Nastavno na brojne naslove i članke u medijima u kojima se spominje nadimak ‘Kauboji’ za hrvatsku mušku seniorsku reprezentaciju, u ime reprezentativaca, Stručnog stožera i Saveza, molimo Vas da taj nadimak ne koristite za naziv reprezentacije s obzirom na to da aktualni igrači nisu bili dio generacije kad je nastao spomenuti nadimak, poručili su nedavno iz Hrvatskog rukometnog saveza.
Izuzev Europe, u ostatku svijeta gotovo nikoga ne zanima rukomet. S obzirom na to da se ovaj sport dobro razvio u bivšoj državi i da je bio jak, to je nastavljeno i u Hrvatskoj, ponajprije zahvaljujući samom jugu Hrvatske i BiH i kolektivima poput Izviđača iz Ljubuškog, Zagreba, našičkog Nexea…
Ovaj zahtjev i obrazloženje je besmislen jer bi onda i nogometaši mogli reći – nemojte nas više zvati Vatreni, Gvardiol se nije ni rodio kad je Hrvatska bila treća u Francuskoj.
Hrvati, kao ponosan narod, bili su ponosni i na hrvatske rukometaše i njihove uspjehe, no, vratimo se malo u realnost. Otprilike 1/16 svjetske populacije otpada na Europu gdje je ovaj sport koliko toliko popularan, što opet znači da za 15 šesnaestina svjetskog stanovništa rukomet ne predstavlja gotovo ništa i uopće ih ne zanima.
Ponajbolji rukometaš svijeta Mikel Hansen godišnje je zarađivao oko milijun i pol eura, naš ponajbolji rukometaš Domagoj Duvnjak ima godišnju plaću oko 800 tisuća eura, dok je Modrić na godišnjoj razini, primjerice, plaćeniji između 20 i 30 puta više od Duvnjaka.
Nije sve u novcu, naravno, ali ako najbolji na svijetu godišnje zaradi milijun i pol eura, jasno je i koliko je taj sport realno težak i koliko je gotovo pa nebitan u usporedbi s nogometom.
S obzirom na te informacije, ali i činjenicu da godinama nisu osvojili ništa i nisu napravili nikakav rezultat, hrvatski rukometaši bi mogli biti i malo manje umišljeni te ne ljutiti javnost ovakvim izjavama.
Puno bi bolje bilo da se više potrude oko samih rezultata i pronađu način kako se vratiti na stare staze slave. Ovo zapomaganje oko toga kako bi ih mediji i javnost trebali zvati je potpuno nepotrebno. Bez medija i javnosti koja ih prati, nikoga ne bi bilo briga ni za njih ni za rukomet jer smo objasnili da je to sport koji globalno nije važan.
Rukometašima bi bolje bilo da se ugledaju na svoje nogometne kolege po pitanju odnosa prema samoj javnosti i medijima, ali i po pitanju ostvarivanja rezultata. Onda bi se, možda, i sam rukomet dodatno popularizirao.
Rukometni derbi Hrvatske i Slovenije u Poreču kao uvod u Europsko prvenstvo











