Rusi su ovoga ljeta u rekordnom broju putovali u Gruziju, Armeniju i Srbiju. Što se iza toga krije?
Ruski neovisni portal Verstka analizirao je statistiku granične službe Federalne sigurnosne službe (FSB) i prema tim podacima od srpnja do rujna zabilježeno je 660.300 odlazaka ruskih državljana u Gruziju.
To je 43.300 više nego u trećem tromjesečju 2025., kad je postavljen prethodni rekord, i 43 posto više nego u istom razdoblju 2022., kad je zabilježeno 461.200 odlazaka.
Rekorde su zabilježile i druge dvije zemlje. U Armeniju je zabilježeno 402.300 odlazaka, prema 344.700 godinu ranije. Ni u jednom tromjesečju od 2010. u Armeniju nije putovalo toliko Rusa.
Srbija je zabilježila 64.800 dolazaka, oko 14.000 više nego lani. Prethodni rekord za Srbiju bio je 53.200, iz trećeg tromjesečja 2024.
Zašto baš te tri zemlje? Sve tri ruskim državljanima dopuštaju ulazak bez vize, a mnoge druge zemlje Rusima su se od 2022. zatvorile.
Armenija ima najniži prag: za prelazak granice dovoljna je unutarnja osobna iskaznica, bez putovnice za inozemstvo. To je važno jer mnogi vojni obveznici putovnicu nemaju ili ju je država zadržala.
Gruzija s Rusijom dijeli kopnenu granicu, a ruski državljani u njoj mogu boraviti do godinu dana bez vize.
Srbija je jedna od rijetkih europskih zemalja u koje Rusi mogu ući bez vize. Održava dobre odnose s Moskvom i odbija uvesti sankcije Rusiji. U sve tri zemlje Rusi se mogu sporazumjeti na ruskom ili se snaći u bliskom jeziku i kulturi, a ondje već postoje ruske zajednice nastale od 2022.
Egzodus ili ne?
Prije nego što se iz ovoga izvede priča o „egzodusu“, treba znati da FSB računa broj prelazaka granice, a ne broj ljudi.
Svako putovanje bilježi se posebno, bio to turist na tjedan dana, poslovni putnik ili netko tko je otišao zauvijek. Osoba koja u tri mjeseca dvaput ode iz Rusije računa se dvaput. Zato se iz ovih podataka ne može se utvrditi koliko se Rusa stvarno iselilo.
No prema portalu, dodatne informacije kojima raspolažu pokazuju da se uglavnom radi o, barem privremenom, iseljavanju.
Verstka je izdvojila i jedan detalj koji mijenja sliku. Pada broj odlazaka automobilom, a raste broj onih koji odlaze zračnim putem.
Kremlj uporno niječe da priprema mobilizaciju. Prema ukrajinskim medijima, od 1. lipnja je već osamnaest puta službeno demantirano da se razmišlja o mobilizaciji.
Dmitrij Medvedev je 28. kolovoza rekao da Rusija ima sasvim dovoljno vojnika pod ugovorom. Prema njegovim riječima, u prvoj polovici 2026. ugovor s ministarstvom obrane potpisalo je oko 200.000 ljudi, a još više od 16.000 pristupilo je dobrovoljačkim postrojbama.
Puzajuća mobilizacija
Signali s druge strane govore drukčije. Bloomberg je 18. rujna izvijestio da i djelatnici ruskih vojnih odsjeka otvaraju strane račune i savjetuju prijateljima i rodbini da napuste Rusiju
Zapadni dužnosnici ipak sumnjaju da Rusija ima opremu za 300.000 novih vojnika i smatraju javni nalog o masovnoj mobilizaciji malo vjerojatnim.
Možda takav nalog nije ni potreban. Estonski Međunarodni centar za obranu i sigurnost (ICDS) ocjenjuje da Moskvi ne treba masovni poziv pričuvnika kao 2022. jer brojeve može podići prikrivenim novačenjem koje kombinira obmanu, pritisak i isplate. Pravnici to zovu „puzajućom mobilizacijom“.
Dobar dio straha mladih rusa proizlazi iz novog administrativnog alata. Rusija je pokrenula registar elektroničkih poziva u vojsku i svakome kome se pošalje poziv automatski se uvodi zabrana prelaska granice.
Ograničenje počinje teći kad se obavijest pojavi u korisničkom profilu na portalu Gosuslugi (službeni digitalni portal Ruske Federacije za pristup javnim, državnim i komunalnim uslugama putem interneta), a ukinuti se može samo osobnim dolaskom u vojni odsjek.
Tko ne otvori obavijest, nakon 27 dana može dobiti i dodatne mjere: zabranu upravljanja vozilom, blokadu imovinskih transakcija i odbijanje kredita.
Uz to, od 1. siječnja 2026. novačenje se provodi tijekom cijele kalendarske godine.
Preventivni odlasci
Pouka je jednostavna: tko želi otići, mora to učiniti prije nego što stigne poziv.
Jan Slovicki iz projekta Kovčeg, koji pomaže Rusima pri preseljenju, kaže da „ljudi odlaze unaprijed jer su vidjeli što se događalo u prethodnim valovima“.
Prema Kovčegu, zahtjevi za hitnu pomoć pri emigraciji porasli su od srpnja otprilike osam puta.
Mobilizacija ipak nije jedini razlog. Politologinja Margarita Zavadska s Finskog instituta za međunarodne odnose suosnivačica je projekta OutRush, koji je anketirao oko 18.000 ruskih emigranata.
Ona smatra da je emigracija 2026. nije potaknuta jednim šokom nego nakupljenim rizikom, odnosno s četiri i pol godine rata, ograničavanjem interneta, gospodarskim pogoršanjem i napadima dronova.
Promijenio se i profil onih koji dolaze. Mnogi novopridošli kažu da planiraju ostati samo dva-tri mjeseca, a agenti očekuju da će se dio vratiti ili otići dalje u Europu.
Godine 2022. dolazili su uglavnom ljudi koji rade na daljinu i imaju jasan plan, a danas dolaze i radnici iz uslužnih djelatnosti, neki samo s kreditnim karticama.
Prvi val činili su programeri s laptopima i ušteđevinom. Danas dolaze ljudi koji nemaju mnogo izbora i bježe od rizika, a ne odlaze prema nekom planu.
Hoće li se vratiti? Moskovska konzultantska tvrtka Finion tvrdi da se vratilo čak do 45 posto onih koji su otišli 2022. Zavadska kaže da su ljudi skloniji ostati time što dulje žive u inozemstvu, a dvije godine smatra okvirnim mjerilom za trenutak kad se netko skrasi kroz posao i stabilan smještaj.
Što slijedi?
Rekordi s granice nisu dokaz masovnog egzodusa, ali pokazuju da su mnogi Rusi spremni otići.
Politologinja Zavadska razlikuje namjeru od stvarnog odlaska: trenutni pokazatelji upućuju na veću spremnost na odlazak, ali ne i na masovan odljev.
Prema njoj, sve ovisi o jednom: opseg sljedećeg vala ovisit će o tome hoće li se dogoditi novi, oštar okidač.
Za sada nije stigao. Dekreta nema, ali ni povjerenja, Rusi koji se boje mobilizacije ne žele čekati da država objavi poziv.
