HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – SINA DJEVICE MARIJE BEZGRJEŠNE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Subota je, Marijin dan, a danas slavimo Presveto Ime Blažene Djevice Marije.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, malo svježije nego inače. Zahvalimo za ovaj novi dan.
Ovdje u Međugorju mnoštvo je hodočasnika. Sutra se slavi sveta misa na Križevcu – nedjeljom nakon Male Gospe – pa se očekuju tisuće vjernika i hodočasnika. Molimo za njih da u pohodu Međugorju iskuse nutarnju preobrazbu, promjenu kakvu Gospodin želi od nas.
Znamo kako je nastupio u Galileji prije dvije tisuće godina. Kraljevstvo je Božje blizu, tu je. Obratite se i vjerujte Evanđelju – Radosnoj vijesti. Dakle, ne prijetnja, nego navještaj radosti i novoga doba.
Zahvalimo Gospodinu i izmolimo svoje uobičajene molitve. Zaštitimo se od Zla i Zloga te očistimo srca i duše od svega što nas prlja.
Rekoh – slavimo Presveto Marijino Ime. Ovako nam govori sveti Ljudevit Marija Grignion, koji je imao svoje geslo – Totus Tuus – Sav tvoj, o Marijo! To je kao svoje geslo uzeo i sveti Ivan Pavao II.
On kaže: Cijeli svijet ispunjen je njezinom slavom, a to se posebno odnosi na kršćanske narode, koji su je izabrali za čuvaricu i zaštitnicu kraljevstava, pokrajina, biskupija i gradova.
Mnoge katedrale posvećene su Bogu u njezino ime. Nema crkve bez oltara posvećenog njoj, nema zemlje ili regije bez barem jedne od njezinih čudotvornih slika gdje se liječe sve vrste bolesti i primaju sve vrste dobročinstava i milosti. Mnoge su bratovštine i udruge koje je časte kao zaštitnicu; mnogi su redovi pod njezinim imenom i zaštitom; mnogi su članovi društava i redovnici svih kongregacija koji izgovaraju njezine hvale i objavljuju njezinu majčinsku sućut.
Nema djeteta koje ju ne veliča i hvali tepajući: „Zdravo Marijo“. Teško da postoji grješnik, ma koliko okorjeli bio, koji ne posjeduje iskru povjerenja u nju. Čak i vragovi u paklu, iako je se boje, pokazuju joj poštovanje. I strah ih je od Marije.
Marija, Pomoćnica kršćana
Marija ugoni strah Paklu. Ona je Pomoćnica kršćana.
Bitka kod Lepanta 7. listopada 1571. bila je ključni pomorski sukob u kojem je Sveta liga – koalicija raznih katoličkih pomorskih država – uspješno porazila osmansku flotu. Kako bi zahvalio za ovu pobjedu, papa Pio V. ustanovio je blagdan Gospe od Pobjede, kasnije poznat kao blagdan Gospe od Krunice.
Nešto više od stoljeća kasnije dogodila se još jedna ključna bitka. Dana 12. rujna 1683. godine odigrala se bitka za Beč. Kršćanske snage Svetog Rimskog Carstva i Poljsko-litavske Republike, pod zapovjedništvom poljskog kralja Jana III. Sobieskog, odnijele su pobjedu nad znatno većim i moćnijim snagama Osmanskog Carstva.
Prije ove bitke kralj Jan III. Sobieski povjerio je svoje trupe Blaženoj Djevici Mariji, posjetivši svetište Gospe Čenstohovske. Pobjeda se pripisala njezinu zagovoru, a u znak zahvalnosti papa Inocent XI. uveo je blagdan Presvetog Imena Blažene Djevice Marije u sveopći kalendar Crkve sljedeće, 1684. godine.
Spomendan se na poseban način slavi u cijeloj Austriji. Naime, nakon Drugoga svjetskog rata Austrija je, kao i Njemačka, bila podijeljena u četiri zone. Beč je bio pod sovjetskom okupacijskom zonom.
Franjevac Petar Pavliček, hrvatskoga podrijetla, započeo je s „križarskim pohodom“ molitve krunice u cijeloj Austriji kako bi država postala slobodna od sila pobjednica. U taj molitveni pohod bilo je uključeno gotovo milijun molitelja i 1955. godine Austrija je, deset godina nakon rata, stekla punu neovisnost. Sve su se sile povukle. Prvi put Sovjeti su se povukli iz neke države mirnim putem. Znamo kakva su zla počinili u drugim istočnim zemljama koje su se pokušale odvojiti ispod sovjetske čizme.
Štovanje Marijina imena
Naravno, štovanje svetog Imena Blažene Djevice Marije nije započelo 1684. godine. Prije toga ovaj se blagdan slavio na raznim mjestima diljem Crkve u različito vrijeme. Međutim, štovanje imena Marijina seže mnogo dalje u prošlost.
Efeški sabor 431. godine proglasio je da se Blažena Djevica Marija ispravno naziva „Majka Božja“ ili Bogorodica (Theotokos). Do šestog stoljeća anđeoski pozdrav u Lk 1,28 uobičajeno se koristio kao molitva: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom!“
Od četrnaestoga stoljeća drugi dio molitve Zdravo Marijo često se koristio u kombinaciji: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike, sada i u čas smrti naše.“ U šesnaestom stoljeću Tridentski sabor je u svom katekizmu formalno preporučio cijelu ovu molitvu, kakvu imamo danas, vjernicima.
