ponovno pročitamo. Isus govori o zlu, sotoni i paklenoj vatri. Da, jasno zbori i govori. A oni koji kažu da vrag ne postoji ili da pakao ne postoji, očito proturječe samom Isusu, pa oni zapravo tvrde da su stručniji u tim nadnaravnim stvarima od samog Boga.
Foto: Wikimedia Commons
Dakle, ispravit ćete Isusa Krista, utjelovljenog Boga, i glede sotone? To je toliko nevjerojatno arogantno da nije samo hereza, to je ludost. Što možemo reći takvoj osobi? Postavimo im ovo jednostavno pitanje: Ako ne možete vjerovati utjelovljenom Bogu, ako ne možete vjerovati Isusu zdravo za gotovo, komu uopće možemo vjerovati?
Nakon govora o kukolju, Isus govori o zrnu gorušice. Mogli bismo ažurirati Isusovu prispodobu zamjenom zrna gorušice virusom. Netko je kršćanstvo nazvao „dobrom infekcijom”. To je dobra analogija jer nas uči barem nekoliko stvari: Prvo, da kršćanstvo nije „-izam” već BITAK. Nitko ne vjeruje u „kršćanstvo”, kao što bi mogli vjerovati u marksizam ili platonizam ili budizam ili ateizam ili kapitalizam. Kršćanstvo je konkretno poput virusa.
Kršćanstvo – “dobra infekcija” koja mijenja sve
Poput virusa, kršćanstvo je nevidljivo golim okom i vidljivo samo oku koje koristi mikroskop vjere. Kršćanstvo je vrlo ‘zarazno’, infektivno. Širi se kontaktom – svim vrstama kontakta: fizičkim kontaktom, djelima; mentalnim kontaktom, riječima; emocionalnim kontaktom, empatijom; moralnim kontaktom, dobrim primjerom; i estetskim kontaktom, dobrom umjetnošću, književnošću i glazbom.
Ideologije se uče, dok se infekcije prenose. Kršćanstvo raste jer je živo. I raste vrlo brzo i snažno, od sitne stvari, poput zrna gorušice, do velike, globalne stvari. To je ‘globalna pandemija’. Kršćanstvo mijenja svaki dio našega života. Ništa nije sigurno od njega.
Ono je lav, a ne mače. Opasno je za naše zone udobnosti. Kršćanstvo nema granica. Širi se trajno, gdje god se za njega napravi prostor. To je oganj. Kršćanstvo se može zaustaviti samo cjepivom. Najučinkovitije cjepivo je blaga doza samog virusa, koja potiče tijelo da se brani proizvodnjom antitijela.
Foto: Wikimedia commons
Ništa ga drugo ne ubija. Svoje otvorene neprijatelje i progonitelje pobjeđuje s lakoćom i trijumfalnim smijehom, ali podliježe svojim prividnim prijateljima, društvenoj prihvatljivosti i političkom establišmentu, blijedim zamjenama za njega poput „duhovnosti” ili „humanizma” ili „suosjećanja”, empatije.
Najstrašniji neprijatelji kršćanstva ne nose strojnice nego osmijeh. Najučinkovitije oružje protiv kršćanstva nisu križevi i mučenja, nego kompromisi i mlakost u vjeri. Isus je rekao, nisi ni vruć ni hladan – nego mlak, pa ću te stoga izbljuvati iz svojih usta… Najgore je biti mlak u vjeri! Treba nam odlučnih koji će djelovati na druge ‘zarazno’. Oduševimo se za Gospodina! Sretna vam nedjelja – Dan Gospodnji!
Zašto se Bog povukao iz vatre i potresa baš na mjestu gdje je upravo pokazao svoju moć?
Marija se ukazala papi usred noći – tako je nastao jedan cijeli red
