Bog ima šest rodova? Senator Biblijom brani pobačaj

Politika bi se trebala temeljiti na našim uvjerenjima, a ne obrnuto.

U sklopu nadiranja demokrata („plavi cunami“) na američkim međuizborima 2026. pojavljuje se i novi pokret koji se ne ustručava tumačiti koliko bi američko društvo trebalo biti „kršćanski“. Najpoznatiji je u toj skupini James Talarico, novoizabrani senator iz Teksasa, kojega je zahvatio demokratski val.

Talarico će zauzeti senatorsko mjesto koje je više od dvadeset godina pripadalo republikancu Johnu Cornynu. Cornyn je, naime, izgubio stranačke predizbore od kandidata opterećena nizom moralnih skandala. Iskoristivši nepopularnoga kandidata, Talarico se predstavljao kao istinski kršćanska mogućnost izbora.

Biblijski citati za pobačaj i Bog sa šest rodova

Prije nego se posvetio političkoj karijeri, Talarico je studirao na protestantskom Prezbiterijanskom bogoslovnom sjemeništu u Austinu, koje je sklono teološkomu liberalizmu i progresivističkomu shvaćanju društvene pravednosti. Talaricovi govori bili su prožeti svetopisamskim naznakama i političkim stajalištima temeljenima na njegovu razumijevanju kršćanske etike.

U jednom je govoru zagovarao zdravstvenu skrb dostupnu svima i prehrambene programe za djecu, pozivajući se na Krista koji, kako je rekao, nije naplaćivao participaciju za zdravstvene usluge niti je nastojao umjetno povećavati cijene. Iznosio je čudne tvrdnje o Kristovu rođenju kako bi podupro pobačaj na zahtjev.

Zastupao je ekstremna stajališta o rodu i spolnosti, pa je čak izjavio da Bog ima šest rodova, što je poslije pokušao ublažiti. U svakom slučaju, Talarico je tvrdio da njegovo bavljenje politikom ima „biblijske temelje“.

„Trebalo bi biti obrnuto”

U razgovoru s Ezrom Kleinom naveo je primjere povijesnih uzora koji su

„svoju politiku temeljili na ćudorednim načelima, često izrijekom ukorijenjenima u vjeri. Čini mi se da je jedan od naših današnjih problema upravo to što ljudi najprije oblikuju svoja politička stajališta, a tek potom pokušavaju odrediti moralna načela kojima bi se trebali voditi. Trebalo bi biti obrnuto.

Tko smo mi kao ljudska bića? Odakle dolazimo? Zašto smo ovdje? Kako bismo trebali živjeti? Politika bi trebala izrastati iz toga. Zaista osjećam da je ovo način na koji mogu ljubiti svoga bližnjega u velikim razmjerima, dobrim javnim politikama… Sve za što sam radio u državnom zakonodavstvu bilo je ljubiti svoga bližnjega.“

Metodistički pastor koji pobačaj zagovara teška srca

Dok Talarico predstavlja teološki progresivizam, novoizabrani metodistički pastor iz Kansasa Adam Hamilton bliži je tradicionalnomu teološkomu liberalizmu. Opisuje se kao „zagovornik prava na pobačaj“, iako, kako kaže, „teška srca“. U predizbornoj promidžbi odbacio je zamisao da muškarci nastupaju u ženskim sportskim natjecanjima i kirurške zahvate „promjene spola“ (takozvanu „operaciju potvrđivanja roda“) za maloljetnike. Međutim, nije odbacio društvenu tranziciju maloljetnika ili druge oblike štetnih pokusa nad djecom.

U jednoj od svojih knjiga Hamilton je opisao svoju teološku metodu kao odbacivanje onih odlomaka Svetoga Pisma koji „nikada ne odražavaju Božje srce i Božji značaj“. To je uobičajen način na koji teološki liberalizam potkopava autoritet Svetoga Pisma: pojedine biblijske tekstove prosuđuje prema vlastitim moralnim mjerilima, umjesto da vlastita moralna stajališta preispituje u svjetlu Svetoga Pisma. U konačnici, takav pristup razdvaja Isusovu osobu i Njegovo učenje od svjedočanstva novozavjetnih spisa o Njegovu životu i učenju.

Teokracija smeta samo kad dolazi zdesna

Ni Hamilton ni Talarico nisu bili izloženi ozbiljnijim kritikama zbog unošenja vjerskih uvjerenja u javni prostor – a pogotovo ne od onih koji već godinama neprestano upozoravaju na prijetnju teokratskoga preuzimanja Amerike.

Nakon što je New York Times objavio:

„Senator Raphael Warnock, pastor iz Georgije, već godinama za sebe kaže da je „kršćanin prema 25. glavi Evanđelja po Mateju“. To je njegov uobičajeni izričaj, kojim odgovara na pitanja o zdravstvenoj skrbi, useljeništvu, pa čak i o Fidelu Castru. To je omiljeno uporište i novoga vala religioznih demokrata koji se upućuju u Washington.

Ako je kršćanski nacionalizam naziv za prevladavajuću vjersku usmjerenost političke desnice, onda bi 25. glava Evanđelja po Mateju mogla biti ključ za razumijevanje nove vjerske ljevice.

Demokratska stranka sljedeće će godine u Kongresu imati najmanje sedam zastupnika koji su pastori, što je više nego trostruko povećanje u odnosu na dosadašnji broj, te još troje koji su pohađali protestantsko sjemenište ili teološku školu.“

Katelyn Walls Shelton na to je odgovorila:

„Ako si kršćanin demokrat, prema New York Timesu, ti si kršćanin iz 25. glave Matejeva evanđelja. Ako si kršćanin republikanac, onda si kršćanski nacionalist. Neka mi netko to objasni.“

Dobri kršćani po mjeri sekularista

Naravno, i prave kršćanske nacionaliste treba kritizirati, ne samo zbog zlorabe Svetoga Pisma, nego, kada za to postoje razlozi, i zbog etnonacionalizma i antisemitizma. Kažem „prave“ zato što neki doista jesu kršćanski nacionalisti, dok se drugima ta oznaka nepravedno pripisuje. Upravo je u tom bit problema. Kao što je Joseph Backhom nedavno rekao:

„Sekularistima nije važno nazivate li se kršćaninom, govorite li javno o Isusu i idete li redovito u crkvu dok god štujete i njihove bogove duginih boja. Ako to činite, smatrat će vas primjerom jednoga od ‘dobrih kršćana’. Isus će biti užasnut, ali njima ćete se sviđati.“

Isus je Gospodar neba i zemlje, a ne sredstvo kojim bismo se trebali služiti za ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva. Vjera pripada javnomu prostoru, a to osobito vrijedi za kršćansku vjeru, usredotočenu na Krista i na biblijsko razumijevanje stvarnosti. Naš je poziv služiti toj istini, a ne prisvajati vjeru za vlastite ciljeve.

John Stonestreet i Timothy D. Padgett

engleski izvornik