”Javite nam vaše mišljenje čim pre i primite naše tople pozdrave sa željom da sretno provedete odmor i čim pre dočekate čas oslobođenja.” Ovako je glasio zaključak pisma ministra kulture Srbije Nikole Selakovića hrvatskoj koleginici Nini Obuljen Koržinek.
Oslobođenje o kome se govori je zapravo imperijalistički duh kulturne hegemonije povampiren od strane estradne umjetnice Severine koja se usudila zanijekati dogme iz susedstva. S obzirom da su vlasti u Beogradu decenijama poznate kao šampioni umjerenih politika i progresivnih rješenja, Selaković je dao dvije održive opcije.
Prva je da se koncert Severine održi na neutralnoj pozornici uz brižljivo odabrane pjesme i još brižljivije odabranu srpsku publiku.
Druga je da Hrvatska pošalje zamjenu za Severinu, ali da se ipak izbjegnu Tereza Kesovija i Danijela Martinović, ne bi li se uspavanim ostavili duhovi 1992.! Iz Severininog kabineta su načelno prihvatili ovo rješenje, sa tim što zahtijevaju da i srpski estradnjaci na privremenom ljetnjem radu u Hrvatskoj prođu test neutralnog terena…
A možda, ipak, to nije autentično pismo. Ljudsko pamćenje nepouzdano je, poigrava se sa našim željama i slutnjama.
***
”Javite nam vaše mišljenje čim prije i primite naše tople pozdrave sa željom da sretno provedete odmor i čim prije dočekate čas oslobođenja.” Ovako je glasio zaključak pisma predsjednika Upravnog odbora Regionalne vaterpolo lige Perice Bukića predsjedniku VK Primorac Kotor Siniši Kovačeviću.
Oslobođenje o kome se govori je zapravo promjena imena bazena u Kotoru jer je nedopustivo da se isti zove po čuvaru zloglasnog ratnog logora Morinj, Džimiju Gopčeviću. S obzirom da su hrvatske i crnogorske vaterpolo vlasti već decenijama poznate po odlukama od kojih je sport imao samo koristi, Bukić je ponudio jednu održivu opciju.
Naime, hrvatski klubovi neće igrati na kotorskom bazenu, već će gostovati na neutralnoj teritoriji. Iz uprave VK Primorac su načelno prihvatili ovo rješenje, sa tim što zahtijevaju da i hrvatski klubovi Primorca dočekuju na neutralnim bazenima unutar Hrvatske…
A možda, ipak, ni to nije autentično pismo. Ljudsko pamćenje zbilja umije prevariti.
***
”Javite nam vaše mišljenje čim pre i primite naše tople pozdrave sa željom da sretno provedete božične praznike i čim pre dočekate čas oslobođenja.” Ovako je glasio zaključak pisma iz 1941. banjalučkog advokata Stevana Moljevića članu Centralnog nacionalnog komiteta Dragiši Vasiću.
Oslobođenje o kome se govori je zapravo etničko čišćenje srpske teritorije od Hrvata i Muslimana, uz prigodno razgraničenje. S obzirom da je kolaboracionistička četnička uprava bila poznata po razumnim strategijama i dugoročnim planovima razvoja, Moljević je ponudio jednu opciju. Riječ je o pamfletu ”Homogena Srbija” koji potencira etničke granice i izlaz na more. Pamfletu što nažalost prkosi protoku vremena i biva radioaktivan danas više nego ikad. Iz CNK su načelno prihvatili ovo rješenje, ne zahtijevajući ništa dodatno…
E tako je, ipak, glasilo autentično pismo.
***
Teški je zimski februar 2025. godine, završavaju se pripreme za spektakl godine. Nakon mukotrpnih pregovora, postignut je kompromis. Na olimpijskom bazenu ”Otoka” u Sarajevu takmičarsku utakmicu Regionalne vaterpolo lige odigraće VK Primorac Kotor i VK Jadran Split. Nakon utakmice biće upriličen koncert Severine sa brižljivo odabranim repertoarom, a u redove publike biće pripušteni samo još brižljivije odabrani pojedinci srpske nacionalnosti.
Sve homogeno, kao u priči!! Vaterpolisti se bratski drže za ruke, ministri kusaju iste ćevape na neutralnoj teritoriji iz istih tanjira, publika hipnotisano skandira ”Seve nazionale”, dok Severina koncert počinje Džimijevom pjesmom, ne Gopčevićevom, nego Stanićevom:
Čemu to, noć je ušla u nas
i naša srca su prazna,
ali, ne, sve je to ružan san,
jutro će promijeniti sve.
E možda će, ipak, baš ovako glasiti predlog nekog budućeg pisma koje će završiti sa ”Javite nam vaše mišljenje…”
