Hrvatske ceste neprestano su svjedoci prometnih nesreća i zastoja koji vozačima svakodnevno izazivaju frustracije. Pogled na statistike posljednjih godina otkriva zabrinjavajuće trendove, osobito u pogledu broja nesreća s nastradalim osobama.
Nesreće u porastu
U 2021. godini zabilježen je niži broj prometnih nesreća nego u godinama koje slijede. No, već 2022. dolazi do značajnog porasta – ukupno 10.005 nesreća s ozlijeđenim osobama, što predstavlja povećanje od 9,4% u odnosu na 2021. Iako je broj poginulih pao za 5,8% (s 292 na 275), broj ozlijeđenih naglo raste za 11,8%, dosegnuvši 13.329 osoba.
Godina 2023. donosi nastavak negativnog trenda. Ukupno je prijavljeno 10.633 prometnih nesreća s nastradalim osobama, što je porast od 6,3% u odnosu na prethodnu godinu. Broj poginulih ostao je gotovo isti – 274 osobe, što je blagi pad od 0,4%. Međutim, broj ozlijeđenih i dalje raste, dosegnuvši 14.204, što je povećanje od 6,6% u odnosu na 2022.
Što se tiče 2024. godine, detaljniji podaci još nisu dostupni, no privremene brojke ukazuju na nastavak trenda prometnih nesreća s teškim posljedicama. Primjerice, samo u jednom vikendu u studenom 2024. zabilježene su 42 prometne nesreće s nastradalima, od čega devet teških, uključujući i jednu smrtnu.
Prema ovim podacima jasno vidimo zabrinjavajući porast broja prometnih nesreća s ozlijeđenim osobama, dok broj smrtnih slučajeva ostaje relativno stabilan. Iako su smanjene smrtne posljedice, rastući broj ozlijeđenih sugerira da problemi u prometnoj kulturi, infrastrukturi i poštivanju pravila još uvijek zahtijevaju ozbiljne mjere.
Kad je riječ o prometnim gužvama, Zagreb prednjači kao najzagušeniji grad u Hrvatskoj. Global Traffic Congestion Rankings, koji se oslanja na podatke s Google karata, svrstao je glavni grad Hrvatske na 20. mjesto među svjetskim metropolama s najgorim prometnim zastojima. U Europi je Zagreb na desetom mjestu, a ispred njega nalaze se gradovi poput Londona, Bukurešta i Pariza.
Frustracije na cestama
Dok statistike pokazuju alarmantne trendove, vozači svakodnevno svjedoče iritantnim situacijama koje samo pogoršavaju stanje na cestama.
“Vozači koji voze i pričaju na mobitel ili još gore tipkaju dok voze i onda im auto zanosi iz jedne u drugu traku”, napisala je jedan osoba. Svakako je nemoguće ne spomenuti i dostavljače hrane: “Biciklisti, Nepalci na skuterima i biciklima koji rade za Glovo i Bolt. Oni su mi top kandidati za prometne kamikaze. Prvo ne znaju vozit kako spada, drugo, za pravila kao da nisu nikad čuli, a često ugrožavaju i sebe i druge. I za kraj, ljudi koji se ne zahvale kad ih propustiš. Kakvi su to ljudi”, upitao se jedan komentator.
Naravno nisu samo mobiteli i Nepalci na tapeti, ima još bisera poput ovog: “Kad ekipa dobro vidi ispred raskrižja zastoj, ali se prave glupi i prođu semafor da “uhvate zeleno” i zakrče cijelo raskrižje. Majke mi lupala bih kazne od 300 eura za to”. Ovo je dosta čest problem u Zagrebu kada nastupi “rush hour” i onda nastane čep od kojeg nitko ne profitira.
Kako ne bi bilo sve s vozačke strane, evo jednog primjera pješaka:
“Kad kao pješak ni ne vidiš cijelu cestu jer su auti parkirani do samog pješačkog i moraš se bacit da bi vidio je li netko juri iz daljine. To i još jedna stvar, parkiranje preko pješačkog ili direktno do, ne kužim ni zašto se ta mjesta čak i iscrtavaju nekad s obzirom na to da prema propisima ne bi smjeli parkirati 5m od pješačkog i raskrižja”.
Najviše pritužbi bilo je na žmigavce i kružne tokove:
“Ne kužim ljude koji izlaze iz kružnog toka i ne daju žmigavac. Onda kao budala čekam da se nađe netko kulturan i upali taj žmigavac da se ubacim u već ionako nagužvani kružni. Ne želim niti spominjat kamikaze koji se prestrojavaju preko pune linije bez žmigavca u punoj brzini bez da pogledaju u retrovizor. Malo nesreća i imamo koliko gluposti ima na cesti”, zaključio je.
Statistike, frustracije i svakodnevni prometni kaos jasno pokazuju da smo svi na cesti ponekad malo ‘kratki’ s živcima, ali i da prometne nesreće nisu nešto što se događa ‘nekome drugome’. Povećanje broja ozlijeđenih i nesreća signal je da moramo ozbiljnije shvatiti svoje ponašanje za volanom, na biciklu, pa čak i kao pješaci.
Možda rješenje nije samo u strožim kaznama (iako bi kazne za neke svakako dobro došle), nego i u malo više razumijevanja, strpljenja i – zašto ne – barem osnovne komunikacije. Jer, iskreno, koliko stvarno boli upaliti žmigavac, zahvaliti rukom ili propustiti nekoga bez sviranja?
Prometna kultura se ne mijenja preko noći, ali svaka mala promjena, bilo da je to edukacija, bolje prometno planiranje ili samo zdrav razum, može napraviti razliku. Na kraju krajeva, svi mi želimo doći na cilj sigurno i bez dodatnih sijedih – zar ne?