Mnoštvo je razloga utjecati se Marijinu Imenu, zazivati ga zajedno s Imenom njezina Sina!
Također je primjereno primijetiti da nadnevak 12. rujna pada ubrzo nakon što slavimo blagdan rođenja Blažene Djevice Marije 8. rujna – Malu Gospu. Kada su Rimljani vladali Palestinom, bio je običaj da se novorođenim kćerima daju imena pri rođenju ili ubrzo nakon toga. Stoga Crkva slavi Marijino imenovanje četiri dana nakon proslave njezina rođenja.
Prvorođena muška djeca tradicionalno su dobivala ime i obrezivala se u Hramu osmoga dana nakon rođenja. Stoga slavimo Spomendan svetog imena Isusova 3. siječnja, ubrzo nakon završetka Božićne osmine 1. siječnja. Marija i Isus jedini su koji imaju liturgijska slavlja u čast svojih imena.
Ime Isusa i Marije
Imena sa sobom nose mnogo značaja i značenja. Ime je vezano uz identitet osobe. Kada se nekome obraćamo formalno i izravno, uobičajeno je prvo izgovoriti njegovo ime. Ime jedinstveno identificira osobu i daje joj dostojanstvo.
Iz tog razloga, moleći se našem Gospodinu, uobičajena je praksa zazvati Njegovo ime: „Isuse!“ Tako je i s Marijom. Zazivanje po imenu način je traženja njezina zagovora i pomoći na osoban i intiman način.
Stoga imena Isusa i Marije treba promatrati i poimati kao moćna, a ta nas imena potiču da ih osobno zazivamo, s povjerenjem u to tko su i što su za nas ta presveta imena – Isusa i Marije.
Dok danas častimo presveto Ime Blažene Djevice Marije, razmislimo o dubini povjerenja koje imamo u njezin majčinski zagovor. Kraljevi i vojske zazivali su je za zaštitu i pobjedu. Grješnici su tražili njezinu majčinsku pomoć kako bi prevladali svoje slabosti. Svetci su joj se povjeravali, znajući da će ih ona uzdići i predstaviti svom božanskom Sinu. Pape su joj pjevali hvalospjeve. Crkveni sabori, kao i veliki teolozi, stvarali su nauk o Marijinoj ulozi u povijesti spasenja.
Svi koji je zazivaju trebaju biti sigurni da će njihove molitve biti uslišene. Obratimo joj se danas, povjerimo se njezinu zagovoru i imajmo povjerenja da će nam njezine molitve kod njezina Sina priskrbiti obilje milosti, milosrđa i pomoći.
Izmolimo njezine antifone, napose Zdravo Kraljice ili pak Spomeni se od svetoga Bernarda. Nikada se nije čulo da je bilo koga odbila tko joj se utjecao. Nikada nije naše molitve prezrela…
Učenici Kristovi, prije svega
Papa se susreo u Vatikanu s novoimenovanim biskupima iz cijeloga svijeta. Između ostaloga poručio im je, a to se može prenijeti i na sve nas, bez razlike: Mi smo biskupi, ali prije svega, mi smo učenici. Da bismo govorili o Njemu, moramo biti s Njim; da bismo vodili Njegov narod, moramo dopustiti da nas On vodi, svaki dan.
On je „postavio dvanaestoricu“, kaže nam Evanđelje svetog Marka, „koje je nazvao apostolima da budu s Njim i da budu poslani propovijedati“ (Mk 3,14). To slijedi i poredak: biti s Njim i, po Njemu, biti poslani. Nikada ne zaboravimo to.
Stoga uvijek cijenite vrijeme koje provodite s Gospodinom: euharistiju, Božju Riječ, molitvu i one trenutke kada možete biti u Njegovoj prisutnosti s jednostavnim srcem učenika, koji dopušta da ga Gospodin ljubi. Naše služenje proizlazi iz toga. A kada srce ostaje blizu Njemu, i naše služenje postaje spokojnije, slobodnije i plodnije.
Drugi vidik: imati, posjedovati Srce Isusovo, Srce Dobroga Pastira, srce potpuno usmjereno prema Ocu i, upravo zato, potpuno predano svojoj braći. Isus kaže: „Ja sam Dobri Pastir. Dobri Pastir život svoj polaže za ovce“ (Ivan 10,11).
Evo našeg uzora. Biskup je čovjek koji svaki dan uči više voljeti svoj narod: poznavati radosti i tuge svoga stada, dijeliti njihove snove i radovati se gledajući kako zajednice rastu. Susretati mlade ljude pune entuzijazma, svjedočiti tihoj velikodušnosti tolikih redovnika i redovnica, misionara, vjeroučitelja i obitelji te sve dublje otkrivati koliko je lijep Božji narod.
Primijeniti se može na sve nas!
Danas je spomen na sve hrvatske mučenike – pa će biti sveta misa na Udbini. Molimo za sve koji su dali svoje živote za Domovinu!
Više od istog autora:
Srž euharistijskog otajstva: Zašto su Blaženstva duhovna pobuna protiv suvremenog svijeta
