Njemački biskupi ponovno su otvorili jednu od najosjetljivijih točaka raskola u suvremenoj Katoličkoj crkvi: tko smije propovijedati tijekom euharistije i pod kojim ovlaštenjem, prenosi Zenit.
Na svojoj proljetnoj plenarnoj skupštini u Würzburgu, Njemačka biskupska konferencija odobrila je regulatorni okvir koji bi omogućio laicima – muškarcima i ženama – koji se smatraju „duhovno kvalificiranima“ i koje je formalno ovlastio dijecezanski biskup, da propovijedaju tijekom mise. Odluka oživljava zahtjev koji je već bio razmatran u Rimu – i odlučno odbijen – prije samo tri godine.
Tajming je namjeran. Novoizabrani predsjednik biskupske konferencije, Heiner Wilmer, najavio je da će osobno podnijeti prijedlog Svetoj Stolici prilikom svog sljedećeg posjeta Rimu. Odluka je donesena na proljetnoj skupštini održanoj u Würzburgu, gradu koji je postao simbolična pozornica za tekuće njemačke rasprave o sinodalnosti, autoritetu i crkvenoj reformi.
Pravilnik provodi mandat koji je 2023. godine odobrila Sinodalna skupština njemačkog „Sinodalnog puta“, a koji je usvojila velika većina, uključujući i same biskupe. Taj je mandat izričito pozivao biskupsku konferenciju da zatraži rimsko odobrenje kako propovijedanje na misi ne bi bilo ograničeno samo na svećenike i đakone, već da se može povjeriti i drugim ovlaštenim vjernicima.
Wilmer je taj potez predstavio kao transparentan i odgovoran: “Namjerava ne samo podnijeti zahtjev Svetoj Stolici, već ga i osobno objasniti te braniti tijekom rasprava”.
Međutim, würzburška agenda nadilazi samo pitanje propovijedanja. Tijekom istog posjeta Rimu Wilmer planira tražiti i potrebno priznanje – formalnu vatikansku potvrdu prema kanonu 838 §3 – za statute predložene stalne sinodalne konferencije u Njemačkoj. Ovo tijelo trebalo bi, na nacionalnoj razini, učvrstiti rezultate sinodalnog procesa.
Wilmer je najavljenu prisutnost kardinala Maria Grecha na Katholikentagu, koji bi se trebao održati u Würzburgu u svibnju, opisao kao „snažan znak“ veze između univerzalne i lokalne sinodalnosti.
Pa ipak, obnovljena njemačka inicijativa izravno zadire u postojeću pravnu i teološku arhitekturu Crkve. Kanon 767 §1 Zakonika kanonskog prava iz 1983. nedvosmisleno kaže da je homilija, kao dio same liturgije, rezervirana za svećenika ili đakona. Ovo nije disciplinski običaj koji biskupska konferencija može prilagoditi, već kodificirana norma koja se tiče same strukture euharistijskog slavlja. Svaka promjena zahtijevala bi izravan normativni čin Rima.
Taj je stav dodatno pojačan u međudikasterijalnoj uputi Ecclesiae de Mysterio, koju je podržalo osam vatikanskih dikasterija. Dokument inzistira na tome da se homilija ne može delegirati na temelju retoričke vještine ili teološke kompetencije. Umjesto toga, opisana je kao čin „strukturno i nerazdvojno povezan sa sakramentalnim činom“ te stoga svojstven zaređenoj službi na temelju sakramenta svetog reda. Ključno je da uputa precizira kako čak ni dijecezanski biskup nema ovlasti odstupiti od ove norme.
Ono čega se priopćenje njemačkih biskupa ne sjeća – a što ovoj epizodi daje osjećaj déjà vu – jest da je isti zahtjev formalno podnesen Rimu prije tri godine i izričito odbijen. Dana 29. ožujka 2023., kardinal Arthur Roche, tadašnji prefekt Dikasterija za bogoslužje i disciplinu sakramenata, poslao je detaljno pismo (Prot. br. 747/22) tadašnjem predsjedniku Njemačke biskupske konferencije, biskupu Georgu Bätzingu.
Pismo je izravno odgovorilo na mandate koje je ranije toga mjeseca usvojila peta sinodalna skupština Njemačkog sinodalnog puta u Frankfurtu. Rocheov odgovor nadilazio je proceduralno pozivanje na kanonsko pravo. Artikulirao je sakramentalnu teologiju u kojoj su Riječ i Sakrament neodvojive stvarnosti, oba izraza sacra potestas dodijeljene ređenjem. Homilija tijekom euharistijskog slavlja, napisao je, mora ostati rezervirana za svetog služitelja – svećenika ili đakona – i ta se isključivost mora shvatiti na sakramentalnoj razini, a ne kao puko funkcionalno zaduženje.
Svođenje homilije na funkcionalni zadatak, upozorio je Roche, neizbježno bi narušilo specifičnost same zaređene službe. Kardinal je prepoznao pastoralnu stvarnost poznatu diljem Crkve: mnoge propovijedi nisu dovoljno kvalitetne. No njegov zaključak bio je beskompromisan. Lijek, tvrdio je, nije zamijeniti zaređenog svećenika rječitijim ili akademski obrazovanim laikom, već poboljšati homiletsku formaciju u sjemeništima i kroz kontinuirano obrazovanje klera. Pastoralni nedostaci, upozorio je, ne mogu opravdati rješenja čije su dugoročne strukturne posljedice za identitet ministerijalnog svećeništva nepredvidive.
Neodgovoreno pitanje sada glasi: namjeravaju li njemački biskupi iznijeti bitno nove teološke ili kanonske argumente, ili se klade na promijenjenu crkvenu klimu u Rimu kako bi postigli drugačiji ishod? Jasno je da rasprava više nije samo o tome tko govori s obje strane. Postala je test za granice sinodalnosti, doseg biskupskih konferencija i stupanj u kojem je sama sakramentalna teologija otvorena za reinterpretaciju.
Disney izgubio milijardu dolara zbog promocije LGBT propagande pa odlučio okrenuti kormilo
