“Ove priče ne treba čitati po redu. Kad pročitaš sve ostale priče, kojim god redoslijedom želiš, možeš se vratiti na prvu. Uostalom, ovo je zbirka priča za one koji znaju da se početak može shvatiti tek na samom kraju.”
Kristen Loesch mlada je američka spisateljica, koja je diplomirala povijest i magistrirala slavistiku na Sveučilištu u Cambridgeu. Porculanska lutka je njezin debitantski roman. Tim više začuđuje njegova slojevitost radnje u kojoj nas svako novo poglavlje iznenađuje, iako radnja nije definitivno jedino što ovaj roman čini vrijednim čitanja.
Na početku romana susrećemo mladu Rosie, doktorandicu matematike koja živi u Engleskoj. No ona je zapravo Raisa. Nakon naglog bijega iz Rusije u Englesku, kojem je prethodila tragedija u kojoj je izgubila oca i sestru Zoju, mijenja ime.
Njezina majka živi u alkoholnoj izmaglici između rijetkih trenutaka trijeznosti. Ona pije jer ju izjeda krivnja. Majka posjeduje kolekciju lutaka; tipične ruske babuške, ali i one manje tipične porculanske.
Neizostavan detalj na početku romana je i majčina bilježnica priča i bajki koja većina započinje gotovo identičnom rečenicom:
“ U nekom dalekom kraljevstvu, u nekoj davnoj zemlji, živjela djevojčica …” Rosie (ili Raisa) počinje sumnjati kako su te priče zapravo kriptirane poruke.
U radnju romana ulazi tajanstveni Aleksej Ivanov, također Rus s engleskom adresom, kojeg je proslavila njegova knjiga Posljednji boljševik u kojem je opisao godine svojeg zatočeništva provedenog u gulagu na Bijelom moru.
“Ove memoare posvetili ste nekomu koga nazivate samo Kukolka, odnosno Lutkica. Postoji li mogućnost da s nama podijelite tko je ona uistinu bila?”
Osmijeh nestane s lica Alekseja Ivanova. Bez njega više ne izgleda kao poznati disidentski pisac, proslavljeni povjesničar. Samo je starac koji se povija pod teretom više od devet desetljeća života. Osvrne se po prostoriji još jedanput, baš u trenutku kada je u dvorani ono malo dijete ponovno uplašeno zaplakalo.
“Njezino ime nikada neću izgovoriti naglas”, reče. “A kad bih to i učinio, izviknuo bih ga”.
Aleksej traži asistenticu za svoj istraživački rad u Moskvi, a Rosie priželjkuje povratak u taj grad kako bi otkrila tko je ubojica njezinog oca i sestre. Njihovim dolaskom u Moskvu započinje priča ispletena od daleke povijesti Rusije dok je još plemstvo šetalo ulicama Sankt Petersburga, preko krvavih godina revolucije i svrgavanja dinastije Romanovih, mračnog doba Staljinovih čistki do Rusije 1991. godine kada vlast preuzima Boris Jeljcin.
Kroz sve te godine Aleksej će tražiti Kukolku (lutku). Iako su je svi zvali Tonja, njezino pravo ime je Antonina.
Tonja će s petnaest godina uploviti u brak koji će je uzdignuti do vrha sanktpeterburškog društva, no ona će cijelo vrijeme čeznuti za mladim revolucionarom Valentinom i njemu u tajnosti roditi djecu.
No, tko je Tonja, Kukolka i tko je Aleksej koji je navodno slučajno izabrao Rosie da ga prati u potragu za Tonjom? U ovom romanu ništa nije slučajno.
Iako je autorica knjige u zahvalama istaknula da je na nekoliko mjesta u romanu alegorijama izrazila počast Tolstojevoj Ani Karenjini, mene je ovaj roman puno više podsjetio na Doktora Živaga. Naravno, stil mlade Kirsten Loesch ne može se (za sada) usporediti s neponovljivim Borisom Pasternakom, no njezine mlade godine uz interes za rusku kulturu i povijest obećavaju još puno izvrsnih romana.
Za sada možemo uživati u njezinoj Porculanskoj lutki, romanu o obitelji i obiteljskim tragedijama, romanu o povijesti i njezinim žrtvama, o borbi i preživljavanju, no prije svega je to roman o ljubavi koja je spremna nadživjeti i nemoguće.
“Volim te dulje od ikoga i voljet ću te dulje od svega što je završilo, dulje nego što će išta od ovoga što nas okružuje trajati.”
Blog Marije Galović: Književna čitanka
Još s bloga ‘Književna čitanka’:
Elia Barcelo: Boja tišine – predivna i opsežna obiteljska saga koja otkriva sve tajne jedne obitelji
Babel ili nužnost nasilja – prekrasna povijesno-fantastična saga
‘Djevojčica iz Auschwitza’ – potresna i strašna knjiga iz perspektive sjećanja jednog djeteta
